Na nedavno održanim unutarstranačkim izborima u splitskom ogranku SDP-a bivši predsjednik splitske organizacije Marin Jurjević Baja, jedan od stranačkih veterana, ponovno je ušao u vodstvo stranke kao član Predsjedništva. Njegovim ulaskom u Predsjedništvo SDP-a u gradu pod Marjanom u vodu su pale sve teze nacionalnog predsjednika Partije Siniše Hajdaša Dončića o pomlađivanju stranke.
Javnost je teško zavarati, ma koliko u splitskoj organizaciji tvrdili da je Bajin povratak pokušaj stabilizacije stranke. Nije neobično da se stranke uoči parlamentarnih izbora oslanjaju i na svoje iskusne kadrove, no Jurjevića prate brojne kontroverzije još iz vremena u kojem je bio saborski zastupnik. One su zapravo usko vezane uz njegova pokojnog strica Antu Jurjevića Baju, visokog partijskog funkcionera u SFRJ i jednu od najmoćnijih figura u Dalmaciji toga doba.
Dok je bio aktivan na nacionalnoj političkoj sceni, kritičari s desnog spektra Jurjeviću su zamjerali politički pedigre, ukazujući na to da je on politički izdanak prošlog sustava koji ubire povlastice temeljene na stričevu utjecaju. I njegov nadimak Baja za mnoge simbolizira izravnu poveznicu s tim nasljeđem pa je njegov povratak u vodstvo SDP-a za mnoge potvrda da ta stranka nastavlja voditi politiku naslonjenu na tekovine bivše, propale države.
Foto: Bozidar Vukicevic / CROPIX
Bajino nasljeđe
U toj su bivšoj državi strica Jurjevića navodno povezivali i sa zločinima na otočiću Daksi, nadomak Dubrovnika. U listopadu 1944. osloboditelji su ondje zvjerski i bez suda pogubili pedesettroje uglednih građana Dubrovnika, što je bila tek jedna u nizu likvidacija na dubrovačkom području. O liku i djelu strica Jurjevića mediji su u protekla tri i pol desetljeća progovarali vrlo oprezno, pa se u javnosti spominjao tek podatak da je desetljećima nakon Drugog svjetskog rata kao direktor splitskog brodogradilišta i član CK SKH te CK SKJ bio najmoćniji čovjek u Dalmaciji.
Kao što je u svoje doba stric Ante bio gospodar Dalmacije, tako je i Marin Jurjević u splitskom SDP-u, koji je vodio gotovo dva desetljeća, slovio kao neupitni vladar. Spočitavali su mu da autokratski rukovodi lokalnom podružnicom, u stilu partijskoga komesara iz doba najtvrđeg komunizma, pa su ga mjesni esdepeovci nerijetko nazivali vječnim šefom koji guši nove kadrove kako bi zadržao utjecaj u gradu, a time i vlastitu poziciju.
Unutarstranački kritičari prigovarali su mu da je splitski SDP pretvorio u zatvorenu lojalističku bazu koja se bavi unutarnjim kadrovskim igrama i spletkama umjesto da se fokusira na stvarne probleme Splićana. Kada je otišao s aktivnih funkcija u SDP-u, Jurjević je u medijima žestoko kritizirao bivšeg šefa svoje stranke, sadašnjeg predsjednika države Zorana Milanovića, i optužio ga za rascjep i moralno posrnuće SDP-a. Podjednako žustro kritizirao je i Peđu Grbina, prethodnika Siniše Hajdaša Dončića, zgražajući se nad načinom na koji je izbacivao članove iz stranke, što je opisao kao politički shizofreniju. Novi šef Hajdaš Dončić Jurjevića je prigrlio vjerojatno zato da bi sa sebe skinuo stigmu Milanovićeva poslušnika i napravio određeni iskorak u odnosu na svojeg prethodnika Grbina. No, koliko je god Grbin bio netalentiran za politiku na nacionalnoj razini, ipak bi, sudeći po ovim najnovijim potezima, mogao održati lekciju iz kadrovske politike sadašnjemu šefu, koji se ne snalazi u prostoru i vremenu. Vrijeme kao da je Hajdaša pregazilo i prije nego što se stigao ozbiljnije posvetiti planovima za budućnost SDP-a. Kako to izgleda kad se ljevica pomlađuje i gradi za budućnost, Hajdaš može upitati kolegu Tomaševića ili kolegicu Sandru Benčić, koji svoju stranku osnažuju mladim, aktivistički nastrojenim kadrovima kako bi se približili današnjoj generaciji jer je ona Jurjevićeva ionako na izdisaju.
U Partiji to nikako da shvate pa se od predsjednika do predsjednika vrte u jednom te istom krugu, nudeći biračima ljude koji su odavno prožvakani. Uostalom, mogao bi Hajdaš Dončić malo analizirati i kako šef HDZ-a rješava generacijske odnose u svojoj stranci. Dovoljno mu je pogledati kako izgleda kada Plenković ulazi u dvoranu na kakav stranački skup – ne okružuju ga Josip Đakić, Vladimir Šeks, Božidar Kalmeta i Ante Sanader, nego mladi momci i djevojke iz čije je pojave jasno da HDZ gleda u budućnost. Hajdaš se pak okreće političarima staroga kova i gura ih uz bok novom šefu organizacije Sandru Glumcu. Možda je Glumac korektan kadar, na glasu je kao iskusan i ugledan liječnik i možda ima potencijala i za poziciju splitskog gradonačelnika, ali koga može uvjeriti u svoj smjer kada uz njega stoje stara, građanima dobro poznata lica dobro poznata.
Urušena organizacija
Budući da je izmjenama SDP-ova statuta i predviđeno da se usporedno s predsjednikom organizacije biraju i potpredsjednici, te se pozicije dokopao šef kotara Blatine – Škrape Goran Šarotić, kao i nekadašnja gradska vijećnica Slavica Bartulović Barač.
U vrh organizacije ušao je i liječnik Joško Markić, i to nakon što nije prihvatio Hajdaševu odluku o kandidaturi za šefa organizacije. U stranačkom je vodstvu, očekivano, i bivši ministar Branko Grčić, a tu su i Maja Krčum i Karmen Višić koje bi, kako je rečeno, trebale predstavljati novu generaciju. Bilo kako bilo, novog predsjednika splitskog SDP-a čeka vrlo težak zadatak: urušenu organizaciju treba ponovno graditi, praktički od temelja, što se potvrdilo i na prošlim lokalnim izborima, kada je tu stranku pogodio niz potresa koji su poljuljali međuljudske odnose.
Glumac u vodstvo splitskog SDP-a stiže, naime, kao nasljednik Davora Matijevića, koji je SDP napustio nakon lokalnih izbora, ostavljajući stranku na jedva 400 članova, od kojih je pravo glasa na izborima imalo samo njih sto koji uredno podmiruju mjesečnu članarinu.
