Sve više pacijenata u Hrvatskoj pita se imaju li pravo na povrat novca za preglede koje su obavili kod privatnika, posebno u situacijama kada na uslugu u javnom sustavu ne mogu doći na vrijeme. Podaci pokazuju da takva mogućnost postoji, ali uz niz uvjeta koji u praksi često stvaraju nejasnoće.
HZZO je tijekom prošle godine odobrio 1021 zahtjev za refundaciju troškova zdravstvenih usluga obavljenih u privatnim poliklinikama, i to u slučajevima kada ih osiguranici nisu mogli dobiti u razumnom roku u javnim bolnicama. Ukupno je za te namjene isplaćeno 297.672 eura.
Na problem dugih lista čekanja upozorila je i Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, koja tvrdi da se pravo na povrat novca često osporava jer ne postoji jasno definiran rok u kojem bi pacijent morao dobiti uslugu u javnom sustavu. Iz Udruge poručuju kako je nužno hitno propisati medicinski opravdan rok čekanja, nakon kojeg bi pacijenti imali pravo na liječenje kod privatnika o trošku osiguranja.
Bez univerzalne odredbe
Iz HZZO-a, s druge strane, ističu da se takav rok ne može unaprijed univerzalno odrediti, već se procjenjuje individualno, na temelju medicinske dokumentacije svakog pacijenta. U obzir se pritom uzima zdravstveno stanje, tijek liječenja, uspješnost terapije i preporuke liječnika specijalista.
Zavod podsjeća da pokriva isključivo usluge iz obveznog zdravstvenog osiguranja koje se obavljaju u ugovornim ustanovama, no refundacija je moguća u više situacija. Primjerice, kada je pacijentu neopravdano naplaćena usluga u ugovornoj ustanovi, kada mu je uskraćena zdravstvena zaštita bez dodatne kupnje materijala ili lijekova s osnovne liste, kada mu je odbijen recept na koji ima pravo ili kada je morao sam platiti ortopedsko pomagalo ili dentalni zahvat.
Pravo na naknadu postoji i ako je pacijent upućen da uslugu obavi izvan mreže HZZO-a, odnosno kod privatnog pružatelja, pod uvjetom da je riječ o medicinski opravdanoj intervenciji, piše Dnevnik.
Kako bi ostvario povrat troškova, osiguranik mora priložiti opsežnu dokumentaciju, uključujući nalaz specijalista s preporukom, račun za izvršenu uslugu, medicinsku dokumentaciju obavljenog pregleda, dokaz o pokušaju naručivanja u javnoj ustanovi te, u određenim slučajevima, očitovanje ustanove koja je uslugu naplatila.
Važan element u odlučivanju je i procjena hitnosti, odnosno utvrđivanje je li bilo nužno pružiti zdravstvenu zaštitu bez odgode. Zakon hitnom medicinskom pomoći smatra postupke potrebne za uklanjanje neposredne opasnosti po život i zdravlje pacijenta.
Ako se zahtjev odobri, HZZO utvrđuje iznos koji će biti isplaćen, ovisno o standardu zdravstvene usluge i okolnostima u kojima je obavljena, uključujući i procjenu prihvatljivosti roka čekanja.
U međuvremenu, Ministarstvo zdravstva radi na definiranju jasnih vremenskih okvira za pojedine preglede i dijagnostičke postupke. Očekuje se da bi novi propisi trebali preciznije odrediti koliko dugo pacijenti smiju čekati, što bi u budućnosti moglo olakšati ostvarivanje prava na refundaciju troškova privatnog liječenja.
