Novo poniženje za Putina stiglo u znakovitom trenutku: Duh plaćenika razotkrio je veliku laž

Prije godinu dana avion u kojem je bio Jevgenij Prigožin eksplodirao je u zraku, ubivši sve u avionu. Kobna pogreška vođe Wagnerovih plaćenika dogodila se dva mjeseca ranije, kada je naredio svojim ljudima da marširaju na Kremlj i mislio je da se može izvući s tim. Iako je puč propao, Rusi su svjedočili nezamislivom: izazov autoritetu Vladimira Putina od strane jednog od njegovih pristalica.

Godinu dana kasnije, Rusi su ponovno suočeni s onim što bi prije invazije na Ukrajinu bilo nezamislivo. U Kursku su strane trupe ušle u Rusiju prvi put od Drugog svjetskog rata u iznenadnoj ukrajinskoj ofenzivi, zbog čega je oko 133.000 ljudi pobjeglo. “Postoji opći osjećaj zbunjenosti”, rekao je za Politico Vladimir, stanovnik Kurska koji je želio ostati anoniman iz sigurnosnih razloga. “Zbunjenost se u svakom trenutku može pretvoriti u paniku.”

Iako je prerano reći kako će se situacija s Kurskom odvijati, upad je – baš kao i Prigožinov državni udar – probio rupu u obećanju Kremlja običnim Rusima da rat protiv Ukrajine neće utjecati na njih. U oba slučaja, stvarnost je razotkrila kako je narativ da je Moskva u potpunoj kontroli jedna obična laž.

Znakovita šutnja dok je Prigožin jurišao na Moskvu

Međutim, političke posljedice za Putina možda neće biti tako trenutne kako bi se očekivalo. Možda nikada nećemo saznati u kojoj bi mjeri Rusi podržali Prigožina da nije prekinuo pobunu prošlog lipnja. Ali njegova poruka da rusko vojno vodstvo vodi zemlju u katastrofu očito je imala široku privlačnost.

Tada su stanovnici južnog grada Rostova na Donu požurili pozdraviti Prigožina i njegove ljude kao heroje. Bolno za Kremlj, neki ključni propagandisti i političke figure šutjele su dok se Prigožin približavao Moskvi, a reakcija snaga reda bila je sumnjivo kasna. Tijekom prošle godine Kremlj je poduzeo mjere kako bi ponovno preuzeo kontrolu.

Kao prvo, čini se da je čistka velikih razmjera u ruskom Ministarstvu obrane osmišljena kako bi se umirili neki od ultranacionalista koji su dijelili Prigožinov prezir prema vrhovnom vojnom vrhu zemlje, kao i usadila nova disciplina i strah među onima koji bi mogli čak i pomisliti na skidanje čina. Bivši ministar obrane Sergej Šojgu, koji je bio jedna od glavnih meta Prigožinovih čestih napada, premješten je u Vijeće sigurnosti. Drugi su imali manje sreće, s nekoliko visokih dužnosnika uhićenih i optuženih u istrazi korupcije koja je u tijeku.

Ruski propagandni stroj i dalje radi

Novi šef obrane je Andrej Belousov, tehnokrat koji, kažu analitičari, iako je dobar u obračunavanju brojki, nema pozadinu i karizmu da predstavlja političku ili vojnu prijetnju Putinu. To daje ruskom predsjedniku čvršći nadzor nad vojskom, uz Valerija Gerasimova, načelnika Glavnog stožera.

U međuvremenu, kako je rat eskalirao, ruski propagandni stroj skočio je u svaku priliku da pokaže da, kao što je Putin upozorio kada je pokrenuo svoju “specijalnu vojnu operaciju” u veljači 2022., NATO želi napasti Rusiju, s upadom na Kursk kao konačnim dokazom. Poruka je da što je prijetnja veća, Rusi bi trebali biti ujedinjeniji i da su oni koji to ne čine, poput Prigožina, izdajice.

Prigožin je za neke Ruse još živ, to je jako opasno za Putina

“Prigožin je dao značajan doprinos u borbi protiv ukrajinskih nacionalista”, rekao je Vladimir Džabarov, ruski senator, citiran u petak od strane ruske novine News.ru. “Ali u vrijeme sukoba vođa plaćeničke skupine nema pravo počiniti takvo djelo”, dodao je. Većina ruskih medija, međutim, jednostavno je ignorirala godišnjicu Prigožinove smrti, kao dio općih nastojanja Kremlja da izbriše njegovo ime iz javnog sjećanja. Ali neki Rusi, čini se, nisu zaboravili.

U petak su mnogi donijeli cvijeće i svijeće na njegov grob u St. Petersburgu i na improvizirane spomenike diljem Rusije. U današnjoj Rusiji to je ravno činu prkosa. Podtekst je bio najjasniji u Novosibirsku, gdje su Prigožinove pristaše odale počast gospodaru rata na mjestu posvećenom žrtvama represije iz sovjetske ere.

Koliko god bilo neprimjereno uspoređivati ​​Prigožina, koji je odobravao mučenje i izvansudska ubojstva, sa Staljinovim žrtvama, mnogi njegovi pristaše vide ga kao nekoga tko je ubijen jer je govorio istinu moćnicima. U petak je više blogera ponovilo staru teoriju zavjere da je možda još uvijek živ. To je znak da “još uvijek postoje ljudi koji mu se žele pridružiti i vjeruju da on zastupa njihove interese”, napisala je antropologinja Alexandra Arkhipova.

Epizoda s Prigožinom ozbiljno ukaljala Putinov imidž

Također sugerira da se ruski neuspjesi u ratu ne prevode automatski u želju za više demokracije među Rusima, ali bi, barem u nekim krugovima, mogli potaknuti čežnju za autoritarnijim vodstvom. U međuvremenu, Putin slijedi poznatu igru ​​koja se čini rezerviranom za krize. Predsjednik je ostao daleko od pogođenog pograničnog područja i umjesto toga je otputovao u Azerbajdžan. Kada se konačno pozabavio krizom u Kursku šest dana nakon početnog upada, prebacio je odgovornost za uspostavljanje reda na svoje podređene i okrivio Zapad.

Umanjujući značaj onoga što se događalo, Putin je upotrijebio riječ “situacija”. U isto vrijeme, obećao je podijeliti dodatnih 15.000 rubalja (145 eura) kao kompenzaciju onima koji su bili prisiljeni pobjeći iz Kurska. “Oni koji su prije podržavali rat sada se osjećaju kao da su izdani”, rekao je Vladimir, stanovnik Kurska. “Razočaranje vlada.”

Takvi se osjećaji, međutim, nisu izravno pretočili u kritiku Kremlja ili Putina. Zapravo, javni pozivi Putinu od strane stanovnika Kurska pokazuju da mnogi još uvijek vide predsjednika kao svog spasitelja, a ne uzroka svojih nevolja. Ipak, Prigožinov državni udar pokazao je da bi Rusi, kada su pozvani braniti Putina i njegov sustav, umjesto toga mogli reagirati pasivnim slijeganjem ramenima.

Koliko god se stisak Kremlja činio čvrstim, epizoda s Prigožinom bila je “sramotna mrlja u Putinovoj biografiji koja je ozbiljno ukaljala njegov imidž”, napisao je politički analitičar Abbas Glyamov. S drugim događajima koji su zaokupili njihovu pozornost, Prigožinovi postupci mogli su izblijedjeti u pozadinu sjećanja ljudi. Ali, dodao je Galjamov, “sjetit će se kad dođe vrijeme”.

Ukrajinu su žestoko izigrali i prevarili: Imali su moćan ‘penicilin’ za Ruse, a onda su ga samo predali