Projekt Pantheon čija se ukupna vrijednost procjenjuje na 50 milijardi eura ovih je dana pompozno najavljen u javnom prostoru kao investicija bez presedana koja nadilazi hrvatske okvire. Taj je projekt povijesni iskorak za cijelu srednju i istočnu Europu, tumači se u javnom prostoru u kojem je s oduševljenjem odjeknula vijest o tome da bi se njegova realizacija trebala provesti na prostoru Topuskog u jednoj od najsiromašnijih županija u zemlji- onoj Sisačko-moslavačkoj gdje bi trebao niknuti AI razvojni inovacijski centar.
Pita li se premijera Andreja Plenkovića koji je s oduševljenjem dočekao ovaj projekt radi se o strateškog pothvatu koji bi našu zemlju trebao pozicionirati na globalnu kartu digitalne i tehnološke infrastrukture. O kakvom je zamahu riječ jasno je i iz toga što je projekt vrijedan 50 milijardi eura što je višestruko više od primjerice cijene Pelješkog mosta.
Andabak kao pokretač
Zanimljivo je pri tome da se kao glavni pokretač u ovoj priči spominje hrvatski poduzetnik Jako Andabak u partnerstvu sa američkim institucionalnim investitorima. Kako je u planu zapošljavanje 10-tak tisuća ljudi, mahom visokokvalificiranih stručnjaka iz IT sektora i umjetne inteligencije nije teško zaključiti kako je cilj ovog projekta među ostalim i revitalizacija Banovine. Najavljeni centar mogao bi trošiti goleme količine struje pa stoga procjene sugeriraju da bi se ukupna potrošnja električne energije u našoj zemlji podigla za čak 40 posto.
Projekt koji je službeno predstavljen na summitu Inicijative tri mora kao ključni doprinos digitalizaciji transformacije srednje i istočne Europe pita li se HDZ-ovce za premijera Plenkovića vrhunac je strategije takozvanog modernog suverenizma. Premijer je kako kažu njegovi stranački kolege ovime potvrdio kako Hrvatska postaje najvažnije europsko digitalno čvorište. Ovo nije samo strateško rješenje već i Plenkovićev politički uspjeh, drže HDZ-ovci napominjući da će predsjednik Vlade realizacijom ovog projekta nadmašiti sve dosadašnje infrastrukturne projekte što će se zasigurno koristiti i u njegovim daljnjim medijskim nastupima kao argument za uspjeh njegove ekonomske politike i privlačenje stranog kapitala.
Kako je projekt predstavljen baš na Inicijativi triju mora u Dubrovniku uz prisustvo visokih američkih dužnosnika jasno je kako će ga Plenković koristiti i kao argument za potvrdu snažnog partnerstva sa SAD-om čime predsjednik Vlade nadilazi europske okvire unutar kojih je do sada gradio svoj utjecaj.
Plenković misli poentirati
Pošto je projekt fokusiran baš na Topusko odnosno Banovinu Plenković misli poentirati i utoliko što bi se kroz njegovu realizaciju trebalo pokazati da Vlada nije zaboravila potresom pogođena područja, već da ih suprotno kritikama pretvara u buduće tehnološko središte kroz kojeg će se i cijela zemlja brendirati kao lider u eri umjetne inteligencije što bi trebalo zaustaviti odljev mladih IT stručnjaka iz zemlje. Projekt je ovo koji Plenkoviću stiže kao naručen, jer sve i da se dugoročno ne realizira za njega je važno da on kao tema zaživi u javnom prostoru te da se u drugi plan gurnu skandali uključujući i one u sportskim savezima.
Mega projekt koji je već pompozno najavljen Plenkoviću je omogućio da se javnost povede raspravu o tehnologiji, budućnosti i milijardama eura što njemu ide u prilog uz ostalo i kao prepoznatljivi alat za dominaciju medijskim prostorom u kojem predsjednik Vlade nastavlja graditi imidž europskog lidera koji uspješno sjedi s američkim partnerima. Pantheon je dakle po HDZ-ovim tezama pokazatelj da je Hrvatska pod Plenkovićevom palicom postala značajna na globalnoj mapi digitalne ekonomije.
Sve i da projekt godinama ne bude gotov Plenković će i u narednim kampanjama vrlo vjerojatno spominjati 10 tisuća radnih mjesta i 50 milijardi eura pričajući priču o hrvatskom Silicon Valleyu. Ukoliko se projekt doista realizira biti će to trajni spomenik Plenkoviću koji je Hrvatsku uveo u 21.stoljeć. Istini za volju investicija od oko 50 milijardi eura i nije nešto što bi se trebalo podcjenjivati, jer se ovdje radi o sredstvima koja se ne ulažu samo u infrastrukturu već i u održavanje na tržištu rada. Procjene kažu da će na samoj gradnji kada i ako ista krene raditi preko 3.000 ljudi.
Hrvatska digitalna sila
Jednom kad profunkcionira projekt bi trebao zapošljavati vojsku stručnjaka i generirati nova radna mjesta pri čemu investitori spominju i nadogradnju energetske i digitalne infrastrukture planirajući uložiti oko pola milijuna eura u infrastrukturu koja će ostati na raspolaganje državi i lokalnoj zajednici. Važno je spomenuti i to što se u sklopu realizacije projekta spominje izgradnja trafostanica te oko 280 km novih dalekovoda što bi se moglo odraditi i na sigurnost opskrbe na razini cijele regije.
Nadogradnja mreže omogućiti će spajanje do 5,2 GW neiskorištenih izvora obnovljive energije na domaći sustav, a postavljanje moderne optičke infrastrukture ubrzati Internet na tom dijelu Hrvatskoj kažu oni koji pozdravljaju ovaj projekt koji bi Hrvatsku mogao iz zemlje koja živi samo od turizma transformirati u digitalnu silu. Kako to obično kod ovako pompozno najavljivanih projekata biva uz one koji Pantheon dočekuju raširenih ruku govoreći o gospodarskom čudu postoji i određeni dio kritičara koji ističu par ozbiljnih izazova pa i loših strana koje bi mogle stvoriti teret za našu zemlju.
Kao jedna od najkritičnijih točaka spominje se ogromno opterećenje energetske mreže. Procjene koje kažu da bi centar ovog tipa mogao povećati ukupnu potrošnju struje u Hrvatskoj za čak 40 posto otvaraju pitanje može li HEP takvo što uopće izdržati bez ugrožavanja opskrbe kućanstava i ostatka industrije. Jednako tako, govori se i o tome da kada bi potražnja za strujom drastično porasla to sa sobom nosi strah i od povećanja cijena za obične građane.
Vrijednost projekta od 50 milijardi eura, što je skoro jedan cijeli godišnji BDP naše zemlje probudio je i skeptike pa tako dio ekonomskih stručnjaka upozorava da projekt zvuči kao znanstvena fantastika o čemu je progovorio Damir Novotny.
Novotny je skeptičan
“Hrvatskoj ne nedostaju radna mjesta za ljude s izrazito visokim znanjima i vještinama jer mi i ovako i onako takve ljude nemamo. Trebaju nam radna mjesta za ljude s prosječnim znanjima i vještinama koji će nestati primjenom umjetne inteligencije. Recimo, bankarski činovnici će nestati, većina njih”, pojasnio je Novotny u razgovoru za N1 dodajući da su Hrvatskoj potrebna ulaganja u druge sektore. “Trebaju nam radna mjesta za takve ljude, prije svega u onim sektorima u kojima imamo manjke, a to su prerađivačka industrija i prehrambeno-prerađivačka industrija. Ove visoke tehnologije ostavimo nekim drugima da to razvijaju”, poručio je izražavajući sumnju u iznos investicije koji se spominje u javnosti.
“Uopće nisam impresioniran. Pogotovo me zbunjuje cifra od 50 milijardi, ja u tu brojku jednostavno ne vjerujem, nemoguće da je to tako visoka investicija. A čak i da je visok volumen investiranja, to bi bilo gotovo kao godišnji bruto domaći proizvod Hrvatske, to jednostavno nije moguće”, rekao je otvarajući pitanje kome bi ovako velika investicija služila i bi li uopće služila lokalnoj zajednici. ”Tu se postavlja i pitanje izvora energije koje Hrvatska nema dovoljno, mi moramo uvoziti električnu energiju. Morate hladiti te velike servere, to je ogromno, mi nemamo dovoljno energije. Rekao bih da to nije najbolja ideja baš u ovom trenutku za Hrvatsku”, zaključio je upozorivši da se ni oprema za nove tehnologije uopće ne može proizvoditi u Hrvatskoj.
Istini za volju, našoj zemlji već sada nedostaje IT stručnjaka pa nije teško zaključiti kako je 10.000 radnika koji se spominju nemoguće naći na domaćem tržištu iz čega proizlazi da bi većina visokokvalificirane radne snage vjerojatno morala biti uvezena. Time se smanjuje izravna korist za lokalno stanovništvo. U kontekstu ove priče kritičari spominju i podatak o tome da su podatkovni centri poznati kao golemi potrošači kako struje tako i vode za hlađenje servera pri čemu se ističe kako je Topusko poznato po prirodi i termalnim vodama. Intenzivne industrijske aktivnosti ovog opsega u nepovrat bi mogle gurnuti ondašnji lokalni ekosustav i ugroziti vizuru toga kraja. Centri ovog tipa uz golemu količinu topline generiraju i buku od rashladnih sustava što bi se moglo odraziti i na kvalitetu života u neposrednoj blizini. Premda bi bilo ludo protiviti se američkim investicijama dio kritičara upozorava da mega projekti nalik ovom najavljenom danju ogromnu moć inozemnim privatnim korporacijama nad najvažnijim infrastrukturom u državi izlažući Hrvatsku riziku da postane meta u mogućim digitalnim i hibridnim sukobima.
