Najveća investicija u povijesti u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe. Snaga 1 GW, najviša razina pouzdanosti – iznad Tier 4, tisuće radnih mjesta, te pozicioniranje Hrvatske na sam vrh europske mage digitalne ekonomije: to je u brojkama podatkovni centar (data centar) Pantheon koji će se graditi na području općine Topusko, doznaje Večernji list.
Projekt punog naziva Pantheon – AI razvojni i podatkovni centar Topusko razvija Jako Andabak u partnerstvu sa snažnim američkim institucionalnim investitorima, a bit će predstavljen danas na summitu Inicijative 3 mora. Govoreći samo o izgradnji postrojenja, ulaganjima u infrastrukturu, stiže se do vrijednosti od milijarde eura koja će doći u hrvatsko gospodarstvo.
Širi kontekst stabilnosti
Hrvatska je za ovu investiciju u infrastrukturu na kojoj rade sve digitalne usluge i sustavi odabrana u konkurenciji više zemalja srednje i istočne Europe. Prema planu, izgradnja bi trebala početi 2027., a početak rada očekuje se početkom 2029. godine. Posebno važno je da ulaganja u mrežu i energetsku infrastrukturu koja se gradi u sklopu Pantheona ostaju u Hrvatskoj i tako dugoročno jačaju kapacitete domaćeg elektroenergetskog i infrastrukturnog sustava.
Za usporedbu magnitude hrvatskog projekta: u Europi je kapacitet data centara koncentriran u nekoliko velikih čvorišta: London ima ukupno oko 2-3 GW, Frankfurt oko 1,5 -2 GW, Amsterdam oko 1- 1,5 GW, Dublin više od 1 GW, a Pariz oko 0,8 -1,2 GW. No, ne postoji jedan centar, već se u tim gradovima i okolici nalazi velik broj kampusa i objekata, najčešće kapaciteta do 150 MW. Snaga od jednog gigavata – slikovito – znači potrošnju električne energije na razini grada veličine Rijeke u svakom trenutku, ali i kapacitet za rad velikog broja digitalnih sustava.
Projekt Pantheon od početka se postavlja kao cjelina koja objedinjuje tehnološku, energetsku, vodnu, prometnu i optičku infrastrukturu. Kod sustava snage jednog gigavata pitanje više nije samo gdje će fizički stajati serveri, nego i kako osigurati energiju, hlađenje, mrežu te dugoročnu stabilnost. Upravo zbog toga projekt uključuje više paralelnih zahvata – uz sam AI razvojni i podatkovni centar, planira se izgradnja vlastite trafostanice i oko 280 kilometara novih dalekovoda. Strateški partner centra gradit će i fotonaponsku elektranu snage 500 megavata, namijenjenu isključivo njegovim potrebama. Ideja je da projekt ne bude dodatni pritisak na postojeći sustav, nego dio šireg ulaganja u mrežu i nove kapacitete.
Četiri dalekovoda će spojiti južne trafostanice Obrovac i Rijeku s novom trafostanicom u Topuskom, koja će biti najveća trafostanica u Hrvatskoj, te još dva dalekovoda koji će se spojiti na trafostanicu Žerjavinac, a drugi na stanicu Tumbri. Ti zahvati nisu vezani samo uz potrebe centra, nego bi trebali ojačati i učiniti hrvatsku prijenosnu mrežu stabilnijom i omogućiti priključenje dodatnih oko 5 gigavata neiskorištenih izvora čiste energije koji trenutačno čekaju pristup sustavu, a s nekima od tih proizvođača su već potpisani ugovori. U tom se kontekstu često spominje i stanje mreže u dijelovima zemlje poput Dalmacije, gdje se elektroenergetski sustav oslanja na ograničen broj prijenosnih pravaca.
Upravo zato ulaganja koja prate projekt izlaze iz okvira same investicije i ulaze u širi kontekst stabilnosti mreže, ali i jačanje društvene infrastrukture kroz ulaganja u ceste, vrtiće, škole, zdravstvo… Upravo zato ulaganja koja prate projekt izlaze iz okvira same investicije i ulaze u širi kontekst stabilnosti elektroenergetske mreže. Ukupna vrijednost imovine koja se stavlja na raspolaganje i ostaje Hrvatskoj – odnosno predaje se Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS) – s dijelom infrastrukture poput cesta, iznosi 500 milijuna eura, što je više od cijene Pelješkog mosta. Sve to ostaje Hrvatskoj kao javno dobro. Također, investitori uvjeravaju da zbog ovog projekta cijena električne energije neće rasti.
Jednako važan dio projekta odnosi se na vodu. Projekt se, prema informacijama, ne spaja na javnu vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, nego se koristi vlastitim bunarima i zatvorenim sustavom hlađenja. Voda se crpi iz dubine, koristi za hlađenje sustava, a potom se, uz minimalnu promjenu temperature, pola stupnja Celzijusa, vraća u podzemni sloj iz kojeg je uzeta. Tako se izbjegava utjecaj na lokalne vodne resurse i postojeću infrastrukturu.
Kombinacija elemenata
Tehnički standard projekta postavljen je iznad uobičajenih okvira: centar bi trebao imati razinu dostupnosti višu od dosad najvišeg Tier 4 standarda u Europskoj uniji, što u praksi znači tek minimalne prekide. Takva razina pouzdanosti nužna je jer podatkovni centri ove vrste ne služe samo pohrani podataka, nego podržavaju sustave koji moraju raditi neprekidno.
Izuzetno je naglašeno hrvatsko inženjersko znanje. Tehnički dio vodi Mislav Crnogorac, glavni inženjer i tehnološki direktor projekta, s iskustvom na vodećim inženjerskim pozicijama u Amazonu, Emersonu i Vertivu koji je do sada projektirao više od 50 podatkovnih centara diljem svijeta. On predvodi tim od 25 domaćih stručnjaka, među kojima su i ljudi koji su s njim radili u velikim svjetskim tehnološkim korporacijama. Projekt se zato pokušava predstaviti i kao prekretnica za domaću stručnu scenu, a poruka je jasna: hrvatski podatkovni i energetski stručnjaci za rad na sustavima ove razine više ne bi morali odlaziti u inozemstvo.
Razmjeri projekta vidljivi su i u zapošljavanju. Tijekom izgradnje predviđa se oko 3000 radnih mjesta, dok bi nakon početka rada centar trebao zapošljavati oko 1500 ljudi, od čega bi 60 posto ili više činila radna mjesta visoke dodane vrijednosti. Procjenjuje se i oko 6000 posredno stvorenih radnih mjesta, što ukupno daje gotovo 10.000 trajnih, posrednih i privremenih radnih mjesta povezanih s projektom.
Odabir mjesta nije slučajan – Topusko i Banovina su dodatna dimenzija priče. Projekt se ne smješta u već razvijeno tehnološko središte, nego u prostor koji se desetljećima suočava s posljedicama rata, depopulacije i gospodarskog zaostajanja, zbog čega se njegova lokalna važnost promatra i kroz potencijal šireg razvoja. Upravo je s lokalnim stanovnicima osobno razgovarao Andabak, preuzevši dio prema lokalnoj zajednici. Teren na kojem se gradi je odabran i jer je ekološki vrlo prohvatljiv – bez ugroženih ili rijetkih vrsta.
Smještajući u globalni kontekst, danas potražnja za podatkovnim centrima snažno raste pod utjecajem razvoja umjetne inteligencije i cloud sustava, a u idućim godina očekuje se višestruko povećanje kapaciteta. No dostupnost električne energije i priključaka na mrežu postaje jedan od glavnih ograničavajućih faktora za nove projekte, zbog čega se dio investicija postupno preusmjerava prema novim lokacijama. Istodobno je vidljiv i pomak kapitala iz drugih regija, uključujući Bliski istok, prema Europi, gdje investitori traže stabilnije okruženje i dugoročno održive uvjete za razvoj digitalne infrastrukture.
U užem izboru za ovu investiciju bile su i zemlje poput Poljske, Mađarske i Bugarske, koje već dulje pokušavaju privući velike projekte podatkovne infrastrukture. U tom kontekstu, odabir Hrvatske ne proizlazi iz jednog faktora, nego iz kombinacije elemenata koje investitori u ovom sektoru smatraju ključnima. Među njima se ističu stabilnost regulatornog i političkog okruženja, članstvo u Europskoj uniji i NATO-u te mogućnost razvoja energetske infrastrukture na lokaciji projekta.
Takva kombinacija postaje sve važnija u trenutku kada se investicije u digitalnu infrastrukturu sve više vežu uz dugoročnu sigurnost sustava, a ne samo uz troškovne kriterije. Dodatni element bio je i lokalni partner, hrvatski poduzetnik Jako Andabak, čija je uloga u razvoju projekta bila ključna u fazi pripreme i usklađivanja s lokalnom zajednicom i institucijama.
Specijalizirana znanja
Šire gledano, za Hrvatsku ovakav projekt ima nekoliko razina značenja. Prva je signalna: riječ je o investiciji koja zemlju prvi put pozicionira u segmentu visoke tehnološke infrastrukture u kojem se odluke donose na globalnoj razini, kao poruku drugim investitorima da se projekti ove veličine i složenosti mogu realizirati i izvan tradicionalnih europskih središta.
Druga razina je infrastrukturna. Ulaganja koja prate projekt – od prijenosne mreže do energetskih kapaciteta – ne ostaju zatvorena unutar same investicije, nego dugoročno utječu na dostupnost energije i stabilnost sustava, što je jedan od ključnih preduvjeta za daljnji industrijski i tehnološki razvoj. Treća razina odnosi se na tržište rada i tehnološki sektor: projekti ove vrste vezani su uz visoko kvalificirana radna mjesta i specijalizirana znanja, a njihov razvoj otvara prostor za zadržavanje i razvoj domaćih stručnjaka koji su do sada takve prilike uglavnom nalazili izvan Hrvatske.
Značaj projekta zato se ne mjeri samo njegovom veličinom, nego i njegovim potencijalom da promijeni strukturu gospodarstva – ono što se danas pokreće u Topuskom nije samo pojedinačna investicija, nego početak procesa čiji će se puni učinci mjeriti tek godinama koje dolaze.
S poduzetnikom Jakom Andabakom, koji s američkim partnerima stoji iza projekta Pantheon AI u Topuskom, razgovarali smo o razmjerima i ambiciji investicije, dodatnim detaljima i razlozima zbog kojih je ušao u projekt te o tome što bi on mogao promijeniti za Hrvatsku – od energetike i infrastrukture do tržišta rada i tehnološkog razvoja.
Što se konkretno gradi u Topuskom, koliki je kapacitet sustava i vrijednost investicije i gdje ovaj projekt realno pozicionirate u odnosu na najveće postojeće podatkovne centre u Europi i globalno?
Rekao bih da svjedočimo globalnoj utrci u primjeni računarske tehnologije koja se razvija ogromnom brzinom i mijenja način na koji radimo, proizvodimo, stvaramo, učimo… Zahvaljujući tehnologiji danas je moguće koristiti ogromne količine informacija i to predstavlja temelj daljnjeg razvoja. Radi se o inovacijskom razvojnom centru u području najsuvremenijih informatičkih tehnologija. Znači radi se o umjetnoj inteligenciji, a ova investicija Hrvatsku pozicionira u sam vrh s razvijenim državama koje već sudjeluju u toj utrci. U Topuskom gradimo nešto što mi zovemo “inovacijsko razvojni centar”, Pantheon AI, a to je investicija koja se mjeri u milijardama eura. Kapacitet i mogućnosti svrstavaju ga u sami vrh u Europi i svijetu po kapacitetu u primjeni vrhunske tehnologije.
S obzirom na razmjer i kompleksnost projekta, što je Pantheon u jednoj rečenici, funkcionalno, ne opisno, i što ta razina u praksi znači u odnosu na postojeće centre te veličine?
Mogu reći kako ga osobno zamišljam u budućnosti na jednoj praktičnoj razini i što će sve moći raditi. To se odnosi na sve aspekte života i poslovanja, od prikupljanja i analize ogromne količine podataka do upravljanja procesima u složenim industrijskim postrojenjima, projektiranja i konstruiranja najsloženijih postrojenja… Drugim riječima, ovo je temelj tehnologije koja u sekundama ili manje može procesuirati znanje koje je prikupljano stoljećima i onda ga praktično primijeniti – i to odmah. Osobno, vidim Pantheon AI kao generacijski projekt razvoja i ulaganja u budućnost.
Što njegova realizacija konkretno mijenja za Hrvatsku, uz ovakav opseg ulaganja, infrastrukture i radnih mjesta, i gdje nas to realno smješta u europskom i globalnom kontekstu u odnosu na zemlje s kojima se natječemo?
Ovaj projekt Hrvatsku pozicionira globalno kao jednu od država koje imaju takve centre i razvijaju najsuvremenije tehnologije. Sama činjenica da je odabrana Lijepa naša ukazuje na to da se Hrvatska doživljava kao sigurna i stabilna demokratska država, kao atraktivna investicijska destinacija. Isto tako to pokazuje da imamo vlastitu pamet, hrvatske stručnjake i talenat za projektiranje i izgradnju takvih centara. I glavni dizajner, projektant ovog centra je naš mladi stručnjak, Mislav Crnogorac koji u najvećim svjetskim tvrtkama već iza sebe ima niz projekata podatkovnih centara. Paralelno ćemo uložiti stotine milijuna eura u infrastrukturu. Primjerice, velika ulaganja idu u prijenosnu elektroenergetske mreže Hrvatske. To će značajno unaprijediti prijenosnu mrežu, učiniti je još otpornijom, sigurnijom i stabilnijom. Isto tako ta će ulaganja omogućiti i priključivanje proizvođača energije iz obnovljivih izvora, a tu su i velika ulaganja u prometnu infrastrukturu, ali važno je za napomenuti i društvenu infrastrukturu – ulaganja u vrtiće, škole, zdravstvo…
Koje su konkretne zemlje bile u igri, koji su bili ključni kriteriji odabira i što je na kraju presudilo da se projekt razvija upravo u Hrvatskoj, konkretno u Topuskom?
Postoji globalna konkurencija u privlačenju investicija, pogotovo ovakvih. Vezano uz razvoj podatkovnih centara, postala je poznata skraćenica FLAPS koja znači Frankfurt, London, Amsterdam, Pariz, Stockholm kao gradovi koji su uspješni u privlačenju ovakvih projekata jer znače budući razvoj, stvaranje visoke dodane vrijednosti i u konačnici podizanje standarda. I druge su države iz istočne i srednje Europe konkurirale za ovu investiciju, cijeli niz parametara je uzet u obzir, od stabilnosti do regulatornog okvira, školstva, znanja engleskog jezika, itd. I na kraju mogu reći da sam ponosan što smo uspjeli pobijediti, što su Topusko i Hrvatska privukli ovakvu investiciju.
Što je za vas osobno bio presudni argument da se uđe u ovaj projekt u trenutku donošenja odluke?
Posjedujem zemlju, otprilike 1000 Ha u okolici Topuskog i tamo sam počeo razvijati projekt solarne elektrane. Tijekom razvoja projekta dobio sam ideju da tu ne bude samo solarna elektrana. Razmatrao sam prvo kako održavati travnjake ispod i okolo solarnih panela i zaključio da umjesto nekakvih strojeva to mogu raditi živi trimeri, odnosno ovce tako da će po završetku projekta tamo živjeti oko 5000 ovaca. A onda je došla nadgradnja te ideje, zašto ne napraviti nešto što će koristiti tu proizvedenu struju pa se rodila ideja da to bude podatkovni centar, da to budu najsuvremenije tehnologije koje će omogućiti da naši ljudi u Hrvatskoj rade, uče i razvijaju nova znanja. Iz tih razmišljanja rodio se ovaj sada vrlo veliki projekt.
Koliki je realan opseg zapošljavanja kroz faze projekta i gdje očekujete najkonkretniji učinak na gospodarstvo, odnosno tko će ga stvarno najviše osjetiti?
Efekti će biti široki i za Hrvatsku kao državu i njeno pozicioniranje, za lokalnu zajednicu kao i za gospodarstvo jer će hrvatska poduzeća sudjelovati u realizaciji Pantheon AI projekta. Za vrijeme građenja centra, koje će trajati 2-3 godine, bit će uključeno oko 3000 radnika, uglavnom hrvatskih poduzeća. Po dovršetku izgradnje otvorit će se oko 1500 radnih mjesta. Kad pričamo samo o izgradnji postrojenja, ulaganjima u infrastrukturu, govorimo o milijardama eura koja će doći u hrvatsko gospodarstvo i o tome ćemo detaljnije govoriti u vremenu pred nama kako će se projekt razvijati. Što se tiče lokalne zajednice, Topuskog, ali i cijele Sisačko moslavačke županije ovaj projekt otvara novu fazu razvoja i otvara mogućnosti o kojima se do jučer nije niti razmišljalo.
Uz projekt se razvija i značajna energetska i prometna infrastruktura. Koliki je stvarni opseg tih ulaganja i što konkretno od te infrastrukture trajno ostaje Hrvatskoj nakon realizacije projekta?
Izgradnja četiri dalekovoda koji će spojiti južne trafostanice Obrovac i Rijeku s novom trafostanicom u Topuskom, koja će biti najveća trafostanica u Hrvatskoj te još dva dalekovoda koji će spojiti na trafostanicu Žerjavinac, a drugi na stanicu Tumbri. Upravo povezivanje ove četiri trafostanice predstavlja izuzetno veliki doprinos za stabilnost HR mreže najvišeg naponskog nivoa. EOTRP je izrađen i potpisuje ga najveći autoritet u Hrvatskoj, profesor Pavić s FER-a. Vrijednost imovine koja se predaje HOPS-u ili dio infrastrukture kao što su ceste bit će gledano financijski viša od Pelješkoga mosta. Znači, ulaganja od oko 500 milijuna eura ostaju Republici Hrvatskoj kao javno dobro.
