U maniri one da nije bitno što se kaže nego tko kaže, ministar gospodarstva Ante Šušnjar ovih je dana uzburkao javnost i doveo u pitanje službene podatke Državnog zavoda za statistiku vezane uz stopu inflacije i cijene energenata. Jedan od ponajboljih ministara u Plenkovićevoj vladi i jedini kvalitetan kadar iz redova Domovinskog pokreta, kako mu mnogi laskaju, izrazio je naime sumnju u podatak DZS-a da je stopa inflacije u ožujku iznosila 4,8 posto, sugerirajući da podaci u konačnici ovise o onome tko ih računa i nazvavši metodologiju izračuna DSZ-a nečijim “autorskim djelom”.
Šušnjar je također doveo u pitanje statističke podatke na temelju kojih je struja za gospodarstvo u našoj zemlji jedna od najskupljih u Europskoj uniji, rekavši da se oni ne poklapaju sa stanjem na terenu. Spretan kakav već jest, Šušnjar je kao pravi Hercegovac ovu problematičnu računicu odlučio riješiti “oči u oči”, pa je zatražio sastanak s predstavnicima Zavoda kako bi detaljno provjerio na koji se način uopće prikupljaju podaci i što točno ulazi u košaricu roba i usluga te kako se provodi kompletna metodologija.
Kako to obično biva kada Šušnjar progovori u svojem stilu, na noge se digla nekritična masa medija, pa i kojekakvi ekonomski stručnjaci koji su osuli paljbu po ministru gospodarstva, naglašavajući kako je Državni zavod za statistiku neovisna institucija čija je metodologija usklađena s europskim standardima, odnosno s Eurostatom.
Nije u redu
Dio analitičara ovaj je Šušnjarov stav protumačio i kao pokušaj politizacije, uz opasku da je osporavanje statistike zapravo pokušaj Vlade da umanji politički pritisak zbog činjenice da Hrvatska u ovom trenutku ima jednu od najviših stopa inflacije u eurozoni. Šušnjara, dakako, mogu kritizirati zbog niza pogrešnih poteza, no kad smo već kod mudrih izreka, spomenimo i onu “tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen”.
Ne bi, naime, ova statistika koja se odnosi na inflaciju bila prva pogreška Državnog zavoda za statistiku, na čijem je čelu posljednjih godina Lidija Brković, koja je ujedno i članica Izvršnog odbora Međunarodnog udruženja za službenu statistiku za Europu i srednju Aziju. Iako je početkom godine objavljeno rješenje o njezinu razrješenju zbog isteka mandata, ona se i dalje u službenim nastupima predstavlja kao glavna ravnateljica, dakle, i ona je u kategoriji onih koji institucije nastavljaju voditi do novog imenovanja, što je postao modus operandi premijera Plenkovića. No, kakav god bio Plenkovićev način djelovanja, zacijelo su i njega 2021. zatekli podaci Državnog zavoda za statistiku vezani uz popis stanovništva, među kojima je najviše polemike izazvao broj državljana katoličke vjere. DZS je naime objavio da u našoj zemlji živi 78,9 posto katolika, iako je u stvarnosti taj broj veći – 83,2 posto.
Čak su i lijevi mediji u to vrijeme sugerirali da nešto nije u redu s DZS-ovom statistikom. Kada su se ti postoci počeli pretvarati u brojke, situacija je postala jasnija. Popis stanovništva pokazao je da je najzastupljenija katolička vjera, kojoj je prema toj računici pripadalo 3.057.735 stanovnika. Kada su se, međutim, ti podaci iz popisa stanovništva usporedili s onima od prije deset godina, postalo je jasno da je riječ o padu, ali ne onolikom kolikim ga je prikazao Zavod.

Točnost popisa
Popis je, kad je riječ o pripadnosti vjerskim zajednicama i vjeroispovijesti, otkrio dvije anomalije. Primjerice, zabilježeno je da u mjestu Zmijavcima kod Imotskog žive 562 katolika, što je 35,79 posto mještana. Dakle, prema tom popisu, više od 60 posto stanovnika Zmijavaca izjasnilo se pripadnicima ostalih religija. Iako se na popisu iz 2011. u Zmijavcima 98 posto stanovništva izjasnilo katolicima, nitko u Zavodu nije posumnjao u ove brojke.
No sumnjive su zato bile lokalnim vlastima i mještanima, koji su doveli u pitanje točnost popisa. Stanovnika u Zmijavcima na popisu iz 2021. jest bilo manje, ali bez obzira na to, teško da je i danas, u 2026., došlo do drastične promjene u sastavu stanovništva koji bi mogao objasniti tu brojku. Da se Zavodu greška potkrala samo u Zmijavcima, problem bi se možda brzo riješio. No gotovo je identična situacija bila i u Općini Pojezerje u susjednoj Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gdje je od popisa do popisa broj katolika spao s 99,29 posto na samo 32,03 posto. Kad su mediji posumnjali u te podatke, iz DZS-u su uzvratili floskulama: objašnjavali su da je pitanje o vjeri bilo potpuno otvoreno te da se svaka osoba o tome mogla izjasniti slobodno i u skladu s odredbama Ustava.
“U fazi terenskog popisivanja popisivač ni u kojem slučaju nije smio sugerirati odgovore na ovo pitanje niti komentirati odgovor, nego upisati točno onako kako je ispitanik odgovorio na pitanje”, objašnjavali su iz Zavoda, problematizirajući dva pitanja iz obrasca za popis stanovništva. Pod rednim brojem 19 stajalo je, naime, pitanje o vjeroispovijesti, a pod brojem 20 ono o pripadnosti vjerskoj zajednici. Onaj tko je na pitanje pod brojem 19 odgovorio da pripada kršćanima, a na 20. pitanje da pripada Katoličkoj crkvi, automatizmom je svrstan u ostale kršćane.

Foto: Damir Skomrlj / CROPIX
Drugačija metoda
Kako to objašnjenje nije zadovoljilo medije, predstavnici DZS-a organizirali su konferenciju za novinare na kojoj su pokušali objasniti konačne rezultate popisa o broju katolika, ističući da se velika većina “ostalih kršćana” izjasnila da pripada Katoličkoj crkvi. Jedna od dužnosnica Zavoda na toj je konferenciji rekla kako su se ispitanici koji su se samopopisivali očito žurili ispuniti upitnik pa nisu detaljno proučili što je točno navedeno u metodološkim objašnjenjima. Načelnica sektora demografskih i društvenih statistika Dubravka Rogić Hadžalić tada je ipak priznala da su u odnosu na popis iz 2011. imali drugačiju metodu popisivanja, otkrivši da su dvije trećine ispitanika koji su bili u kategorijama “ostali kršćani i vjernici” samopopisani, dok su jednu trećinu popisali popisivači.
Sve u svemu, pogreške u statistici itekako su moguće, pa možda ni Šušnjar nije daleko od istine. Ipak, treba reći da DZS ne skriva pogreške u statistici, štoviše, ima službenu politiku upravljanja pogreškama, pri čemu svaki ispravak podatka mora biti jasno označen. Na internetskim stranicama Zavoda vidljiv je i Registar pogrešaka u objavljenim statističkim podacima, gdje se analiziraju uzorci te se potom pogreške ispravljaju. Povremeno također objavljuju ispravke velikih publikacija kao što je Statistički ljetopis.
Mediji su također svojedobno problematizirali to što je DZS navodno napumpao broj zaposlenih promjenom metodologije, što je dovelo do naglog skoka u statistikama koji nije odgovarao realnom stanju na tržištu rada. DZS doista rijetko priznaje matematičke pogreške, ali ipak često provodi reviziju podataka kako bi ih uskladio s metodologijom Eurostata. Šušnjar pak te revizije koristi kako bi dokazao da je statistika nečije “autorsko djelo”, unatoč tomu što dio ekonomista to opisuje kao standardan statistički proces.

Korektan sustav
Standardan proces trebao bi biti i skorašnji izbor nove ravnateljice DZS-a, iako upućeni tvrde da Lidija Brković uživa velike simpatije premijera Plenkovića. U Zavod je ušla kao nasljednica Marka Krištofa, kojega je Plenkovićeva vlada razriješila unatoč tomu što je struka o njemu imala visoko mišljenje. Dolaskom na čelo Zavoda Brković je postala prva žena na toj poziciji. Prije toga je karijeru gradila u Hrvatskoj narodnoj banci, gdje se, među ostalim, bavila i statistikom.
Ova Splićanka, bivša studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, jedno je vrijeme radila i u MORH-u. Iako je njezin prethodnik Krištof bio na glasu kao stručnjak nezainteresiran za politiku, iz Zavoda je otpravljen navodno kao SDP-ov kadar. U DZS je, naime, došao kada tu važnu ustanovu nitko drugi nije htio voditi. Upućeni su u to doba govorili o problemima s kadrovima, kašnjenjima s objavom podataka popisa stanovništva, pa i o tome da popis nije proveden kako treba.
Krištof se primio posla i DZS otvorio javnosti te formirao sustav kompetentnih kadrova s kojima je namjeravao provesti popis stanovništva 2021. No onda je na čelo DZS-a došla Lidija Brković, a popis koji je proveden pod njezinom palicom pokazao se spornim.

