U općem kaosu u kojem živimo u “Trumpovu vremenu” gotovo da nam je promaknula važnost najavljenog posjeta američkog predsjednika Kini. Dosad je bilo mnogo nagađanja o tome hoće li doći do Trumpova posjeta, a iz Pekinga su stizale reakcije da kinesko vodstvo ne zna zbog čega uopće dolazi. Analitičari su uporno slali upozorenja o frustracijama ljudi oko Xi Jinpinga i upozoravali da se takav posjet do detalja planira nekoliko mjeseci prije. “Obično bi planiranje ovakve vrste posjeta počelo mjesecima unaprijed. Ali ovaj put je počelo vrlo kasno”, kaže Wu Xinbo, dekan Instituta za međunarodne studije Sveučilišta Fudan u Šangaju.
“Još ne znamo što će se postići ovim posjetom.” Prvo je bilo predviđeno da će Trump boraviti u Kini od 31. ožujka do 2. travnja, ali to je odgođeno zbog rata na Bliskom istoku. Ni jednom poslovnom čovjeku iz Amerike nije upućen poziv da prati predsjednika Trumpa, što je izazvalo još veću zbunjenost. Za razliku od Trumpa, Friedrich Merz otišao je u Peking u društvu s tridesetak direktora njemačkih kompanija, a Keir Stramer sa sobom je vodio šezdeset poslovnih ljudi. Sada se predviđa da će se Trump i Xi susresti sredinom svibnja, ali je kineska diplomatska praksa da se s datumom ne izlazi u javnost. “Ovo je velika godina za odnose Kine i SAD-a, dnevni red već je na stolu”, rekao je nedavno šef kineske diplomacije Wang Yi.
Neodgovorena pitanja
U posljednje vrijeme dogodilo se mnogo toga što bi moglo biti na dnevnom redu summita. Američka strana sada poručuje da će se sastanak održati 14. i 15. svibnja. Plan je da Trump ugosti Xija u Americi do kraja ove godine. “Predsjednik Xi shvatio je da je vrlo važno da predsjednik bude ovdje tijekom ovih borbenih operacija“, rekla je glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt, dok je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Lin Jian rekao da “obje strane održavaju komunikaciju u vezi s posjetom predsjednika Trumpa Kini”. Kinezi su opet izbjegli potvrdili datum.
Rat u Iranu i dalje stoji kao velika prepreka održavanju summita, pogotovo zato što se u Americi sve više spominje da Peking šalje oružje iranskoj strani. Kada je napokon dogovoreno da se dvojica predsjednika nađu 31. ožujka, ratne aktivnosti spriječile su susret, a veliko je pitanje što će se sve dogoditi do polovice svibnja. “Povijest je više puta pokazala da i Kina i SAD mogu dobiti od suradnje, a izgubiti od sukoba”, pišu mediji. Trump i Xi posljednji su se put sastali u Južnoj Koreji, na marginama summita Apeca, ali to nije bilo dovoljno za kvalitetniji razgovor u kojem bi se mogle otvoriti mnoge teme koje opterećuju odnose dviju zemalja. Mnogi smatraju da je Kina najveći pobjednik ratoborne politike Amerike i Izraela i da će u konačnici imati najviše koristi.
Trumpove carine nisu pretjerano ugrozile kinesko gospodarstvo, iako se američki uvoz iz Kine dramatično smanjio. Ali ubrzo se snašla i jedna i druga strana, u igri su razni trikovi kako bi se zaobišle carine i barijere koje je Trump postavio nadajući se da će zakočiti kinesko gospodarstvo. Stručnjaci kažu kako su tvrtke najvjerojatnije počele pronalaziti načine za smanjenje vrijednosti robe koju su slale u Sjedinjene Države.
Brojni trikovi
Snižavanje vrijednosti igračaka, kauča i drugih proizvoda namijenjenih američkim obalama značilo je da tvrtke također mogu smanjiti iznos carina koje su morale platiti za taj uvoz. Neke su se tvrtke okrenule dobavljačima izvan Kine kako bi smanjile svoje carinske troškove, osnivajući tvornice u onim zemljama koje su se suočile s nižim američkim carinama, kao što su Vijetnam i Meksiko. Druge su pronašle načine da znatno smanje zabilježenu vrijednost svojih kineskih pošiljki bez pronalaska novih tvornica, koristeći se kojekakvim taktikama, od trikova u pravnom računovodstvu do otvorene prevare.
Neke tvrtke usmjeravaju svoje proizvode preko posrednika kako bi iskoristile nejasne propise koji mogu sniziti vrijednost proizvoda. U drugim slučajevima tvrtke zapošljavaju kineske prijevoznike koji ilegalno smanjuju vrijednost uvoza. Budući da se carine naplaćuju kao postotak te vrijednosti, to smanjuje iznos njihova duga. New York Times citira Ryana Petersena, glavnog izvršnog direktora Flexporta, tvrtke za upravljanje lancem opskrbe, koji kaže kako je takvu vrstu prevare teško otkriti jer cijena robe može biti subjektivna.
“Ali to je jednostavan način za smanjenje carinskog računa. Ako tvrtke izjavljuju da njihova pošiljka vrijedi 50.000 dolara umjesto 100.000 dolara, prepolovit će svoj carinski račun.”
Povećanje carina potaknulo je njihovo izbjegavanje, posebno zato što su kazne za kršenje zakona rijetke. Neke američke tvrtke, ponajprije mala poduzeća, našle su se u sivoj pravnoj zoni, gdje možda ne znaju jesu li njihovi postupci zakoniti. Trumpova administracija pokušava pojačati napore u borbi protiv trgovinskih prevara, ali i dalje je žalosno nadmašena tim izazovom, kažu rukovoditelji tvrtki i trgovinski odvjetnici.
Jačanje vojske
Kina se zapravo dobro pripremila za vrijeme promjena i novi svjetski poredak. Kineski vođa, kada je riječ o rivalitetu sa Sjedinjenim Državama, okrenuo se razvoju umjetne inteligencije i drugih strateških tehnologija i uvijek je korak ispred Amerikanaca. S druge strane, Peking je uložio ogroman novac u oružane snage i osmislio plan za sljedeće godine. A to je novi motor rasta u industrijama u nastajanju poput kvantnog računalstva, bioproizvodnje, energije vodika i fuzije, sučelja mozak – računalo, utjelovljene inteligencije i mobilnih mreža 6G. “Usred žestoke međunarodne konkurencije moramo osvojiti stratešku inicijativu”, konstatiraju Kinezi. Xi kaže kako Kina treba “iskoristiti ovu priliku za konsolidaciju i proširenje svojih prednosti”.
Upravo su zato Kinezi inzistirali da se produži neka vrsta trgovinskog primirja s Amerikancima, kako bi imali vremena za novi zamah. “Kineski čelnici smatraju da će Washington i dalje pokušavati ograničiti tehnološki razvoj Kine”, smatra Gerard DiPippo, zamjenik direktora Istraživačkog centra za Kinu pri istraživačkoj organizaciji RAND. “To uvjerenje podupire hitnost napora za samostalnost.”
Vojna snaga Amerike nije nimalo prestrašila Kinu. Naprotiv, dovela je do toga da su Kinezi odlučili ojačati savez s Rusijom. Poslije čistke u vrhu Narodnooslobodilačke vojske Xi je fokusiran na jačanje vojnih snaga, a nitko ne zna cijeli plan, što sve Kina poduzima u tom pogledu. A poduzima mnogo. Izdaci za vojsku ove će godine biti povećani za sedam posto. Ali Xi često kaže kako je fokus na industrijama budućnosti, koje mogu potaknuti razvoj, pa tako koristiti i vojnim snagama.
Prestići Ameriku
“Mislim da među kineskim kreatorima politike postoji snažan osjećaj da mogu preuzeti vodstvo od SAD-a”, tvrdi Kyle Chan, suradnik u Brookings Institutionu, koji se fokusira na kinesku industrijsku politiku. Zato kineske kompanije grozničavo mijenjaju planove za budućnost, usklađuju svoje strategije s aktualnim događajima. Lokalni dužnosnici širom zemlje imaju zadatak prilagoditi se tim planovima, unaprijediti naprednu industriju, poput industrijskih robota i istraživanja u farmaceutskoj industriji kako bi se došlo do revolucionarnih pomaka i novih lijekova. To otvara put i za nova tržišta, a Kinezi će tako naći kupce po cijelome svijetu. Američko tržište više neće biti najvažnije. Cilj je naći formulu za izvoz i premještanje proizvodnih kapaciteta diljem svijeta.
Trumpov posjet Kini, u sjeni svih događaja, otvara mnogo dilema, pa Kurt Campbell, predsjednik Azijske grupe i bivši zamjenik državnog tajnika, smatra da je puno proturječnosti, pogotovo s američke strane. “U jednom trenutku Trump prijeti carinama Pekingu i jača tajvansku vojsku, u sljedećem obilno hvali kineskog predsjednika Xi Jinpinga i ublažava ograničenja trgovine visokom tehnologijom. Njegovi kritičari kažu da je ova raspršena politika nekoherentna. Ali u vanjskim poslovima nedosljednost nije nužno nesposobnost. Trump se prije dobro koristio nepredvidljivošću, pa i u odnosima s Pekingom. Pitanje je što sada želi.” Američkog predsjednika očito privlače moćni autokrati, poput Putina i Xija. Možda im zavidi na načinu vladanja, znajući da on tako ne može. Pogotovo u odnosu prema svojim neprijateljima.
Kao izazov Pekingu, Trumpova administracija najavila je jednu od najvećih prodaja američkog oružja Tajvanu u povijesti, poput preciznog streljiva i dronova koji su se pokazali učinkovitima na brutalnim poljima smrti u Ukrajini. Smatrao je da je to crvena krpa Pekingu, ali su kineske vođe vješto izbjegle provokacije i nastavile naoružavati Iran.
Puno goriva
Vrlo je zanimljivo razmišljanje Dana Wanga, autora knjige “Kineska potraga za inženjeringom budućnosti”, koji kaže da Trump ima neskrivenu glad za prirodnim resursima iz inozemstva i moći koju bi time dobio. Tako je došlo i do intervencije u Venezueli, gdje je “trebalo uzeti naftu”, mnogi smatraju da je to i jedan od razloga rata protiv Irana. Trumpova je procjena da će ljudi širom svijeta i dalje kupovati naftu od Amerikanaca za pogon svojih automobila.
“Iako je Kina najveći svjetski uvoznik nafte, njezin čelnik Xi Jinping manje je drzak kad je riječ o žudnji za stranim resursima. Vodstvo zemlje intenzivno se zalaže za zamjenu nafte električnom energijom. Kineske tehnološke tvrtke utiru put svijetu koji će pokretati elektromotori, a ne motori koji troše puno goriva. To je odlučan pristup 21. stoljeća ne samo za rješavanje vlastitih energetskih problema nego i za prodaju baterija i drugih električnih proizvoda svima ostalima”, napisao je Wang. Dok je Amerika relativno sporo prihvaćala električne automobile, u Kini je taj proces išao brzo. Tako je prošle godine prodano više električnih nego benzinskih automobila, pa je i njihov BYD nadmašio Teslu.
Kina je 2000. godine proizvodila samo trećinu električne energije koju su proizvodile Sjedinjene Države. Do 2024. godine proizvodila je gotovo dva i pol puta više od američke razine. Rastuća kineska ulaganja u energetiku uvelike su usmjerena na izgradnju novih postrojenja za spaljivanje ugljena, kojim zemlja obiluje. No proteklog desetljeća Kina je brzo napredovala u izgradnji čistijih izvora energije, posebno energije vjetra i Sunca. Kina sada svake godine proizvede više električne energije nego Sjedinjene Države i Europska unija zajedno. Ima gotovo 40 novih nuklearnih reaktora u izgradnji, dok Amerika nema ni jedan.
Uzajamno povjerenje
Prošle godine Peking je najavio radove na novoj hidroelektrani u Tibetu koja će imati trostruki kapacitet kineske brane Tri klanca, trenutno najveće elektrane na svijetu. Južni grad Shenzhen, koji već dva desetljeća proizvodi Appleove uređaje, koristi svoju stručnost u elektronici – kao i u proizvodnji naprednijih baterija, magneta i čipova – kako bi preoblikovao cijele kategorije prijevoznih sredstava te kućanskih i industrijskih proizvoda u sliku pametnih telefona. Svijet se pomiče s motora s unutarnjim izgaranjem na baterije, pa će se pogled odmaknuti od proizvođača nafte i okrenuti tvornicama u Shenzhenu, smatra Dan Wang.
Amerika bi se bolje trebala pripremiti prije nego što izgubi u električnom dobu koje je uveo Peking. Inače će ostati zaglavljena sa zastarjelim proizvodima kod kuće dok Kina osvaja tržišta boljom tehnologijom. A na političkoj razini događaju se čudne stvari. Dok Trump tjera od sebe tradicionalne saveznike, Peking ih prihvaća. Nema tu mnogo iskrenog prijateljstva, ali zar u politici uopće ima prijateljstva? Povorke čelnika hodočaste u Peking i ugovaraju poslove sa Xijem. Kada je britanski premijer Keir Starmer došao u Kinu, u prvom su planu bili poslovi, a nije se mnogo govorilo o spornim pitanjima, poput zatvaranja hongkonškog demokratskog aktivista Jimmyja Laija, britanskog državljanina.
Mnogi su kritizirali Starmera da je popustio Pekingu već i time što je dopustio Kinezima da izgrade novo megaveleposlanstvo u Londonu, unatoč kritikama da će to biti i centar špijunaže. U Peking je došao i kanadski premijer Mark Carney kako bi obnovio odnose koji su bili na niskoj razini. Najavio je “novo strateško partnerstvo”, pristao smanjiti carine na mali broj kineskih električnih vozila i jasno dao do znanja da je Kanada spremna prekinuti sukob sa Sjedinjenim Državama radi svog ekonomskog opstanka.
Produbljene podjele
Politički analitičari zaključili su da je Peking dobro odigrao novu ulogu u međunarodnom poretku. “Američki saveznici moraju diversificirati rizik svoje ovisnosti o Sjedinjenim Državama”, rekao je Wang Yiwei, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Renmin u Pekingu. “Naravno, odabrali su Kinu. Kineska moć osvojila je poštovanje. Kineski stav osvojio je poštovanje.” Peking je dokazao da “brani međunarodni poredak”, dok je Trump zaljuljao temelje tog poretka. Otkako je francuski predsjednik Emmanuel Macron bio u Kini, zapadni čelnici redaju se kako bi dobili audijenciju kod Xija, dok on drži uzde nesigurnog svijeta.
“Trump produbljuje podjele između Amerike i njezinih tradicionalnih partnera, a Kina sjedi prekriženih ruku i ubire diplomatski profit”, tvrdi Ryan Hass, direktor Centra za Kinu “John L. Thornton”. Rastući jaz između Amerike i njezinih tradicionalnih partnera daje Pekingu više prostora za pogreške u diplomaciji s tim zemljama, smatraju analitičari. Kineski državni mediji tako pišu da Xi vodi kinesku diplomaciju kako bi uvela novo poglavlje u turbulentni svijet. Ipak, neki kineski analitičari smatraju da je ponovno uravnoteženje zapadnih zemalja kratkoročna, a ne trajna promjena mišljenja. Sjedinjene Države, kažu, dugo su podržavale globalni trgovinski sustav koji je njihovim saveznicima i partnerima omogućio da napreduju.
Kina je, s druge strane, frustrirala mnoge zemlje dampingom izvoza na njihova tržišta i korištenjem državnih subvencija kako bi preokrenula pravila igre u korist kineskih tvrtki. Danas se osjeća snažno, a Amerika ima velike probleme. Kada je u provinciji Guizhou otvoren najviši most na svijetu, kineska je televizija emitirala film o uspjesima i kineskom putu prema modernizaciji. Reakcije na zapadu bile su pune divljenja: “Imate projekte o kojima mi možemo samo sanjati.” I američki desničari pitali su se “zašto to i mi ne gradimo”. Amerika je izgubila volju i želju da čini velike stvari. Sada će se Trump morati potruditi da Xija uvjeri da je Amerika zaista prva.
Amerika više nikako ne može spriječiti kinesku invaziju
Stare dileme ostaju, možda još naglašenije. Prvo, što bi se dogodilo da Kina napadne Tajvan, bi li Amerika intervenirala? “Trumpov tim stratešku je dvosmislenost podigao na potpuno novu razinu. Sada postoji mnogo veća neizvjesnost oko toga hoće li se predsjednik, kada situacija bude kritična, prikloniti kineskim autoritarcima ili će se uskladiti s tradicionalnim američkim protivljenjem onima koji žele dominirati Indopacifikom.
Strateška dvosmislenost u kontekstu Tajvanskog tjesnaca bila je nesavršeno, ali učinkovito sredstvo za odvraćanje provokacija i očuvanje mira i stabilnosti. Međutim, sada postoji zabrinutost da bi strateška dvosmislenost primijenjena u širem kontekstu SAD-a i Kine mogla dovesti do prilagodbe, čak i smirivanja, sve ambicioznije Kine”, kaže Kurt Campbell, predsjednik Azijske grupe i bivši zamjenik državnog tajnika.
Kinezi su se prvi spustili na tamnu stranu Mjeseca
Dok čitamo o novom uspjehu NASA-e, i Kina cilja na Mjesec, tako da i Amerika i Kina žele izgraditi ispostave oko Mjesečeva južnog pola i nadaju se da će ondje koristiti smrznutu vodu, vodik i helij. Obje zemlje planiraju izgraditi nuklearne reaktore za napajanje Mjesečevih baza iz kojih mogu lansirati misije u duboki svemir. Stručnjaci procjenjuju da Kina ima čak i prednost jer projekte planira desetljećima. Njezine robotske svemirske misije već su stigle onamo gdje Sjedinjene Države nisu.
Kina je jedina nacija koja je sletjela na daleku stranu Mjeseca, hemisferu koja je uvijek okrenuta od Zemlje, i prikupila uzorke s nje. Ovog ljeta kineska sedma robotska misija, Chang’e 7, istražit će Mjesečev južni pol. Natjecanje će se tako nastaviti i u svemiru, a možda će i o tome biti riječi kada se sastanu Trump i Xi. Tema za njihov susret ima bezbroj, ali je glavno pitanje hoće li odnosi dviju supersila ići nabolje ili će biti još lošiji.
