Jedna godina stanke bila je sasvim dovoljna, Dinamo je opet prvak Hrvatske, uvjerljivo i superiorno. Dinamovi navijači slave, metropola je obojena plavim nijansama, u Maksimiru već misle na novu sezonu, ali mi ćemo se kroz jednu modru legendu vratiti na ovu pobjedonosnu ovosezonsku ‘plavu oluju‘ u nacionalnom prvenstvu.
U radosnom razdoblju za Dinamo i sve koji ga vole, razgovarali smo s Mladenom Munjakovićem (64). Bio je dio sjajne Dinamove juniorske generacije u kojoj su blistali i Marko Mlinarić, Stjepan Deverić, Zvjezdan Cvetković, na vratima i Tomislav Ivković…
Uz Deverića je bio najmlađi u tom naraštaju, a zajedno su bili dio sastava u nezaboravnom lovu na naslov prvaka 1982. godine. Munjaković je s Dinamom osvojio i pokal pobjednika Kupa 1983., sudjelovao i u sezonama kad su plavi bili finalisti Kupa 1985. i 1986. U Dinamovoj je prvoj momčadi, dakle ne računajući staž u maksimirskoj nogometnoj školi, proveo osam godina i odigrao čak 426 utakmica.
Je li posumnjao ljetos u Zvonimira Bobana kada je doveo za trenera Marija Kovačevića, koji mnogima nije izgledao kao trener za Dinamo?
– Priznajem, bilo je skepse. Ali u tome nije bilo, da to tako nazovem, stručne skepse. Mislio sam da Kovačević neće imati dovoljan autoritet u svlačionici. Ništa drugo. A negdje je krajem jeseni i izgledalo je da trener ima upitan autoritet s obzirom na ono što se pojavljivalo u medijima. Prijelomni se trenutak dogodio u zimskoj stanci kad je napravljena selekcija, kad su neki igrači sami otišli, a neki su dobili ‘slobodno‘, otpali su. To je bio pravi početak Dinamovog proljeća koje je završilo osvajanjem naslova prvaka – kazao nam je u uvodu Munjaković.
Zvonimir Boban nije smijenio Kovačevića u trenucima jesenske krize. Je li tada mislio da prvi čovjek kluba griješi s tom odlukom?
– Bio sam uvijek protiv stalnih tjeranja trenera, od vremena dok je u klubu bio Zdravko Mamić, pa do ovih novih vremena kad su prošle sezone niz maksimirske stepenice bili gurnuti Jakirović, Bjelica, Cannavaro, na koncu i Perković. Zato mi je bilo drago što je Boban stao iza Kovačevića, bez obzira na ono što sam prije kazao, da sam sumnjao u njegov autoritet i što nisam bio siguran da će se sve dobro posložiti. Ruku na srce, mnogi drugi da su vodili klub, možda bi i s razlogom treneru u tom trenutku uručili otkaz. Ali na kraju je ostanak Kovačevića bio najbolji Bobanov potez.
Kako je doživio ‘tjeranje‘ Petkovića i Pjace, odlaske igrača koje smo voljeli zvati senatorima, promijenila se zapravo gotovo kompletna svlačionica?
– Bilo mi je jako žao Petkovića i Pjace. Nikada to ne bih napravio! Meni je Petko bio prevažan igrač, bio je tada najbolji igrač. Međutim, Zvonimir Boban je imao svoju viziju, u kojoj je želio krenuti skroz ispočetka.
Kad smo već kod Bobana, što misli o njegovom radu?
– I da se ne slažem s nekim njegovim potezima, ovo što je napravio je jednostavno odlično! Kratko i jasno, super, nema se što dodati.
A što o radu trenera Kovačevića u kojeg je na startu sumnjao?
– Kad sam rekao da je najbolji potez Bobana što ga je ostavio na klupi, sve sam rekao. Skidam kapu Kovačeviću. Ali Kova mora biti svjestan da će biti u stalnoj opasnosti. Tako je to u Dinamu, nema trenera u Maksimiru koji ostaju predugo, sve kratko traje. Sad sigurno Kovačević s razlogom misli da je sve krasno i super, ali već sljedeće sezone, ako nešto krene po zlu, može pasti i glavom udariti o pod. Međutim, držim da ga je ova sezona iznimno očeličila, ojačala. Proživio je teške trenutke, a na kraju je postao pobjednik. Nešto mu se, istina, samo posložilo, imao je sreće što je Boban stao iza njega, što u njega ima maksimalno povjerenje. Čak mislim da ga Zvone ne bi smijenio niti da nije postao prvak. A što bi se dogodilo da je Boban smijenio Kovačevića? Bio bi raspad sustava. A i raspad Bobanove vizije.
S predsjednika i trenera, vratili smo se na igračku ružu. Kakvo mu je mišljenje o pojačanjima koja su dovedena u plavu svlačionicu?
– Dominguez, McKenna, Beljo, Zajc… Odlični! Ali evo jedno moje razmišljanje. Beljo je sjajan, nadavao se golova, ali prije nego što je došao, ja bih prije doveo Miereza nego njega. I napravio bih grešku. To govorim da pokažem kako nije lako voditi klub i pogoditi pojačanja. Sad Belju sigurno prate mnogi jaki europski klubovi, vrhunski je centarfor. Ali, apsolutno dva najvažnija igrača Dinama su Mišić i Zajc. Te Livaković koji je donio dodatnu sigurnost. U jednom trenutku momčad je imala previše ‘šestica‘ i ‘osmica‘. Ljubičić se, recimo, izgubio, Mudražija se nije nametnuo, Villar također, postao je nezadovoljan što nije igrao. Za Mudražiju mi je žao, ali ne znam kako je radio na treninzima. Uglavnom, Dinamo je pogodio s pojačanjima, ali, naravno, ne možeš sa svima pogoditi. Konačno, da tako kažem, nešto se poklopilo samo od sebe.
Zvone Boban je doveo Španjolca, Alberta Capellasa, kao šefa škole. Sviđa li vam se to?
– Iskreno, meni se dolazak Španjolca ne sviđa previše… Dinamo je prije njegovog dolaska imao sjajne rezultate u školi, godinama su iz nje izlazili vrhunski mladi nogometaši. Dakle, da se mene pita, ja ga ne bih dovodio. Ali već sam vam rekao, na nekim drugim primjerima moguće jest da bih pogriješio. Capellas je ‘Bobanova stvar‘, ako misli da je to dobro, onda O.K. Konačno, da bi se vidio rezultat Capellasova rada, trebat će proći dosta godina. Jedan malo duži ciklus.
Je li ova momčad Dinama sposobna igrati Ligu prvaka?
– Treba još nekih iznimno kvalitetnih igrača. Ovo je idealna prilika da Dinamo dovede dva-tri vrhunska igrača. Jasno, ovisi o financijama i prodajama igrača ovog ljeta. Ako se, recimo, kako vidim da se planira, dobije 20 milijuna eura od prodaja, onda bi se trebalo imati za pojačanja s kojima bi se mogla igrati Liga prvaka. Ova momčad, s pravom atmosferom i još dva-tri vrhunska igrača, bio bi Dinamo za Ligu prvaka.
Koji profil igrača treba Dinamo, na kojim pozicijama bi se trebalo pojačati?
– Dinamu treba prava ‘desetka‘! Treba mu novi Martin Baturina. Takav plemeniti igrač treba ovoj momčadi.
A koga nikako ne bi trebalo prodavati ovog ljeta?
– Ako za Domingueza možeš dobiti desetak milijuna eura, kako se spominje, onda bih ga pustio. Kad već pitate koga nikada ne bih pustio, onda je to trojac Stojković – Mišić – Zajc!
Koliko je Munja kao legenda Dinama sretan s ovom titulom, sa svime što se radi u Dinamu? Može li Dinamo opet imati slavne dane u Europi?
– Presretan sam ovim naslovom prvaka. Nakon onog očajnog raspleta prošle sezone, nakon što je promijenjena kompletna momčad, ovo je jednostavno sjajno. Za Europu treba ono što sam kazao, još nekoliko vrhunskih igrača. Posebno me veseli što se vratila atmosfera, grad živi za Dinamo, navijači su radosni, vidim da je i gradska politika uz klub. Što mi je jako, jako drago. Ne želim, ne bi bilo korektno, negativno pričati o onome što je bilo prije, napravljeni su preveliki uspjesi. Ali nakon dugo godina nema više onoga s čim ljudi nisu bili zadovoljni, sad je sve drukčije, sad svi žive za Dinamo i vole ga.
Vjeruje li da će Dinamo na privremenom stadionu u Kranjčevićevoj u svakoj utakmici uspjeti ispuniti tribine?
– Da, bit će Kranjčevićeva stalno puna i atmosfera će biti fenomenalna! Jedva čekam otići na prvu utakmicu u Kranjču – zaključio je Mladen Munjaković.
