Gotovo iz tjedna u tjedan odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Europe tonu sve dublje, a najnoviji potezi iz Washingtona dodatno pojačavaju osjećaj da transatlantsko savezništvo ulazi u opasnu fazu raspadanja. U središtu zabrinutosti sada je NATO, koji se suočava s unutarnjim raskolom kakav nije viđen desetljećima, dok Europa ima sve manje vremena za prilagodbu.
Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa o povlačenju tisuća vojnika iz Njemačke doživljava se kao signal puno dubljih promjena. Prema procjenama, riječ je o oko 5000 vojnika, uz mogućnost dodatnih smanjenja, što dolazi u trenutku pojačanih političkih napetosti između Washingtona i europskih prijestolnica. Analitičari upozoravaju da je to tek početak šireg procesa redefiniranja američke uloge u Europi.
Spor s njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom dodatno je zaoštrio situaciju. Merz je kritizirao američko vođenje sukoba s Iranom, ocijenivši da je Teheran ponizio Washington, iako je kasnije pokušao ublažiti dojam tvrdeći da te izjave nisu povezane s povlačenjem vojske. Trump, međutim, nije stao samo na Njemačkoj, već je otvoreno napao i druge saveznike, posebno Italiju i Španjolsku, optužujući ih za nedostatak podrške američkim operacijama.
Trumpovo nezadovoljstvo
Ovakvi potezi uklapaju se u dugogodišnje Trumpovo nezadovoljstvo načinom na koji europske države sudjeluju u zajedničkoj obrani. Više puta je prozivao Njemačku zbog nedovoljnog izdvajanja za vojsku, a sada konkretni potezi pokazuju da je spreman ići korak dalje. Problem je što se sve to događa u trenutku kada sigurnosni izazovi, posebno oni povezani s Rusijom, ne pokazuju znakove slabljenja.
Europski dužnosnici sve otvorenije priznaju da se moraju pripremiti na novu realnost. Njemački ministar obrane Boris Pistorius poručio je da je smanjenje američke prisutnosti očekivano te da Europa mora ojačati vlastite obrambene kapacitete. Slične poruke stižu i iz NATO-a, gdje se sve češće naglašava potreba većih ulaganja europskih članica, piše CNN.
S druge strane Atlantika, Pentagon ovu strategiju predstavlja kao racionalno preusmjeravanje fokusa. Visoki dužnosnici naglašavaju da se SAD želi koncentrirati na regije poput Azije, gdje smatra da ima ključnu i nezamjenjivu ulogu. Poruka saveznicima je jasna, Europa mora preuzeti vodeću odgovornost za vlastitu sigurnost.
No, dio europskih lidera upozorava da problem nije samo u vanjskim prijetnjama. Poljski premijer Donald Tusk ističe da najveća opasnost dolazi iznutra, odnosno iz postupnog raspada povjerenja i jedinstva unutar saveza.
Pred Europom je sada iznimno zahtjevan zadatak. Planovi predviđaju drastično povećanje obrambene potrošnje, gotovo na dvostruko veće iznose do kraja desetljeća, ali provedba je daleko od jednostavne. Različiti nacionalni interesi i dalje koče zajedničke projekte, a fragmentirana proizvodnja oružja dodatno povećava troškove i smanjuje učinkovitost.
Primjeri neslaganja već postoje, poput zastoja u razvoju nove generacije borbenih zrakoplova između Francuske i Njemačke. Uz to, Europa je i dalje snažno ovisna o američkoj vojnoj tehnologiji, s većinom nabave koja dolazi izvan kontinenta. Bruxelles sada pokušava promijeniti taj odnos i ojačati vlastitu industriju, ali taj proces zahtijeva vrijeme koje možda više nema.
Poseban problem predstavlja protuzračna obrana. Sustavi poput Patriota i THAAD-a intenzivno se koriste u aktualnim krizama, dok europski proizvođači zasad ne mogu osigurati dovoljne količine adekvatnih alternativa. Stručnjaci upozoravaju da Europa trenutačno nema potpunu zamjenu za američku tehnologiju u tom segmentu.
Iako postoje određeni pomaci, poput rasta zajedničkih projekata i jačanja obrambene industrije, ključno pitanje ostaje otvoreno, može li Europa dovoljno brzo premostiti unutarnje podjele i izgraditi vlastiti sigurnosni sustav u trenutku kada se američki prioriteti dramatično mijenjaju.
