Fikret Hadžić, u javnosti poznat pod nadimkom Hadžija, napustio je prostore Kazneno-popravnog zavoda Zenica nakon što je u potpunosti odslužio višegodišnju zatvorsku kaznu. Informaciju o njegovu puštanju na slobodu službeno je potvrdio direktor zeničkog zatvora Rusmir Isak za portal Klix, čime je zatvoreno poglavlje jednog od najbrutalnijih zločina počinjenih u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Hadžić je iza rešetaka završio zbog stravičnog događaja iz svibnja 2002. godine, kada je u Lukavcu hladnokrvno usmrtio tri člana obitelji Kasumović, tvrdeći da je bio žrtva njihova dugogodišnjeg sustavnog zlostavljanja.
Svoju obranu i motivaciju za zločin Hadžić je godinama iznosio u medijskim istupima, opisujući sukob koji je, prema njegovim riječima, započeo još 1997. godine. Tvrdio je da su mu članovi obitelji Kasumović uništili ugostiteljski posao ometanjem gostiju i fizičkim napadima. Prema Hadžićevim navodima, prekretnica se dogodila 2001. godine kada je brutalno pretučen, a nakon što pravosudni sustav nije adekvatno reagirao, odlučio je “uzeti pravdu u svoje ruke”. Godinu dana kasnije, na Praznik rada, dočekao je četvoricu članova obitelji i otvorio vatru.
U javnosti je Hadžić ostao upamćen po jezivom opisu trenutka ubojstva koji je iznio u televizijskoj emisiji “Slučajevi X”. Opisujući agoniju svojih žrtava, izgovorio je rečenicu koja je postala mračni simbol ovog slučaja: “Izranjavao sam ih da ne mogu bježati. Plaču, dreče: ‘Nemoj, nećemo te Hadžija više nikad.’ I nećeš. Što ćeš, ja sam ih riješio pobiti i gotovo”. Za ubojstvo Osmana, Bahrije i Kuduma Kasumovića prvotno je osuđen na 21 godinu, no kazna mu je povećana za tri godine zbog prijetnji upućenih Vrhovnom sudu FBiH.
‘Sve je izmislio kako bi ispao žrtva’
Dok je Hadžić u zatvoru gradio narativ o čovjeku kojeg je nepravda natjerala na zločin, jedini član obitelji Kasumović koji je uspio pobjeći s mjesta pokolja nudi potpuno drugačiju sliku događaja. On oštro odbacuje sve Hadžićeve tvrdnje o zlostavljanju, navodeći da je ubojica narcisoidna osoba koja je zločin počinila iz čiste ljubomore na njihove obiteljske odnose i društveni status u selu.
“On je psihički poremećen i sve što je rekao nema veze s istinom. Sve je izmislio kako bi se prikazao u boljem svjetlu u javnosti. Nitko ga nije maltretirao”, izjavio je preživjeli član obitelji, naglašavajući da su priče o batinama i iznuđivanju obične laži koje je sud tijekom procesa prepoznao. Prema njegovim riječima, Hadžić je bio izoliran iz zajednice vlastitom krivnjom, a masakr je bio plod dugogodišnje zavisti, a ne samoobrane ili revolta protiv nepravde.
Izlazak Fikreta Hadžića na slobodu nakon gotovo četvrt stoljeća ponovno je podijelio javnost i otvorio bolna sjećanja na ubojstva koja su trajno obilježila lukavački kraj. Iako je zakonski odslužio svoje, pitanje resocijalizacije osobe koja je s takvom hladnokrvnošću opisivala smrt svojih susjeda ostaje predmetom brojnih rasprava u bosanskohercegovačkom društvu.
