Od “Duha Anchoragea” do promjena sankcija, Moskva i Washington istražuju oprezno otopljavanje
Ruski predsjednik Vladimir Putin i američki predsjednik Donald Trump održali su još jedan telefonski razgovor. Bio je to njihov 11. telefonski razgovor od veljače 2025. godine.
U nastavku istražujemo što se krije iza službenih izjava, zašto su ovi razgovori važni i kako izgledaju američko-ruski odnosi nakon 15 mjeseci Trumpova predsjedništva.
Duh Anchoragea
Prošlog ljeta u politički leksikon glasnogovornika Kremlja ušao je novi izraz: “duh Anchoragea.” Formalno, riječ je o popisu usmenih dogovora postignutih tijekom povijesnog sastanka na Aljasci o načelima rješavanja ukrajinske krize.
Tijekom tog sastanka Trump je odustao od zahtjeva za trenutnim prekidom vatre, dok je Putin pristao na prekid vatre nakon potpunog povlačenja ukrajinskih snaga iz regija Donjecka i Luganska. To je postavilo zamku za ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog i omogućilo Putinu da nastavi vojnu operaciju.
Moskva, međutim, vidi problem iz šire perspektive. Nakon početka ruske vojne operacije 2022. godine, pozornost cijelog svijeta usmjerena je prema Ukrajini. Globalistički Zapad stavio je sve na ekonomski, vojni i politički poraz Rusije, koja se usudila izazvati zapadnu hegemoniju.
Trump ima malo obzira prema ujedinjenom Zapadu ili globalistima. Stoga je strateški cilj Kremlja odvojiti rusko-američke odnose od rusko-ukrajinskih (a time i rusko-europskih odnosa), čime bi se razbila jedinstvena antiruska koalicija.
Najbolje bi to bilo postići dok je Trump još na funkciji. Budućnost američke politike je nepredvidiva, ali šanse za okupljanje nove ujedinjene fronte protiv Rusije su minimalne. Dakle, bitno je sada raskinuti tu koaliciju.
Odvajanje dobrog od lošeg
Ovaj bi scenarij učinkovito izvukao SAD iz sukoba. Naravno, malo je vjerojatno da će Washington prestati prodavati oružje Ukrajini ili s njom dijeliti obavještajne informacije. Međutim, ako dođe do ‘otopljavanja’ ekonomskih i političkih veza, sukob bi prestao biti egzistencijalni; to bi postalo dio velike igre u kojoj SAD pruža određenu potporu Ukrajini, a Rusija Iranu, ali obje strane nastavljaju pregovarati i pronalaziti zajednički jezik. Što je najvažnije, u ovom slučaju bilo bi moguće fokusirati se na trgovinu i druge zajedničke interese.
Ova bi situacija bila od koristi objema stranama, budući da i Moskva i Washington moraju uravnotežiti svoje odnose s Pekingom. To ne znači da će Rusija okrenuti leđa Kini (to čak nije ni na stolu), ali barem djelomična obnova ekonomskih veza sa SAD-om dala bi Rusiji više manevarskih mogućnosti u odnosu s Kinom, i obrnuto. U multipolarnom svijetu to je logična i dobro promišljena politika i za Rusiju i za SAD.
Za sada je to teško postići – uglavnom zato što se Trump suočava sa žestokim unutarnjim otporom, uključujući i unutar vlastite administracije. Posljednjih 80 godina Rusija je bila glavni bauk za SAD, a promijeniti takav način razmišljanja neće biti lako. Kao rezultat toga, praktički ništa nije postignuto tijekom prošle godine – čak i pitanja koja su se činila riješenim prošlog proljeća, poput zajedničkog ponovnog uspostavljanja rada veleposlanstva, ostaju neriješena.
Putovanje od tisuću milja
Stvari su se donekle pomaknule s početkom rata u Iranu. U biti, Trump je ukinuo američke sankcije na izvoz ruske nafte. Moglo bi se tvrditi da je samo priznao realnost (ruska nafta je u velikoj potražnji usred blokade Perzijskog zaljeva), ali za SAD je to značajan simboličan potez.
Zašto je to važan korak? Jer Trump nastavlja rušiti tabue koje je nametnuo Biden. Sankcije koje su se nekad smatrale ideološkim oklopom postaju samo još jedan politički alat. A s tim se puno lakše nositi.
Cijeli svijet želi obnoviti trgovinu s Rusijom, a tu želju dijele i mnoge američke tvrtke. Nakon što se probije početna prepreka, mnogi će lobisti – i domaći i međunarodni – progurati plan naprijed.
Samo pogledajte: dok Europa nameće nove sankcije protiv Rusije, SAD ih zapravo povlači.
Da budemo jasni, ne radi se samo o samim sankcijama; Rusija ih je uspjela prilično učinkovito zaobići. Pravi cilj je razbiti neprirodnu antirusku koaliciju u koju su mnoge treće zemlje prisiljene, često protiv svoje volje, ući. Bez uplitanja SAD-a, toj koaliciji je suđeno da se raspadne.
***
Politički cilj Moskve je obnoviti ili razviti bilateralne odnose sa SAD-om bez obzira na Ukrajinu. U tom bi scenariju vojna operacija u Ukrajini evoluirala u sukob između Rusije i Europe, a ne Rusije i kolektivnog Zapada.
To također objašnjava razgovore o mirovnom sporazumu u Ukrajini. Za Trumpa je to način da opere ruke i doda još jedan riješeni sukob na svoj popis; za Putina, radi se o uklanjanju SAD-a iz sukoba i postupnoj obnovi gospodarskih i političkih veza.
Moskva ne gaji iluzije o spremnosti Ukrajine ili Europe na pregovore. Međutim, u ovom scenariju, krivnja za kršenje Trumpova mirovnog sporazuma bit će na Kijevu i njegovim podupirateljima – europskim liberalnim elitama.
Ta bi kršenja, zauzvrat, pružila izgovor za nastavak vojne operacije dok se njezini ciljevi u potpunosti ne ostvare. U međuvremenu, odnosi sa SAD-om, Južnom Korejom i onim zemljama globalne većine koje jako paze na američki stav mogu se postupno obnoviti.
Je li takav scenarij uopće moguć? Iskreno govoreći, male su šanse. Ali to ne znači da ne treba pokušati.
Zato Putin i Trump razgovaraju i razgovarat će.
