Na korak do dogovora – tako bi se moglo sažeti ono što se proteklih dana događalo oko Ustavnog suda. Iščitava se to i iz izjave HDZ-ova predsjednika saborskog Odbora za Ustav Ivana Malenice, koji je javnost izvijestio da se s predstavnicima oporbe dogovorio o potpori sucu Vrhovnog suda Željku Pajaliću i odvjetniku Mladenu Sučeviću za suce Ustavnog suda. Malenica je rekao da je dogovor postigao u Istanbulu s glavnim SDP-ovim pregovaračem, potpredsjednikom Odbora za Ustav Sašom Đujićem, no on je to demantirao rekavši da su o imenima razgovarali, ali da se nisu dogovorili.
Već se i iz predloženih imena može naslutiti da su HDZ-ovci otvoreni za kompromise te da njihovi kandidati odudaraju od onih o kojima se spekuliralo u javnosti, gdje se kao Plenkovićev favorit isticala Štefica Stažnik. Pajalić i Sučević rezultat su HDZ-ove promjene strategije, objašnjavaju nam dobro upućeni sugovornici, navodeći da Plenković na ovaj način pokušava Ustavni sud izvesti iz slijepe ulice.
Iako su na listi bili još od studenoga prošle godine, ta dva kandidata dosad su praktički bila bila u sjeni jer je vladajuća stranka pokušavala progurati nešto očitije političke kadrove. Stječe se dojam da su ponuđena imena koja manje polariziraju, pa sada i SDP ima manje argumenata za opstruiranje dogovora. U HDZ-u ispod glasa priznaju da je za njih ključan pregovarač ionako SDP, čega su u najvećoj oporbenoj stranci svjesni, no i dalje su oprezni, iako se čini da su dvije najveće stranke na korak do dogovora o Ustavnom sudu po sličnom modelu kao i godinama prije Plenkovićeve ere.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Veliki paket
Plenković je s Pajalićem i Sučevićem SDP-ovce praktički stjerao u kut jer je, umjesto stranci bliskih kadrova, predložio profesionalce kojima se nema što zamjeriti, dokazujući da je HDZ-ov prioritet stručnost, a ne puko stranačko kadroviranje kao što im se dosad spočitavalo. No nije odustao od svojega velikog paketa. On, naime, i dalje želi da se paralelno s ustavnim sucima riješi pitanje predsjednika Vrhovnog suda, pa je ovo dio njegove velike igre: oporbi je ponudio kvalitetne kandidate za Ustavni sud, a od SDP-a zauzvrat očekuje da ne blokira njihov prijedlog kojim bi se riješio kompletan vrh pravosudne piramide.
Nije Plenkoviću nevažno ni to što dva predložena kandidata pokrivaju dva važna pravna kuta: Pajalić kao iskusni sudac s Vrhovnog suda u Ustavni sud može donijeti institucionalni autoritet, dok Sučević kao odvjetnik s iskustvom u realnom sektoru donosi poziciju koja nije isključivo birokratska, nego predstavlja širinu. Sve to zvuči idilično, no jasno je da je vrag odnio šalu, Ustavni sud ionako već djeluje u nepotpunom sastavu, a 30. travnja posljednji je rok da se postigne kakav-takav dogovor.
Nije stoga čudno što je Malenica poručio da predmetom razgovora ostaju sudac Ustavnog suda u proteklom mandatu Goran Selanec i pročelnik u Gradu Zagrebu Željko Matijašec. Stara je to HDZ-ova škola, podijeli pa vladaj. Ubacujući u isti pregovarački koš Matijašeca, čovjeka iz sustava Možemo, i Selanca, kojeg favorizira SDP, Plenković mudro testira čvrstoću njihova saveza. Budući da se biraju tri suca, a HDZ-ova je početna pozicija da oni moraju dobiti barem dvojicu, u ovom slučaju to su neupitni profesionalci Pajalić i Sučević kojima oporba nema što zamjeriti, ostaje samo jedno mjesto za oporbu.
Simbol otpora
Ako SDP inzistira na Selancu, Možemo ostaje bez svojeg kandidata, a ako Možemo ustraje na Matijašecu, SDP je prisiljen žrtvovati Selanca koji je za ljevicu simbol otpora na Ustavnom sudu. Plenković ovim manevrom gura SDP u poziciju da brani stari sustav, a Možemo dovodi u položaj da brane svojeg pročelnika. Poznato je da se ekipa iz stranke Možemo hvalila transparentnošću i javno se protivila kadroviranju iz stranačkih kvota, a Plenković im sada nudi upravo to – njihova kandidata u zamjenu za mir. Pristanu li na to, gube moralnu prednost pred SDP-om, a odbiju li, SDP dobiva Selanca, a Možemo se vraća na margine izigran od SDP-a.
To je sjajno osmišljen Plenkovićev test za veliku lijevu koaliciju, a u HDZ-u nadaju da bi se Možemo i SDP mogli početi i javno nadmetati oko toga čiji je kandidat bolji, čime bi HDZ dobio argument za javnost da njihova stranka nudi stabilnost i stručne kandidate, dok se ljevica ne može dogovoriti ni o jednoj fotelji. U Plenkovićevim redovima vrlo dobro znaju da je Selanec za partiju praktički uvjet svih uvjeta, a spominjući Matijašeca, ekipi iz Možemo poručuju da su otvoreni i za njihove ljude, za razliku od SDP-a. Plenković se tako ovdje postavio kao dobronamjerni posrednik, iako vrlo dobro zna da u konačnici na Ustavni sud može ući samo jedan kandidat.
Da bi priča o Ustavnom sudu dobila na težini, u nju se izravno uključio i on osobno, potvrdivši da parlamentarna većina podržava Pajalića i Sučevića, stručnjake bez političkih poveznica. “Realno gledajući, ni lijeva oporba nema što prigovoriti ovim kandidatima”, rekao je Plenković, dodavši da će oporba, ako ne pristane na dogovor, snositi sav teret. “Ako ovo odbiju, ne znam što im može biti po volji”, poručio je predsjednik Vlade, kojemu je sasvim sigurno u interesu izbjeći ustavnu krizu.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Zakulisne igre
Ako se ne izaberu novi suci, Ustavni sud ostaje bez kvoruma, što bi otežalo provjeru ustavnosti zakona i nadziranje ustavnosti i zakonitosti izbora. Stoga HDZ pokušava ostaviti dojam odgovorne stranke koja vodi računa o državnim institucijama i pristaje na kompromise s oporbom. S druge strane, ova je pozicija izazovna i za SDP, koji je prisiljen pronaći ravnotežu između političke nužde i osiguravanja utjecanja u ključnim institucijama te uloge čuvara Ustava.
Zato glavni SDP-ov pregovarač Saša Đujić neumorno naglašava kako njegova stranka ne pristaje na političku trgovinu, inzistirajući da se procesi imenovanja u pravosuđu provedu transparentno, što nije jednostavno kada se zna da je SDP-u silno stalo do toga da u Ustavni sud uđe Selanec kako bi ondje zastupao nešto liberalnije i socijaldemokratske vrijednosti. Čvrsto stajući uz njega, SDP dokazuje da nije pokleknuo pred Plenkovićem, no jasno je da hoda po rubu jer će se u konačnici dogovor s HDZ-om moći koristiti protiv njih. Prvi će im kolege iz Možemo spočitnuti da su sudjelovali u zakulisnim igrama vladajuće stranke, a onda u vjetar mogu baciti priče o tome da su se na tematici Ustavnog suda pozicionirali kao ozbiljna i odgovorna alternativa koja je sposobna pregovarati i pozicionirati svoje ljude koji će s Ustavnog suda nadzirati rad Vlade.
Da se ne zavaravamo, SDP je stranka koja je imala priliku sjediti u izvršnoj vlasti pa funkcionira na principu realpolitike. Što god javno govorili, SDP-ovci vrlo dobro znaju da se do 101 glasa u parlamentu može doći isključivo trgovinom s HDZ-om, i zato je moguće da će prihvatiti HDZ-ove kandidate kako bi zauzvrat pogurali Selanca, a u paketu i predsjednikovu kandidatkinju Mirtu Matić za Vrhovni sud, dok Možemo svoj identitet gradi na borbi protiv stranačkog kadroviranja i za njih je pristanak na ovakve podjele izdaja birača.
Vizualni identitet
Zato je njihova retorika oštrija, ne smiju dopustiti da ih javnost doživi kao mlađeg SDP-ova partnera koji pleše po notama dviju velikih stranaka, pogotovo zato što, bez obzira na dogovore o koaliciji, između SDP-a i Možemo traju tihe borbe oko primata na ljevici, koju je Plenković doveo u pat-poziciju. U isto vrijeme Plenković vodi vlastitu borbu i prolazi kroz još jednu krizu u kojoj nastoji izbjeći ustavni kolaps i preuzeti odgovornost za to. Zato je neprimjereno oštra reakcija Siniše Hajdaša Dončića jer mu se s jedne strane nudi Selanec na Ustavnom i Mirta Marić na Vrhovnom sudu, a s druge strane zbog toga mu prijeti nezadovoljstvo Možemo i mogući prekid planova o njihovoj velikoj koaliciji. Plenković se tako diplomatski nametnuo i u Saboru, oslanjajući se na dvojicu stručnih i neutralnih kandidata.
Pajalić je, naime, kandidat koji ima više od četiri desetljeća iskustva u pravosuđu. Godinama je bio sudac i predsjednik Općinskog suda u Donjoj Stubici. Radio je i kao sudac zagrebačkog Županijskog suda, a onda i kao sudac te glasnogovornik Vrhovnog suda. Smatraju ga neupitnim stručnjakom za građansko pravo te ga u sudačkim krugovima percipiraju kao profesionalca, pa i kao suca staroga kova čiji bi angažman na Ustavnom sudu trebao osigurati stabilnost i stručnost. Sučević pak dolazi iz sfere odvjetništva. Direktor je i partner u odvjetničkom društvu Sučević i partneri. Riječ je o predsjedniku Odvjetničke akademije Hrvatske odvjetničke komore (HOK), bivšem glavnom tajniku HOK-a te dugogodišnjem članu Upravnog odbora koji je prije ulaska u odvjetništvo radio kao sudac Općinskog suda u Zagrebu. Više od dva desetljeća vanjski je suradnik na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a predaje i u Rijeci.
Slovi kao stručnjak za građansko i trgovačko pravo. Zagrebačkoj javnosti poznat je i po tome što je prije pet godina postao vlasnik kultne zagrebačke slastičarnice Orijent. Preuzeo ju je od svojeg brata Ivana i njegove supruge Šeherezade te njezine sestre Ildize Tahiri. Inače je slastičarnica u Maksimirskoj godinama bila u vlasništvu obitelji Tahiri, a nakon što ju je Sučević preuzeo s partnerom Damirom Domjanovićem i tvrtkom Konfekt, uslijedio je period modernizacije i širenja. Novi vlasnici uveli su web shop, osvježili vizualni identitet i interijer originalne slastičarnice u Maksimirskoj te otvorili nova prodajna mjesta u Petrinjskoj i Froudevoj ulici u Novom Zagrebu. Poslovnica u Petrinjskoj u međuvremenu je zatvorena, i to zbog, kako je rečeno, neusklađenosti poslovnih modela.
