Danas je svjetionik moderniziran, ima više kupaonica, a automatiziran je još 1990-ih, kada ga je napustio i posljednji svjetioničar.
Na istočnoj obali Istre, na mjestu gdje se more sudara sa stijenama, stoji svjetionik Crna punta – danas gotovo netaknuti svjedok jednog drugačijeg života. Ekipa emisije More uspjela je ući u njegovu unutrašnjost i otkriti priče koje skriva.
Svjetionik Crna punta desetljećima je bio dom obiteljima svjetioničara. Mirjana Peruško ondje je živjela kao dijete nakon što je s obitelji stigla 1978. Život na svjetioniku bio je jednostavan, ali izoliran. Nedostajalo je društvo, a svakodnevica je zahtijevala snalažljivost.
– Kad sam prvi put došla, pitala sam se gdje je selo i kamo ću u školu. Najveći problem je što si tu sam. Fali ti društvo, ali smo se snašle – barkom smo odlazile u Koromačno – prisjeća se za emisiju More.
Uvjeti života bili su skromni. U kući nije bilo tekuće vode ni kupaonice, a svakodnevni poslovi obavljali su se uz pomoć gusterni i maštela. U kuhinji je bio štednjak na drva, pekao se kruh, vode nije bilo.
Danas je svjetionik moderniziran, ima više kupaonica, a automatiziran je još 1990-ih, kada ga je napustio i posljednji svjetioničar.
Najljepši zalazak sunca i ključni orjentir
Unatoč teškim uvjetima, Crna punta ostala je mjesto posebnih uspomena. Ovdje je bio najljepši zalazak sunca. To su boje koje čovjek mora doživjeti, to se ne može opisati.
– Ovo je raj – kaže Mirjana.
Svjetionik, izgrađen 1873. u vrijeme Austro-Ugarske, i danas ima važnu ulogu u pomorskoj signalizaciji. Za mnoge pomorce bio je ključni orijentir.
– Kad se vraćaš, hvataš to svjetlo i voziš prema njemu. Nekad je to bilo sve, a i danas je – kaže kapetan Aleks Barbić.
Legende o skrivenom blagu
Područje općine Raša poznato je po razvedenoj obali dugoj gotovo 50 kilometara, s brojnim uvalama i špiljama.
– Ponosni smo što je naša obala duža nego obala Slovenije i što ju krasi ovakav svjetionik u netaknutoj prirodi – ističe Ivana Griparić u iz Turističke zajednice.
Uz Crnu puntu vežu se i legende o tajanstvenim hodnicima i skrivenom blagu. Ipak, kako se čini, pravo blago nije zakopano u zemlji. Blago Crne punte upravo je njezin svjetionik i pogled koji se s njega pruža – prizor koji i danas oduzima dah.
I.B.
