Umjesto aktualnog predsjednika Zorana Milanovića u Dubrovniku je pažnju ukrala bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja se ondje pojavila povodom održavanja summita Inicijative triju mora.
Riječ je o projektu koji povezuje 13 zemalja između Jadrana, Baltika i Crnog mora, a koji ove godine slavi deset godina pa se stoga u Dubrovniku i jest okupila europska i svjetska kako politička tako i poduzetnička elita koju je umjesto predsjednika Milanovića dočekivao premijer Andrej Plenković.
Pokretačica Inicijative
Poznato je da je Inicijativu triju mora pokrenula upravo Grabar-Kitarović u suradnji s bivšim predsjednikom Poljske Andrzejem Dudom baš kao što je poznato da je hrvatski predsjednik žestoki kritičar te Inicijative pa stoga nije bilo ni za očekivati da bi se ove godine mogao ukazati u Dubrovniku. Njegov nedolazak na summit nastavak je višegodišnjeg stajališta prema Inicijativu koju je opisivao nepotrebnom i potencijalno štetnom pa je tako dok se Plenković u Dubrovniku družio s europskim liderima i ulagačima Milanović tijekom samita boravio u Zagrebu obavljajući svoje redovne predsjedničke dužnosti.
Inicijativi je Milanović inače nesklon i radi toga što Hrvatska prema njegovom mišljenju od toga nema konkretne financijske koristi pa zato i jest kritizirao Vladino vođenje iste. Znajući za taj Milanovićev stav Vlada odnosno Plenković u potpunosti je preuzela organizaciju dubrovačkog protokola iz čijeg se protokola Milanović potpuno svjesno izuzeo. U Uredu predsjednika tvrde pak kako je Milanovićeva odluka o izuzimanju pokazatelj njegove političke dosljednosti kao i poruka Plenkoviću da on neće biti statist u projektima u kojima se Vlada hvali svojim velikim uspjesima. Milanović dakle između redaka poručuje da ukoliko on nije vođa procesa neće biti tamo da bi događaj ukrašavao svojom prisustvom.
Za njegove najbliže suradnike to je pokazatelj predsjednikove beskompromisnosti, a po svemu sudeći i pokazatelj nastavka unutarnjeg političkog rata s Plenkovićem neovisno o tome što su se nedavno nakon četiri i pol godine sastali na sjednicama Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost. Predsjednik Republike nerijetko se i u svojim drugim javnim nastupima pokušavao profilirati kao zaštitnih hrvatskog suvereniteta pa se stoga još od svojeg prvog mandata distancira od pretjeranog utjecaja Washingtona, ali i Bruxellesa prema kojem je posebno kritičan.
Milanović po svome
Ne dolaskom u Dubrovnik Milanović još jednom po tko zna koji put daje do znanja da on ne misli pasti na koljena ni pred kime pa ni pred američkim investitorima jer je on taj koji zagovara politiku u kojoj Hrvatska neće izvršavati tuđe strateške zamisli čime vidi i Inicijativu triju mora koja za Milanovića predstavlja američki projekt za razdvajanje Njemačke i Rusije. Za razliku od Plenkovića koji se i u Dubrovniku profilirao kao uzorak europski učenik Milanović nastavlja igrati staru ulogu europskog buntovnika koji igra na nekoliko fronti. U jednu ruku predsjednika pokazuje da se ne zamara time kako će na njegov izostanak gledati strani diplomati, a u drugu u njegovom najužem timu vlada uvjerenje kako mu takav otpor donosi poene među domaćim biračkim tijelom koje preferira čvrst stav i prkos inatima.
Premda se Milanović i u prvom, i u drugom mandatu često u svojim javnim istupima zalagao za prava Hrvata u BiH, njegova je vizija i kod ove teme drugačija od one HDZ-ove, odnosno Plenkovićeve pa stoga u vladajućoj stranci drže kako njegov izostanak među ostalim ukazuje na to da on i projekt Južne interkonekcije ne vidi kao spas za Hrvate u BiH. Kritičari iz vladajuće stranke smatraju da Milanović svojim djelovanjem šalje poruku o razjedinjenosti države. Strani partneri koji su nazočili u Dubrovniku, osobito oni iz SAD-a i sada su mogli posvjedočiti dvjema zavađenim polugama vlasti što kod investitora može stvoriti osjećaj nesigurnosti i propitkivanja o mogućoj opstrukciji projekta ako se politička klima u zemlji dugoročno promijeni. Osim toga, HDZ-ovci kažu da Milanović nerijetko Plenkovića kritizira nakon što se neka odluka donese. Da je primjerice došao u Dubrovnik mogao je pokazati koliki je frajer pa ondje američkim investitorima i europskim liderima objasniti razloge svojeg protivljenja Inicijativi koja uz ostalo služi i jačanju otpornosti na ruski utjecaj.
Milanovićev ne dolazak na Inicijativu zato ide u prilog onima koji potenciraju priču o hrvatskom predsjedniku kao o proruskom političaru koji svojim djelovanjem zemlju gura na margine umjesto da koristi priliku profilirati nas u regionalnog lidera zajedno s Plenkovićem. Predsjednik kako kažu u HDZ-u nije bio u stanju zatomiti ego i pojaviti se na istom događaju s Plenkovićem kao zagovornik strateških projekata što pokazuje da je njemu osobni animozitet i njegov ego iznad državnog interesa. Tko god da je od dva brda u pravu nedvojbeno je kako je i ovaj događaj u Dubrovniku još jedan u nizu pokazatelja disfunkcionalne vlasti u hrvatskoj državi. U svakoj drugoj uređenoj zemlji predsjednik i premijer bi zatomili nesuglasice i zajedno se pojavili na ovom skupu, no umjesto toga Milanović je odabrao izolaciju i vlastiti komfor, a Plenković to iskoristio da se gurne u centar događaja.
