Dok administracija Donalda Trumpa javno proklamira teze o rasulu unutar iranskog vodstva, analitičke procjene ukazuju na suprotan trend: kristalizaciju nove, čvrste hijerarhije kojom dominira brigadni general Ahmad Vahidi. Novoimenovani zapovjednik Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) ubrzano konsolidira utjecaj koji nadilazi isključivo vojnu sferu, pretvarajući se u ključnu figuru koja bi mogla oblikovati budućnost Islamske Republike. Prema ocjenama stručnjaka, upravo je Vahidi taj koji u jeku američko-izraelskih pritisaka preuzima ulogu glavnog stratega.
Vahidijeve kvalifikacije unutar iranskog sustava opisuju se kao jedinstvene. Osnivač elitnih snaga Quds, bivši ministar obrane i unutarnjih poslova, posjeduje iskustvo koje mu omogućuje navigaciju kroz složene tehnokratske i vojne strukture. Njegov uspon na čelo IRGC-a, nakon ubojstva prethodnika Mohamada Pakpura, označava povratak doktrini “zapovjednika iz sjene”. Za razliku od Kasema Sulejmanija, koji je s vremenom postao javna figura, Vahidi preferira operativnu diskreciju, što ga čini znatno težom metom za vanjske pritiske.
Strateški analitičar Kamran Bokhari ističe da je u uvjetima u kojima je uloga vrhovnog vođe nakon smrti ajatolaha Hamneija postala više nominalna, vojni vrh taj koji donosi sudbonosne odluke. “Ahmad Vahidi je taj koji vuče konce”, izjavio je Bokhari za Newsweek, dodajući kako se Vahidi profilira kao bonapartistička figura koja bi mogla iz temelja preoblikovati iranski sustav ako preživi aktualni sukob.
Marginalizacija pragmatičara i blokada pregovora s Washingtonom
Uspon Vahidija izravno utječe na šanse za bilo kakav diplomatski dogovor između Teherana i Washingtona. Analitičari primjećuju da je general oko sebe okupio “unutarnji krug” istomišljenika, čime su potisnute pragmatičnije struje unutar režima. Annika Ganzeveld iz projekta Critical Threats naglašava da su dužnosnici poput predsjednika parlamenta Mohameda Bakera Galibafa i ministra vanjskih poslova Abasa Aragčija, koji su pokazivali određenu otvorenost za kompromis, sada na margini procesa donošenja odluka.
Vahidi i njemu blisko vodstvo IRGC-a čvrsto se drže radikalnih pozicija glede nuklearnog programa i kontrole strateških pomorskih puteva, odbijajući bilo kakvo popuštanje pred američkim zahtjevima. “Vahidi, nasuprot tome, nije pokazao nikakvu spremnost da popusti pred ključnim američkim zahtjevima vezanim uz iranski nuklearni program i Hormuški tjesnac”, navodi Ganzeveld. Ovakav razvoj događaja opisuje se kao Trumpov najgori scenarij, umjesto sloma režima, američki pritisak stvorio je vodstvo koje je ideološki još nepopustljivije od prethodnog.
Iako unutar Irana postoje različiti centri moći i rivalstva, stručnjaci upozoravaju da vanjski pritisci zapravo jačaju koheziju unutar IRGC-a. Tradicionalni model podjele vlasti, u kojem civilne figure poput predsjednika Pezeškijana preuzimaju odgovornost za ekonomske probleme dok vojska drži stratešku kontrolu, i dalje ostaje na snazi. Prema ocjenama analitičara, Trumpove izjave o vakuumu moći u Teheranu više su odraz želja Bijele kuće nego stvarne situacije na terenu, gdje Ahmad Vahidi trenutno cementira svoju poziciju najmoćnijeg čovjeka iranskog otpora.
