Rusija doživjela sramotu kakvu nije od Drugog svjetskog rata: Putin smišlja pogubnu osvetu

Dok svi očekuju što će Vladimir Putin učiniti, potpuno je jasno zašto je Volodimir Zelenski izveo neočekivani upad u Rusiju. Strategija je jasna, želi ojačati položaj prije pregovora koji bi mogli voditi kraju rata. Ujedno i poniziti ruskog diktatora, koji nikako ne može svijetu poslati poruku da je Rusija velesila na koju treba ozbiljno računati. Strategija Zelenskog bila je da, dok tajno priprema invaziju na Rusiju, istovremeno šalje poruke da treba okončati ovaj dugi i surovi, ali prije svega besmisleni rat koji su pokrenuli Rusi.

Tada je i ukrajinski šef diplomacije odletio u Peking, a pokrenuta je široka diplomatska aktivnost koja je trebala rezultirati dogovorom. A onda je uslijedilo iznenađenje, ulazak ukrajinskih snaga u Kursk, što je bio najsramotniji udarac za Putina. U trideset mjeseci rata u Ukrajini nije se takvo što dogodilo i nitko od silnih analitičara koji predviđaju (ili bolje rečeno “predviđaju”) razvoj događaja to nije ni sanjao.

Ipak, ova riskantna operacija ne znači da su Ukrajinci u prednosti i da će sve ići lako i podmazano u nastojanju da rat završi. Sada je na redu Putin, a on polako gradi osvetu koja bi mogla biti pogubna za Ukrajinu. Što će se dogoditi i kada, nemoguće je predvidjeti, ali je sigurno da će slijediti snažan udar na Ukrajinu kako bi posramljeni Putin vratio “dostojanstvo”. Ako se to može tako reći. Ni na diplomatskom planu ne ide onako kako se Zelenski nadao jer je odgođen sastanak u Katru na kojem se trebalo raspravljati o uvjetima koji bi vodili miru.

Nema razgovora

Putinov savjetnik za vanjsku politiku Jurij Ušakov rekao je: “U sadašnjoj fazi nećemo razgovarati, sve ovisi o razvoju stanja na frontu.” Smanjile su se šanse da će ratne operacije do kraja ove godine biti obustavljene. Putin više nije usredotočen na mir i dogovor, nego na osvetu. Kijev sve to vidi drukčije, Zelenski i njegovi ljudi procjenjuju da će samo udarci natjerati Putina da odustane od daljnjeg rata koji ni za Ruse više nije “najbolje rješenje”. Moral u ruskoj vojsci nije na najvišoj razini, javljaju se otpori i prema Putinu, kojeg ne doživljavaju kao pobjednika. Ali sve je to daleko od poraza Rusije, tako da ukrajinski plan ima puno više slabosti nego prednosti. Pogotovo zato što u Kijev stižu vijesti koje nisu dobro primljene, poput onih iz Londona i Berlina da će biti smanjena pomoć ukrajinskim vojnim snagama. Vojni i diplomatski pritisak na Putina nije dao, barem zasad, rezultata, a poznajući ruskog cara, neće ni u budućnosti. Ako pokaže slabost, sam pada.

Putin: Ukrajina gađala nuklearku na našem teritoriju

Sve je počelo ovog ljeta kada su se u Švicarskoj okupili predstavnici 92 zemlje u traženju puta za trajni mir, kako se to voli reći. Nije bilo predstavnika Rusije i Kine, ali su bili predstavnici Indije i Saudijske Arabije koji su na kraju odbili potpisati deklaraciju summita. Tim je zemljama ključni problem bio što Rusija nije pozvana na taj summit te su poručili da trebaju biti uključene sve strane. Zatim je Zelenski rekao kako je u pripremi drugi summit do kraja godine na koji će biti pozvana i Rusija i da bi se trebalo govoriti kako da Ukrajina vrati svoj teritorij. Kijev je sve vrijeme vršio pritisak na moćne zemlje da budu uključene u diplomatske aktivnosti, što je i dovelo do poziva indijskom premijeru Narendri Modiju da posjeti Ukrajinu. U planu su i sastanci u Turskoj i Kanadi, na kojima će se raspravljati o ratnim zarobljenicima, djeci koja su nasilno iz Ukrajine odvedena u Rusiju i drugim temama.

A onda je uslijedio napad na ruski teritorij. Strani mediji ocjenjuju da upad Ukrajinaca u Rusiju nije povezan s planovima da se dođe do mirnog rješenja. Naravno, to nitko ne vjeruje i sada je na potezu Vladimir Putin. Koji je vikend opušteno proveo u Azerbajdžanu, u društvu Ilhama Alijeva i njegove supruge.

Spreman na sve

“Neprijatelj očito pokušava poboljšati svoje buduće pregovaračke pozicije. Ukrajinci pucaju po civilima, ima li uopće smisla s njima razgovarati”, izjavljuje dok snuje osvetničke planove kako Ukrajincima zadati dodatnu bol, kao da nisu dovoljno osjetili brutalnost ruskih snaga. Putin je spreman na sve, samo da Ukrajini zada još udaraca i udaraca. Ali to nije više tako jednostavno, ako se ruski diktator ne odluči za drastične poteze i korištenje nuklearnog naoružanja.

Treba reći, dosad zapravo nije uspio ni u čemu. Najprije je zamislio kratku intervenciju i ulazak Rusa u Kijev, nakon kojeg bi postavili marionetsku vlast pokornu Moskvi. To se nije dogodilo. Kremlj je smatrao da će Zapad malo “galamiti” i onda će sve biti po starom, ali ni to nije bilo tako. Rusija je danas u mnogočemu izolirana zemlja, ovisna o Kini, kao mali partner velikog brata. A onda je uslijedila sramota kakvu nisu doživjeli od Drugog svjetskog rata – ukrajinske snage koje koriste američka oklopna vozila Stryker i britanske tenkove Challenger 2 brzo su napredovale. Sada kontroliraju oko 80 naselja, a Rusi nikako da zaustave tu mini invaziju. Ruski izvori potvrđuju da je 133.000 ljudi moralo napustiti svoje domove.

Moral Ukrajinaca je podignut, a napad je srušio mit o Putinovoj snazi. I zato njemu treba “nešto jako” da vrati samopouzdanje, a i njegovi su mediji zbunjeni. Što će učiniti sedamdesetjednogodišnji vladar Rusije koji je na vrhu već dvadeset i pet godina? Od Staljina to je najdulje, a rasprsnule su se i teze da je bolestan, pred smrt, i da se u javnosti pokazuje njegov dvojnik. Putin i dalje drži sve konce u rukama i ne nazire se potencijalni nasljednik, usprkos tomu što o tome mediji stalno kalkuliraju i navode mnoga imena. Uvijek na oprezu, Putin malo komu vjeruje kao Alekseju Djuminu koji sada nadgleda obranu Kurska.

Klimava vlast

“Unatoč svemu, Putinov stisak možda je klimaviji nego što se čini. U ljeto 2023. ruski vojskovođa Jevgenij Prigožin pokrenuo je vlastitu nasilnu ekspediciju. Wagnerovi plaćenici zauzeli su grad Rostov na Donu i prešli pola puta do Moskve. Nitko ih nije zaustavio. Prigožin je odustao i dva mjeseca poslije poginuo u avionskoj nesreći pod nerazjašnjenim okolnostima. Pobuna je, međutim, otkrila krhku prirodu Putinova represivnog režima.

Itekako je moguće da će Putin uskoro rasporediti goleme snage i zbrisati uljeze. Kako stvari stoje, rat mu ide loše, njegova fotografija iz seoskih dvorana u Kursku poderana je i bačena u smeće. Karma, osveta, oholost… Najnovije vijesti nisu u skladu s njegovom mesijanskom vizijom obnovljene pan-Rusije, koja obuhvaća Ukrajinu i Bjelorusiju”, piše britanski Guardian.
Strastveni proučavatelj povijesti, Putin je prošle godine sudjelovao u proslavama u povodu pobjede SSSR-a nad nacističkom Njemačkom u bitki kod Kurska. Sada je u tijeku druga bitka kod Kurska. Krvava je i brzo se kreće. Nitko ne zna kako će završiti. Moguće i uklanjanjem jednog od protagonista, Putina.

Putin o američkim raketama u Njemačkoj: U završnoj smo fazi ‘zrcalnih mjera’

A analitičari podsjećaju na čuvenu rečenicu Michaela Corleonea iz “Kuma III”: “Baš kada sam mislio da sam vani, povukli su me natrag.” Kada se mislilo da Rusima napokon ide dobro, šok i nevjerica. Za većinu Rusa sam spomen Kurska priziva sjećanje na bitku u srpnju i kolovozu 1943. U sovjetskoj i ruskoj historiografiji, pobjeda sovjetske vojske u tom epskom okršaju otvorila je put za, prema Putinovim vlastitim riječima, “neizbježan slom” nacističke Njemačke. S bezbrojnim člancima posvećenima njoj u ruskim vojnim publikacijama i generacijama sovjetskih i ruskih vojnih časnika školovanih na njezinim lekcijama, bitku kod Kurska sovjetska i ruska vojna znanost dugo su smatrale vrhuncem umijeća ratovanja. I onda takva sramota u “specijalnoj vojnoj operaciji”.

Djelomično rasulo

Teško je uzvratiti udarac kada je ruska vojska u djelomičnom rasulu. Komunikacija između generala i nižih časnika i vojnika ne funkcionira, Moskva ima sve manju kontrolu. Britansko ministarstvo obrane tvrdi da su operacije u Kursku pokazale pravo stanje stvari, a to je nered i neorganiziranost među Rusima. Ruski vojni blogeri priznali su gomilanje ukrajinskih snaga na granici nekoliko dana unaprijed, što ukazuje da je više vojno osoblje u Moskvi bilo svjesno toga. Obavještajne su strukture zakazale.

A snage koje su bile zadužene za Kursk bile su slabo opremljene. Američki dužnosnici sugeriraju da Rusija sada premješta “nekoliko tisuća” vojnika iz manje vrućih područja prve linije u sjeveroistočnoj Ukrajini kako bi stabilizirala upad. Ali tek nakon što je značajan komad ruske zemlje došao pod kontrolu Kijeva. Putin je nebrojeno puta govorio o potrebi zaštite vlastitih granica, a sada se dogodilo to što se dogodilo.

I što dalje? Možda će Ukrajinci zbog Kurska izgubiti još više vlastitog teritorija u Pokrovskom. Možda ćemo vidjeti još jednu osvetu ruskog cara koja će ući u anale ratnih zločina. Sve je moguće kada je o Vladimiru Putinu riječ.