Što je dovelo do ovoga? Kad je pandemija covida-19 2020. i 2021. godine preokrenula svjetsku trgovinu naglavačke, brodari su se zatekli u situaciji koja se rijetko viđa: prijevoz robe morem odjednom je bio vrjedniji od zlata, a cijene na spot tržištu narasle su i do deset puta u odnosu na pred pandemijsko doba. Umjesto da poštuju dugoročne ugovore s postojećim klijentima, mnogi su prijevoznici jednostavno okrenuli leđa dogovorenim obvezama i prodali slobodni prostor na brodovima onome tko je više ponudio — a upravo to je američki regulatorni sud sada proglasio nezakonitim, u slučaju koji bi mogao zauvijek promijeniti pravila igre u globalnoj pomorskoj trgovini.
Krajem travnja 2026. američka Savezna pomorska komisija (FMC) donijela je presudu koja je odmah obišla sve svjetske poslovne novine: hongkonška brodarska kompanija Orient Overseas Container Line (OOCL), podružnica kineskog giganta COSCO, mora platiti 45,6 milijuna dolara odštete stečajnoj masi propalog američkog trgovačkog lanca Bed Bath & Beyond. Radi se o najvećoj odšteti u cijeloj povijesti te regulatorne komisije, osnovane još 1961. godine.
Glavna upravna sutkinja Erin Wirth u svojoj je odluci od čak 203 stranice zaključila da OOCL nije u dobroj vjeri ispunio ugovorene obveze o brodskom prostoru, da se osvećivao klijentu kad je ovaj podnio pritužbe, te da je namjerno odbijao pregovarati. Umjesto dogovorenih isporuka, kompanija je prostor preprodavala po puno višim cijenama drugima.
Kako je Bed Bath & Beyond ostao bez brodskog prostora?
Bed Bath & Beyond — nekad jedan od najvećih američkih prodavača kućanskih potrepština, s više od tisuću trgovina — imao je s OOCL-om dugoročni ugovor o prijevozu robe iz Azije. No prema navodima iz tužbe, u 2020. godini OOCL im je osigurao samo 70% dogovorenog kapaciteta, a u nekim trenucima 2021. i 2022. čak samo 53%. Tvrtka je bila prisiljena kupovati skupi prijevoz na slobodnom tržištu, što je samo pogoršalo njezine ionako teške financijske prilike. U travnju 2023. Bed Bath & Beyond proglasio je stečaj i ubrzo likvidirao sve svoje trgovine.
Stečajni upravitelj podnio je tužbu i tražio čak 165 milijuna dolara. Sutkinja Wirth odbila je veći dio zahtjeva — posebno one vezane uz troškove kašnjenja i prekovremenog prijevoza — ali je dosudila 45,6 milijuna, što je i dalje iznos bez presedana u ovoj vrsti postupka.
Što kažu svjetski mediji?
Specijalizirana brodarska publikacija gCaptain naglašava da presuda “jasno govori o obvezama brodara prema ugovornim klijentima u vremenima ekstremnog tržišnog poremećaja”, te da FMC staje na stranu stava kako brodari moraju ravnomjerno rasporediti raspoloživi prostor između svih ugovornih kupaca, čak i kad je potražnja veća od ponude. Portal The Loadstar upozorio je da presuda “može naznačiti u kojemu smjeru regulator gleda na slične tužbe” ostalih kompanija koje čekaju na red.
Maritime Executive ističe da slučaj nije usamljen: Samsung Electronics, QVC, Dollar General i niz drugih uvoznika podnijeli su slične tužbe iz doba pandemije, i to ne samo protiv OOCL-a, nego i protiv MSC-a, Evergreena, CMA CGM-a i HMM-a. Splash247 procjenjuje da bi presuda mogla “promijeniti način na koji oceanski prijevoznici poštuju ugovore o uslugama” u budućim kriznim situacijama.
Španjolski stručni portal MasContainer sažeo je to ovako: FMC je otvorenoga srca zatvorio vrata tezi da su kršenja ugovora za vrijeme pandemije bila samo “normalna tržišna prilagodba” — regulatorni odgovor govori drukčije.
Zašto nas to sve uopće tiče?
Na prvi pogled, radi se o sporu između jedne propale američke trgovačke firme i kineskog brodara, daleko od naše svakodnevice. No globalna pomorska trgovina pokriva otprilike 80% sve svjetske razmjene robe — od odjeće i elektronike do hrane i sirovina. Kad brodarski divovi mogu kršiti ugovore bez posljedica, krajnji gubitnici su uvijek maloprodajni lanci, a na kraju krajeva — potrošači, jer troškovi završe u cijeni police.
Pandemijska kriza opskrbnih lanaca bila je egzotičan, kaotičan trenutak u povijesti trgovine. No pravne posljedice tog kaosa tek sada postaju jasne — i one će oblikovati ponašanje brodarskih kompanija u sljedećoj krizi, bila ona nova pandemija, rat, ili klimatska katastrofa koja blokira neki ključni plovni put. U tom smislu, 45 milijuna dolara koje OOCL mora platiti nisu samo odšteta za propalu firmu — to je signal cijeloj industriji.
Što sada?
OOCL ima 22 dana za podnošenje prigovora, a konačnu odluku mora potvrditi i cjelokupna komisija FMC-a. Kompanija je do sada tvrdila da je cijeli spor jednostavno ugovorno pitanje koje ne spada u nadležnost regulatora — argument koji je sutkinja Wirth odlučno odbila. Ako presuda ostane na snazi, tiskovne najave o “rekordnoj kazni” brzo će dobiti nastavak u obliku novih, sličnih slučajeva koji prolaze kroz isti regulatorni stroj.
Za brodare, poruka je jasna: ugovor je ugovor — čak i kad more nosi zlato.
Milo Miklaušić, kap.
