Brinuti o budućim generacijama znači vjerovati da ljudi koji će živjeti desetljećima ili stoljećima od sada zaslužuju etičko razmatranje. U praksi to znači uzimanje u obzir njihovih interesa pri donošenju svih vrsta odluka u nizu pitanja – od agresivnog smanjenja emisija ugljika do ulaganja u inicijative pripravnosti za pandemiju i reguliranja moćnih tehnologija u nastajanju, poput umjetne inteligencije.
Iako briga o budućim generacijama na ovaj način može zvučati kao moralni nišni pogled, naše novo istraživanje, objavljeno u akademskom časopisu Futures, sugerira drugačije. Zapravo, čini se da je Amerikancima jako stalo do budućih generacija. Unatoč tome, oni također sustavno podcjenjuju koliko je drugim Amerikancima stalo.
Kako bismo ovo proučili, proveli smo dvije online ankete među odraslim osobama u SAD-u, s ukupno 1000 ispitanika. Uzorci su napravljeni tako da otprilike odgovaraju populaciji SAD-a u dobi, spolu, rasi ili etničkoj pripadnosti i političkoj pripadnosti. U jednoj anketi ljudi su nam iznijeli vlastita stajališta o budućim generacijama. U drugoj nam je druga skupina rekla u što misle da prosječni Amerikanac vjeruje.
To smo ispitali na tri načina. Prvo smo pitali koliko budućih generacija ljudi misle da društvo treba imati na umu kada donosi zajedničke odluke. Na primjer, pri postavljanju klimatskih ciljeva ili dizajniranju sustava odgovora na pandemiju, koliko bi se budućih generacija trebalo računati kao dionici te odluke? Drugo, pitali smo koliko bi budućih generacija izabrani dužnosnici trebali imati na umu kada donose odluke o zakonima i javnoj politici. Treće, pitali smo koliko daleko u budućnosti ljudi još zaslužuju “moralnu brigu”.
Za treće pitanje sudionicima je pokazan popis sadašnje generacije i sljedećih 50 generacija, pri čemu je svaka generacija definirana kao razdoblje od 25 godina. Potom su naznačili koliko od tih generacija još uvijek pripada njihovom “moralnom krugu”. Jednostavnim rječnikom rečeno: ako će netko živjeti 100, 200 ili čak 1000 godina od sada, je li njegova patnja važna – i imamo li ikakvu odgovornost da mu pomognemo da život bude bolji?
Otkrili smo da su Amerikanci, u prosjeku, proširili barem neku moralnu brigu o 28 generacija u budućnost, ili otprilike 700 godina. Ali postojala je nepodudarnost oko toga kada je tuđa zabrinutost izblijedjela – ispitanici su pretpostavili da se to dogodilo oko 21 generacije, oko 175 godina ranije.
Sličan obrazac pojavio se na pitanjima politike. Amerikanci su rekli da bi društvo i vlada trebali uzeti u obzir ljude koji žive otprilike 16 do 17 generacija unaprijed, odnosno oko 400 do 425 godina u budućnosti. No pretpostavili su da će drugi Amerikanci podržati kraći horizont od samo oko 13 generacija, ili otprilike 325 godina. Drugim riječima, Amerikanci su više okrenuti budućnosti nego što misle njihovi sugrađani.
Zašto je to važno
Javna potpora dugoročnim politikama djelomično ovisi o tome što ljudi misle da drugi ljudi cijene. Istraživanje klimatske politike, na primjer, pokazuje da Amerikanci često podcjenjuju koliko već postoji podrška za velike mjere ublažavanja. Kada ljudi pogrešno misle da je njihovo gledište neobično, manje je vjerojatno da će progovoriti, pridružiti se drugima ili vršiti pritisak na vođe da djeluju.
Naša otkrića sugeriraju da bi slična dinamika mogla šire oblikovati podršku politikama usmjerenim na budućnost. Što se tiče pitanja kao što su pripravnost za pandemiju, nuklearni rizik i tehnologije u nastajanju, odluke donesene sada mogu utjecati na ljude daleko u budućnosti.
O autorima
Kyle Fiore Law je postdoktorski istraživač održivosti na Sveučilištu Arizona State. Stylianos Syropoulos docent je psihologije na Sveučilištu Arizona State.
Ovaj je članak ponovno objavljen iz The Conversation pod licencom Creative Commons. Pročitajte izvorni članak.
Moguće je da bi netko mogao podržati jače smanjenje emisija, bolje sustave za prevenciju bolesti ili mjere zaštite visokorizičnih tehnologija, ali šuti ako pretpostavi da većinu drugih Amerikanaca nije briga za takve dugoročne posljedice.
Što je sljedeće
Što se tiče klimatskih promjena, pogrešne percepcije su djelomično vođene stranačkom polarizacijom, vidljivim neslaganjem među vođama i glasnim protivljenjem skeptika. Zajedno, oni mogu učiniti da se javna podrška čini slabijom nego što jest.
Briga za buduće generacije, nasuprot tome, mnogo je manje otvoreno ispolitizirana – što znači da ne dijeli po stranačkim linijama kao što to radi klimatska politika. Većina Amerikanaca, bez obzira na političko opredjeljenje, kaže da im je stalo do ljudi koji će živjeti stoljećima od sada. Ipak, ova se zabrinutost rijetko izražava u svakodnevnom razgovoru, medijskom izvješćivanju ili političkoj raspravi.
Buduća istraživanja trebaju ispitati zašto briga za buduće generacije nije vidljivija u javnom životu, primjerice u medijima ili izražena u svakodnevnim razgovorima. Kao rezultat toga, ljudi bi mogli pretpostaviti da drugima nije stalo onoliko koliko je njima doista stalo.
