Više od dva mjeseca nakon početka rata u Zaljevu, posljedice sukoba još uvijek se ne vide u punoj mjeri na policama europskih supermarketa. Veliki trgovački lanci poput Carrefoura tvrde da cijene ostaju stabilne, a isto poručuje i njemački diskontni lanac Aldi. No stručnjaci upozoravaju da je ta stabilnost privremena i da se pravi ekonomski udar tek počinje prelijevati kroz sustav proizvodnje hrane.
Kako objašnjava David Laborde iz Odjela za poljoprivrednu ekonomiju pri Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), većina hrane koja se danas nalazi na policama proizvedena je uz korištenje inputa koji su kupljeni prije nego što se kriza u potpunosti razvila. Prema njegovim riječima, trenutna stabilnost više odražava vremenski odmak u proizvodnji nego stvarnu otpornost sustava na šokove.
Ekonomski učinak rata prenosi se kroz dugačak i složen lanac: plin se koristi za proizvodnju gnojiva, gnojivo utječe na uzgoj usjeva, a usjevi na kraju određuju cijenu hrane. Svaki od tih koraka traje tjednima ili mjesecima, pa se puni učinci poremećaja vide tek s odgodom, piše POLITICO.
Rast cijena gnojiva
Nakon što je iranska odmazda na američko-izraelske napade dovela do zatvaranja Hormuškog tjesnaca, jednog od najvažnijih svjetskih plovnih putova, cijene energenata i gnojiva naglo su porasle. Plin je poskupio za 59 posto, dok su neka gnojiva skočila i do 50 posto. U Njemačkoj se urea, najčešće korišteno dušično gnojivo, sada prodaje po oko 550 eura po toni, dok je prije sukoba cijena iznosila približno 370 eura.
Iako europski poljoprivrednici zasad još nisu u potpunosti osjetili posljedice na prinosima, situacija se brzo mijenja. Većina je za proljetnu sezonu uspjela osigurati gnojivo prije eskalacije krize, no za nadolazeću jesen i 2027. godinu situacija je znatno neizvjesnija. Cijena pšenice ostala je gotovo nepromijenjena, dok su troškovi proizvodnje, osobito gnojiva, značajno porasli. Zbog toga neki proizvođači smanjuju količinu korištenog dušika ili prelaze na kulture koje ga zahtijevaju manje, što bi moglo dovesti do manjeg prinosa u budućnosti.
U Irskoj je situacija dodatno otežana jer zemlja gotovo u potpunosti ovisi o uvozu gnojiva, a većina poljoprivrednika nabavlja ga tek tijekom godine, što sada znači kupnju po znatno višim, ratnim cijenama. Slične pritiske osjeća i Švedska, gdje je poljoprivredna federacija procijenila da su gubici već dosegnuli 160 milijuna eura, odnosno oko 12 posto profita.
Pokušavaju ublažiti posljedice
Europska komisija pokušava ublažiti posljedice kroz različite mjere, uključujući fleksibilnija pravila državnih potpora i energetske intervencije. No problem gnojiva ostaje dugoročan jer se desetljećima razvijala ovisnost o uvoznom plinu. Novi akcijski plan za gnojivo, koji priprema povjerenik Christophe Hansen, predviđa smanjenje ovisnosti o uvozu, jačanje domaće proizvodnje, razvoj niskougljičnih alternativa i smanjenje potrošnje, no stručnjaci upozoravaju da te mjere neće imati učinka u kratkom roku. Dodatni izazov predstavlja i europski porez na ugljik na uvoz gnojiva, poznat kao CBAM, koji je stupio na snagu početkom godine.
Dok neke države, poput Italije i Francuske, traže njegovo ukidanje ili suspenziju, druge, uključujući Njemačku i Poljsku, žele da ostane na snazi. Prema riječima Jean-Baptistea Bouchera iz organizacije Copa-Cogeca, čak i kada se trenutna kriza smiri, trošak CBAM-a ostat će prisutan. U međuvremenu, globalni učinci već su vidljivi. U Sjedinjenim Američkim Državama veliki dio poljoprivrednika navodi da si ne može priuštiti potrebne količine gnojiva, a predviđa se i najmanji urod pšenice još od 1919. godine. Brazil se suočava s nestašicom fosfata, dok Etiopija u potpunosti ovisi o uvozu iz Zaljeva. Kina je dodatno pogoršala situaciju ograničavanjem izvoza ključnih gnojiva i sirovina.
Ujedinjeni narodi upozoravaju da bi se, ako se sukob nastavi, dodatnih 45 milijuna ljudi moglo naći u akutnoj nesigurnosti opskrbe hranom. Stručnjaci pritom naglašavaju da se ne radi o naglom šoku kakav je bio onaj u Ukrajini, već o sporijem, ali dugoročnom procesu čije se posljedice tek počinju razvijati.
Sve to upućuje na zaključak da trenutačna stabilnost cijena u trgovinama možda nije stvarno stanje tržišta, nego samo vremenski odmak između početka krize i njezina punog udara. Prema sadašnjim procjenama, ključne promjene mogle bi se osjetiti tek u sljedećim godinama, a posebno nakon 2027. godine.
