Riječi Roberta Grafa nikako da nam izađu iz uha. Novi sportski direktor Hajduka na svom je nedavnom predstavljanju na Poljudu stanje u poljskom i hrvatskom nogometu usporedio ovako:
– Poljska je puno intenzivnija. Ovo što sam vidio od GPS-ova je na razini mog bivšeg drugoligaškog kluba. Liga je tamo puno intenzivnija.
Svjesni smo da ritam utakmica SHNL-a nije visok, ali kakav je točno u odnosu na ostale europske elitne rangove? Javnih podataka o tome nema, no postoje kompanije koje se time bave. Kontaktirali smo jednu takvu i dobili odgovore koje smo tražili. Nisu baš najljepši…
Salvador Carmona je suosnivač i izvršni direktor tvrtke Driblab, koja se bavi prikupljanjem i analizom podataka za brojne klijente iz svijeta nogometa. Španjolska tvrtka osnovana je 2017. godine, a Carmona nam se javio iz Madrida kako bi ekskluzivno za Sportske novosti prokomentirao i objasnio situaciju prema podacima koje ima njegov Driblab.
– Trenutačno radimo s više od 100 klijenata, od kojih su otprilike polovica klubovi. Pokrivamo 300 natjecanja, njih 70 uključuje fizičke podatke. Surađujemo s GNK Dinamo Zagreb, koji je jedan od naših dugogodišnjih klijenata u koje imamo najviše povjerenja. U prošlosti smo surađivali i s Rijekom, a imam nekoliko dobrih prijatelja u hrvatskom nogometu poput Roberta Palikuče, Mihaela Minđeka iz Dinama, trenera Damira Čanadija – kaže CEO Driblaba.
Koliko poznajete hrvatski nogomet?
– To je država s vrlo dubokom nogometnom kulturom i izvanrednom strašću na socijalnoj razini, s iznimno konkurentnom reprezentacijom, a omladinske škole u Hrvatskoj jedne su od najboljih u Europi. Hrvatski talent povijesno je visoko cijenjen zbog svoje nogometne kvalitete, natjecateljskog karaktera igrača i njihove sposobnosti prilagodbe pri prelasku u druge lige te igranju na visokoj razini.
Grafova izjava malo nas je uznemirila, kako je vi komentirate?
– Prema ELO ljestvici, koja mjeri razinu svakog natjecanja kroz niz parametara, HNL zauzima 21. mjesto među europskim ligama s 1.889 bodova. Radi konteksta, engleska Premier liga, prva na ljestvici, ima 2.371 bod. Druge lige koje se smatraju sličnom razinom su poljska Ekstraklasa (18. mjesto – 1.905 bodova) ili grčka Superliga (20. mjesto – 1.903 boda), a obje su iznad HNL-a. Također su ispred danska Superliga (13. – 1.937 bodova) i norveška Eliteserien (16. – 1.923 boda). Ispod HNL-a nalaze se natjecanja poput češke Chance lige, švedskog Allsvenskana, austrijske Bundeslige, švicarske Super lige, škotskog Premiershipa i mađarske NB I. Što se tiče fizičke izvedbe liga, naši podaci oslikavaju sliku koja je daleko od idilične za hrvatski nogomet, a Driblab raspolaže fizičkim podacima za 32 europske lige.
Ta “fizika” je, dakle, zaista problematična. Recimo, prema podacima Driblaba, manje metara odrađenih u sprintu po utakmici od HNL-a, među 32 obrađene lige, ima samo u Eerste Divisie, drugom razredu nizozemskog nogometa.
– Hrvatska liga nalazi se u nepovoljnom položaju u smislu konkurentnosti i razine (prema ELO ljestvici), ali to je razumljivo iz demografskih razloga. To je mala zemlja s ograničenim mogućnostima ulaganja. Očekivati da HNL probije u Top 10 u Europi je nerealno. Međutim, hrvatski nogomet bi mogao učiniti više da popravi situaciju, počevši od fizičke pripreme ili volje igrača da trče. HNL je jedna od najgorih liga po fizičkoj izvedbi. Ukupni broj odrađenih kilometara je najniži, a napori visokog i maksimalnog intenziteta također su na samom dnu. Stanje hrvatskog nogometa s fizičkog stajališta je zabrinjavajuće – objašnjava Carmona i dodaje:
– Sposobnost i želja hrvatskih igrača da pretrče kilometre i izvode napore visokog intenziteta je razlog za brigu. Druge lige, poput poljske prve lige, u povoljnijem su položaju, a to se odražava i na boljim nastupima njihovih klubova u europskim natjecanjima.
Zašto je to tako u Hrvatskoj?
– Problem s fizičkom izvedbom hrvatskih igrača mogao bi biti povezan s načinom na koji se nogomet shvaća u državi. Hrvatska je oduvijek imala vrlo natjecateljsku i borbenu reprezentaciju koja se nikada ne štedi. Međutim, ako pogledamo reprezentaciju, većina najboljih igrača igra u inozemstvu i u mnogim su slučajevima napustili Hrvatsku u mladosti, što znači da nisu upili toliko dobrog i lošeg iz domaćeg natjecanja. Kao rezultat toga, fizička priprema hrvatskog reprezentativca koji dolazi iz inozemstva sigurno je bolja i omogućuje mu više napora bez lopte. U Hrvatskoj ligi realnost je da postoji mnogo igrača srednje do visoke tehničke razine koji žele loptu, koji žele skupljati dodire, a manje su skloni naporima bez lopte.
Carmona nastavlja:
– Povrh toga, fizička priprema vjerojatno nije najbolja. To se odražava i u činjenici da je HNL jedna od europskih liga s najmanje kretanja bez lopte. HNL je peta liga od 32 u Europi koje analiziramo s najmanje kretanja bez lopte u prosjeku (96,7) i četvrta s najmanje utrčavanja iza leđa obrane.
Imaju li hrvatski igrači doista nenadoknadiv fizički feler?
– To je komplicirano pitanje jer postoji mnogo neriješenih nijansi. Ali ono što mi u Španjolskoj najviše cijenimo kod hrvatskog nogometaša je njegov natjecateljski karakter i želja za pobjedom, ali i za napretkom. Također čuvamo lijepa sjećanja na igrače najviše tehničke i natjecateljske razine, kao što su Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Jarni, Alen Peternac ili Mario Mandžukić. Naravno, kao i noviji igrači poput Ante Budimira, Ivana Rakitića, Matea Kovačića i osvajača Zlatne lopte Luke Modrića.
No, Hrvatska je danas na diobi 16. mjesta po broju igrača u španjolskoj LaLigi. Samo trojica su članovi tamošnje elite, Duje Ćaleta-Car i Luka Sučić u Real Sociedadu te Budimir u Osasuni. Argentinaca je, recimo, deset puta više. Zašto je tako malo Hrvata?
– Na ovo se pitanje ne može odgovoriti samo iz hrvatske perspektive, zemlje koja je posljednjih godina primila velik broj španjolskih igrača u svoju ligu. Perspektiva u španjolskom nogometu promijenila se u posljednjih nekoliko godina, a spremnost sportskih direktora da riskiraju s igračima iz inozemstva ili onima koji nisu upoznati s LaLigom smanjila se. To bi moglo objasniti nedostatak hrvatskih igrača u Španjolskoj, iako povijesno gledano to ni inače nije bila liga koja je potpisivala ogroman broj hrvatskih nogometaša. Ipak, treba naglasiti da su igrači s Balkana općenito, a posebno Hrvati, privlačni španjolskim klubovima jer su tehnički potkovani, što odgovara tipičnom španjolskom stilu nogometa, te se obično lako prilagođavaju kulturi zemlje. Brzo nauče španjolski, a i sve ostalo je prilično slično kao u Hrvatskoj, vrijeme, hrana, način života… – zaključuje Carmona.
