Srbiji prijeti gubitak 1,5 milijardi eura iz fondova Europske unije jer Europska komisija razmatra obustavu financiranja zbog nazadovanja demokracije i bliskih veza te zemlje s Rusijom, objavio je Politico, podsjećajući da Srbija, premda nije članica EU-a, još od 2014. pregovora o pridruživanju pa ostvaruje pravo na sredstva i bespovratne potpore namijenjene provedbi reformi. Odluka o obustavi isplata zakomplicirala bi proširenje Unije, piše Politico pa napominje da se zemlje poput Ukrajine i Crne Gore žure pridružiti, dok utjecajne članice poput Francuske pozivaju na oprez. “Sve nas više zabrinjava ono što se događa u Srbiji”, rekla je u razgovoru za Politico europska povjerenica za proširenje Marta Kos ističući u prvome redu zakone koji potkopavaju neovisnost pravosuđa, gušenje prosvjeda te miješanje u neovisnost medija.
“Komisija procjenjuje ispunjava li zemlja i dalje uvjete za isplate iz financijskih instrumenata EU-a”, upozorila je. A posljednjih tjedana u Komisiji raste pritisak da se isplate obustave, što su potvrdila i četvorica dužnosnika EU-a koja rade na pitanjima proširenja, pod uvjetom da ostanu anonimni. Nije tajna da je Unija već otvoreno kritizirala pravosudne reforme koje je progurao srpski predsjednik Aleksandar Vučić. Unatoč tomu, srpski veleposlanik pri EU-u i glavni pregovarač s blokom Danijel Apostolović za Politico je rekao kako je uvjeren da neće doći do obustave financiranja. Slično misli i naša upućena sugovornica iz Bruxellesa, koja ovu priču svodi na poznatu frazu “puno buke ni za što”, to više što ni hrvatski zastupnici, posebice HDZ-ovi, nisu složni pa i kad imaju jedinstven stav poput ovoga o obustavi financiranja Srbije, teško išta mogu postići.
Marta Kos nije daleko od istine, kaže naša sugovornica, kada problematizira demokratsko nazadovanje Srbije. Posebno su upitna sredstva iz novog instrumenta, Plana rasta, koja su uvjetovana reformama u području vladavine prava te usklađivanjem s vanjskom politikom EU-a. Na oba ta polja Srbija je odavno pala na testu, ali u konačnici će odluka o zamrzavanju uvelike ovisiti o stručnom mišljenju Venecijanske komisije, od koje se očekuje da se krajem mjeseca referira na novi pravosudni zakon u Srbiji.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Rigidan stav
U Srbiji optužbe odbacuju pa se u polemiku uključila i Ana Brnabić, predsjednica Narodne skupštine i Vučićeva desna ruka, tvrdeći da suspenzija fondova ne bi bila fer s obzirom na to da Srbija ispunjava svoje obaveze. No naša sugovornica naglašava da Srbija ipak ulazi u mnogo strožu fazu odnosa s Europskom unijom te da će naglasak biti na suštinskim reformama, a ne samo na tehničkom napretku. No, unatoč rigidnom stavu koji najavljuju iz EU-a, ona ne vjeruje da će se obustaviti isplata Srbiji.
Tu treba sagledati širu sliku, naime, takva mjera značajno bi pogodila srpsko gospodarstvo jer je EU, s 586 bespovratnih milijuna eura dodijeljenih samo u periodu od 2021. do 2024. godine, vodeći donator i investitor u toj zemlji. Malo je komu u Europskom parlamentu cilj da bilo koja zemlja gospodarski oslabi, kaže naša sugovornica, ali napominje da u EP-u ipak postoji značajan broj onih koji zagovaraju zamrzavanje fondova te vrše pritisak i na Europsku komisiju. Grupe poput Renew Europe i Socijalista i demokrata već dugo pozivaju na reviziju i obustavu financiranja, sumnjajući, među ostalim, i u izbornu regularnost u Srbiji.
Niz je zastupnika koji misle da politika popuštanja Beogradu nije dala rezultate, kaže naša sugovornica, no naglašava da je ipak upitno hoće li ih Europska komisija poslušati, jer se Srbiji i dosad štošta toleriralo. A upravo je zbog Komisijine popustljivosti prema Beogradu došlo do toga da dio zastupnika u EP-u sada zahtijeva da se Srbiji ne isplati novac iz novog Plana rasta za Zapadni Balkan sve dok se ne prilagodi europskim pravnim standardima i dok ne uskladi vanjsku politiku, osobito kad je riječ o sankcijama Rusiji.
Nema konsenzusa
Sve se to već moglo provesti, nije jasno što se uopće čekalo, kaže naša sugovornica. Spominje i upozorenje o kojem se ispod glasa govori po briselskim hodnicima – navodno bi, ako se reformski zadaci ne ispune do kraja lipnja ove godine, cijela regija mogla ostati bez dijela europskih sredstava. Konsenzus o pitanju isplate Srbiji u EP-u je vidljiv, ali bi priča mogla pasti u vodu zato što konsenzusa nema među članicama Europske unije. Tijekom diplomatske rasprave još u veljači skupina zemalja predvođena Francuskom, Italijom i Slovačkom iskazala je oprez prema nagloj suspenziji plaćanja, tvrdeći da bi potpuno zamrzavanje sredstava iz Plana rasta moglo naštetiti strateškim interesima EU-a i Srbiju gurnuti dalje od europskog puta.
Te zemlje zagovaraju princip zasluga i predlažu da se, umjesto kažnjavanja, fokus vrati na otvaranje novih pregovaračkih poglavlja ondje gdje je postignut vidljiv tehnički napredak. Pitanje je i kakav će stav o financiranju Srbije zauzeti novi čelnik Mađarske Peter Magyar. Poznato je da je pod vladavinom Viktora Orbana Budimpešta godinama bila beogradski saveznik u Bruxellesu. Očekuje se da s Magyarom neće biti tako, odnosno da će Srbija ostati bez potpore Mađarske koja je u prijašnjim raspravama bila među državama koje su se protivile uvođenju oštrih sankcija Srbiji.
Saveznika Srbi zato imaju u Francuskoj, čiji predstavnici imaju ponajveći utjecaj u Vijeću, a naša sugovornica podsjeća da je i povjerenica Kos bila donekle suzdržana ne najavljujući izrijekom zamrzavanje sredstava, nego spominjući to kao mogućnost. Sugovornica iz Bruxellesa otkriva nam također da za Srbiju lobiraju i diplomatski krugovi povezani s bivšom postavom Komisije – tu se prije svega misli na bivšeg povjerenika za proširenje Olivera Varhelyja. Iako mu je mandat završio, određeni krugovi briselskih diplomata koji su bliski njegovoj politici proširenja ustrajno zagovaraju tezu da je financijski poticaj učinkovitiji od sankcija.
Foto: CROPIX
Potpuni kolaps
Dok briselski moćnici vijećaju, svoj je stav na sjednici Odbora za vanjske poslove EP-a iznio i HDZ-ov zastupnik Tomislav Sokol. Govoreći o stanju u jugoistočnoj Europi, rekao je da su europski fondovi za Srbiju odavno trebali biti suspendirani. “Politika popuštanja Vučiću doživjela je potpuni kolaps. Ključni je problem to što Srbija nakon 90-ih nije prošla nužnu političku katarzu. Naprotiv, politika destabilizacije koju provodi jasno je vidljiva u Crnoj Gori, gdje su prosrpske i proruske stranke dio vladajuće koalicije koja bi tu zemlju trebala uvesti u Europsku uniju. Takvi trendovi osobito su se očitovali pri donošenju izmjene i dopune Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o Agenciji za nacionalnu sigurnost, koji su usvojeni kako bi se policijski sektor stavio pod potpunu političku kontrolu prosrpskih i proruskih snaga u Crnoj Gori”, rekao je Sokol.
I drugi se hrvatski europarlamentarci već neko vrijeme koriste alatima za pritisak na EP, objašnjava nam sugovornica iz Bruxellesa iz HDZ-ovih redova. Pritom ističe kolegu iz SDP-a Tonina Piculu, koji je kao izvjestitelj za Srbiju podnosio amandmane na godišnja izvješća o napretku. Osim toga, dio zastupnika iz naše zemlje sudjeluje u kreiranju hitnih rezolucija kojima se osuđuju konkretni događaji kao što je pritisak na prosvjednike, gdje opet dominira Picula, iako i dio HDZ-ovaca izravno poziva EK na suspenziju fondova. Hrvatski su zastupnici u EP-u među najglasnijima u traženju sankcija za Srbiju, no njihovo lobiranje u Bruxellesu nailazi na zidove, objašnjava naša sugovornica, pa njihove inicijative ne mogu postići puni učinak.
EP može donositi rezolucije i vršiti pritisak, ali konačnu odluku o zamrzavanju velikih iznosa iz fondova donosi Vijeće EU-a. Srbiji je naklonjen dio stratega iz Bruxellesa i Berlina koji drže da bi se Vučić, nakon što mu EU zavrne pipu, okrenuo alternativnim izvorima financiranja, odnosno Rusiji i Kini, pa iz tog geopolitičkog straha zanemaruju upozorenja hrvatskih zastupnika da se u Srbiji brutalno krše načela vladavine prava.
Pokazao zadršku
Srbija vješto iskorištava briselsku birokraciju, kaže naša sugovornica, i svaki pokušaj lobiranja hrvatskih zastupnika prikazuje kao politički motivirane napade, čime stvara percepciju da su hrvatski zastupnici pristrani zbog neriješenih pitanja iz prošlosti. Nije nevažno ni to što Srbija ima resurse poput litija, a Europskoj je uniji važna i za tranzit energije. U trenutku u kojem se EU bori za energetsku neovisnost, ekonomski interesi velikih sila, kao što je primjerice Njemačka, često guše glasove onih koji priželjkuju sankcije. Lobiranje hrvatskih zastupnika utemeljeno je i na moralnoj i na političkoj razini, tvrdi DZ-ovka pa objašnjava da je problem u tome što se ono sada sudara s krutom geopolitikom velikih sila koji Srbiju vide kao problematičnog igrača kojeg ne smiju izgubiti.
Ipak, i u ovoj temi primjećuje nesuglasje među HDZ-ovim zastupnicima, primjerice, Sokol glasno zagovara suspenziju, dok je Stier tihi diplomatski kritičar. Sukob mišljenja među HDZ-ovim briselskim zastupnicima bio je vidljiv i kada se raspravljalo o odnosu prema Trumpu i trgovinskom sporu sa SAD-om. Zastupnici usko vezani uz Plenkovića, poput Sunčane Glavak i Željane Zovko, čvrsto prate liniju EK-a pa su zauzeli stav da EU mora jedinstveno odgovoriti protumjerama na Trumpove carine, dok je tvrdoglavi Sokol pokazao zadršku prema trgovinskom ratu.
U HDZ-ovu klubu došlo je do sukoba i zbog novih ekoloških regulativa. Iako je pokušavao balansirati, za nastavak Zelenog plana opredijelio se Karlo Ressler, a uz njega i Sunčana Glavak, koji su najčvršći oslonac Plenkovićeve proeuropske politike, dok se Sokol otvoreno svrstao uz poljoprivrednike tvrdeći da su kvote ekonomsko samoubojstvo za male države kao što je Hrvatska.
Tako on malo-pomalo postaje najglasniji pobunjenik među hadezeovcima koji često glasa protivno većinskom stavu Komisije ako procijeni da je suprotan onomu što konzervativno biračko tijelo u Hrvatskoj očekuje. Dio zastupnika u Bruxellesu bori se za Plenkovićevu naklonost, dok se Sokol profilira kao neovisni autoritet, pa već neko vrijeme među HDZ-ovim zastupnicima u EP-u postoji podjela na briselsku i zagrebačku struju, što sve snažnije utječe na njihovo djelovanje. U briselskim kuloarima šuška se kako koordinacijski sastanci HDZ-ove delegacije više nisu harmonični kao u prošlom mandatu, te da problem nije samo osobna nesnošljivost nego i borba za utjecaj, a dok naši zastupnici vode interne borbe, ne treba očekivati da će njihova lobiranja protiv Srbije – u čemu su, začudo, jedinstveni – išta postići, zaključuje naša sugovornica.
