Igrao je i za Hajduk i za Dinamo, s Bijelima je osvojio dva trofeja (naslov prvaka i Superkup), s Plavima šest (tri naslova prvaka i tri Kupa). Nekad pouzdani, hrabri i agresivni srednji branič, Srđan Mladinić “Zujo” (56), već 20 godina u rodnom Splitu vodi „Nogometnu akademiju Mladinić”, školu nogometa za dječake…
– Prije su nam djeca dolazila kad su kretala u treći razred osnovne škole, a sad nam u toj dobi odlaze u klubove. Sve se promijenilo, iako stalno imamo oko 80 „klinaca” koji prve nogometne korake rade u našoj školi. Ostao sam, eto, u nogometu, ovaj me posao doista veseli. Bio sam trener juniora u klubovima iz druge, treće i četvrte lige, bilo je još nekih ponuda iz susjednih država, ali nisam želio otići od kuće. A kod nas je sve to nestabilno, bez pravih planova, trenerski je posao uvijek na skliskom terenu. Evo vam primjer Silvija Čabraje, jedan je od najboljih, ako ne i najbolji, trener u Hrvatskoj. I sad je bez posla. Znate li kad bi takav dokazani stručnjak poput Čabraje bio, primjerice, u Njemačkoj bez posla? Nikad! I on je zapravo najbolji primjer u kakvom društvu živimo, u kojem se dovoljno ne cijeni znanje i rad – u jednom nam je dahu na početku razgovora rekao Mladinić.
Logično je da Splićanin zaigra u svom Hajduku i na Poljudu ste odigrali jednu sezonu (1993./94.). Potom ste otišli u Primorac iz Stobreča (ondašnji prvoligaš, tada je u ligi bilo 16 klubova), da bi 1995. godine preselili u Maksimir i u Dinamu ste ostali tri godine…
– Stvarno sam dobro igrao u Primorcu, Dinamovi su ljudi to „snimili”, pozvali su me i došao sam u Zagreb. Proveo sam u Dinamu, ondašnjoj Croatiji, lijepe dane, imali smo sjajnu momčad, osvojio sam s Plavima šest trofeja i ponosan sam na taj dio karijere. S Hajdukom sam, pak, u toj jedinoj sezoni na Poljudu bio prvak i gledajući iz ove perspektive, bio je to veliki uspjeh, jer Hajduk, eto, već 20 godina ne može do naslova…
Četiri je puta u karijeri Mladinić operirao isto koljeno (prednji križni ligamenti i menisk), a odigrao je nekoliko velikih derbija u oba dresa. Za Hajduk nije zabio gol Dinamu, ali je u plavoj majici dvaput bio strijelac protiv Splićana, jednom na Poljudu, jednom na Maksimiru…
– Nek‘ se nitko ne uvrijedi, ali naši su ondašnji derbiji, zbog sustava natjecanja s doigravanjem, bili kudikamo uzbudljiviji i zanimljiviji, u tim se izravnim okršajima mnogo toga odlučivalo. A danas imamo 36 kola, svatko igra sa svakim po četiri puta, ima vremena za „popravni”. Velika je razlika, tenzije su onda bile na najvišoj razini.
U subotu je na rasporedu derbi na Maksimiru, koji ni o čemu ne odlučuje. Dinamo je osigurao naslov, Hajduk će biti drugi. Jeste li igrali neki slični derbi, koji ni o čemu nije odlučivao?
– Ovakav ne. Ali, u sezoni 1996./97., trener je bio Otto Barić, pobijedili smo na Poljudu 2:1 i tada smo pobjegli Hajduku na osam bodova viška i praktički odlučili pitanje prvaka. Na kraju prvenstva imali smo čak 21 bod prednosti! Subotnji maksimirski derbi sa sobom ne nosi rezultatsku neizvjesnost, ali to nema nikakve veze uoči takvih utakmica. Naime, onaj tko misli da je taj derbi nevažan, ne može se baviti nogometom! Svaki od tih igrača igra za sebe i za klub, a derbi je najveći izlog. Odigraš li loše, odmah će netko drugi ući u momčad umjesto tebe. K tome, derbi je uvijek derbi, pitanje je prestiža, nitko normalan ne voli izgubiti takvu utakmicu, koja će biti odigrana u sjajnom ambijentu. Sve te priče o nevažnom derbiju obične su gluposti, svaka je utakmica važna, a derbiji uvijek imaju posebnu težinu – kaže Mladinić i nastavlja:
– Mario Kovačević sigurno mirno ne spava prije derbija, ne treba mu poraz uoči finala Kupa s Rijekom. A sjetimo se jesenskog derbija u prosincu u Zagrebu, bilo je to najteže Kovačevićevo razdoblje u Maksimiru. U dva mjeseca nanizao je pet poraza (Lokomotiva, Vukovar, Celta, Istra, Lille) i da je izgubio doma protiv Hajduka, teško da bi preživio. Završilo je neodlučeno, Zvonimir Boban je stao iza trenera i sad je sve to „divno i krasno”. A tada nije bilo tako…
Kako općenito ocjenjujete Dinamovu sezonu?
– Bilo je dosta problema jesenas, trebalo je Plavima vremena da dođu u ovu lijepu situaciju. Svi su se u Maksimiru tražili, što je bilo i normalno nakon ljetne rekonstrukcije momčadi. I kad je Kovačević posložio vezni red, kad su se stabilizirali Mišić, Zajc i Stojković, kad se Beljo rastrčao i raspucao, te kad je na vrata stao Livaković i donio sigurnost obrani s McKennom i Dominguezom, onda je ta Dinamova kvaliteta eksplodirala. Tu su još Hoxha, Vidović, Lisica, Bakrar…, Dinamo ima „dugi roster” i to je donijelo rezultat.
Koliko je to dostatno za dobar europski rezultat?
– Teško je to reći. Vidim da će prodati neke igrače, a to onda oslabi momčad, jer nije lako odmah pronaći adekvatne zamjene. Boban treba pronaći neko rješenje…
A Hajduk? Još jedna sezona bez naslova prvaka…
– Hajdukov je najveći problem u nedostatku trenerskog kontinuiteta. Zadnji trofej Hajduk je osvojio s Ivanom Lekom, uzeo je Kup. I morao je, tko zna zašto, otići, a danas u Belgiji opet dobro radi. Vidimo i da Dambrauskas radi dobre rezultate u novim klubovima, i on je morao otići iz Splita. Pa dajte više ostavite jednog trenera neko normalno vrijeme, dajte mu vremena da napravi posao, neka klub stane iz njega.
Je li Garcia taj kojem bi trebalo Hajduk dati dugoročno u ruke?
– Napravio je u ovih godinu dana dobrih stvari, ali bilo je i loših. Brajković, Sigur, Pukštas, Hrgović, Mlačić, pa i Šego, koji je došao iz Varaždina, sve su to igrači ponikli u Hajdukovoj školi i Garcia ih je gurao i vjerovao u njih. Pogledajte s druge strane Dinamovu momčad, samo su dvojica iz plave škole, Topić i Soldo, koji je došao iz Osijeka. Teško je osvajati trofeje s mladim igračima, a sad će neki morati biti i prodani – govori Mladinić i dodaje:
– Garciji zamjeram loš ulazak u drugi dio sezone i taj čudan odnos s Livajom. U tim eksperimentima s igrom bez Livaje sigurno je Hajduk izgubio neke bodove, a i sve je to utjecalo na ozračje u svlačionici. Uglavnom, smatram da bi Garcia trebao odraditi ugovor do kraja, neshvatljivo je da se treneri mijenjaju tek kad se naviknu na ovaj grad, mentalitet, na igrače i klub. Bez trenerskog kontinuiteta, nema ni željenog rezultata.
Kako ocjenjujete našu ligu?
– Slabija je nego prije. Apsolutno je previše prosječnih stranaca, koji nisu donijeli nikakav kvalitativni pomak. Klubovi moraju više vjerovati svojim mladim igračima.
Kakav derbi očekujete?
– Dobar! Očekujem dobar nogomet, nadam se da će obje momčadi biti rastrčane i razigrane, bit će to derbi prestiža. Vjerujem da neće biti nikakvih kalkulacija, te da će i jedni i drugi tražiti pobjedu. Hajduku je uvijek „slatko” pobijediti u Zagrebu, a Dinamu ne treba poraz prije finala Kupa, svaki poraz uvijek unese određeni nemir. I zato vjerujem da ćemo gledati dobar, napadački nogomet.
Prognoza?
– Teško je to reći. Dinamo je svakako favorit, igra se u Zagrebu, pobijedio je i u Splitu, ali sjetimo se da Plavi nisu slavili u posljednjih pet maksimirskih derbija. Hajduk mora biti pametniji nego što je bio na poljudskom derbiju, kad je previše otvoreno krenuo u nadigravanje s objektivno kvalitetnijim Dinamom, koji je to jedva dočekao i rano je odlučio utakmicu. Garcia bi morao na Maksimiru u početku biti „Gattuso” i onda, kako će vrijeme odmicati, pokušati nametnuti svoje postulate igre. Koliko će mu to, jasno je, Dinamo dopustiti – kaže Mladinić.
