Dinamo i Hajduk na Maksimiru. Tri utakmice do kraja sezone u trenutku kada Bijeli za Modrima zaostaju 15 bodova. Realno, posljednji derbi sezone neće imati nikakav rezultatski naboj, ali je uvijek to ona utakmica koja je drugačija od ostalih, uz sav respekt ostalim klubovima. Tako zbore svi koji su ikada zaigrali za Hajduk i Dinamo. I govore da bodovna razlika uopće nije važna. Toga se drži i Drago Gabrić (39) koji je za Hajduk igrao baš u sezonama kada je počinjala uvjerljiva dominacija Dinama. Zbog toga je idealan sugovornik za predočiti motivacijski i emocionalni aspekt uoči najveće utakmice hrvatskog nogometa. Čim smo spomenuli riječ motivacija, znao je kako započeti.
– Ma jasno, ne igra tu plasman. Motiviraš se sam od sebe za takve utakmice. Bez obzira što je prvenstvo gotovo i što ga je Dinamo osvojio, uvijek postoji taj određeni animozitet. Hajduk dolazi Dinamu koji će možda i proslaviti taj naslov. Tu si ne smiješ dozvoliti nikakvu letargiju niti što slično, toga ne smije biti.
Treneri često govore kako se igračima uoči ovakvih susreta ništa ne mora reći, slažete li se s tom opservacijom?
– Naravno, to je stvarno tako. Mogu to potvrditi i iz osobnog iskustva. Dolaziš u dresu Hajduka na Maksimir i želiš svim srcem pobijediti protiv Dinama. Iako oni slave, ti im to slavlje želiš pokvariti. Pobjede u derbijima su uvijek važne i uvijek dižu samopouzdanje. U ovom slučaju, pobjeda Hajduka bi bila slatka, koliko god neuspješna sezona bila, barem za mene. Ispalo se iz Europe, a nije se barem zapaprilo Dinamu.
Utakmice su u vaše vrijeme bile žustrije, napetije i čvršće…
– Da, baš sam neki dan pričao s Juricom Buljatom i prisjetili smo se kako je u petoj sekundi derbija na Poljudu uletio Mandži. Taj derbi smo pobijedili s 2:0. Mene danas boli gledati da Dinamo dođe na Poljud i drži loptu, čeka, kombinira. To mi je tužno gledati. Prije su te utakmice praktički bile na rubu incidenta, danas je to sve puno drugačije.
Prisjetili smo se s Gabrićem i legendarnih dvoranskih prvenstava. I tada je frcalo na sve strane…
– Kako neće, igraš u dvorani i dođe ti 10 000 ljudi. Puna dvorana Torcide, dođu i Boysi. Hajde nemoj dati sve od sebe… Ne možeš si to dopustiti pred tolikim brojem ljudi. To je bilo nevjerojatno. Nitko si nije mogao dozvoliti da u takvoj atmosferi bude mlitav i labav.
A kako vidite Marija Kovačevića i Gonzala Garciju, jesu li uspjeli razbiti mit prelaska s manjih na veće pozornice?
– Kovačeviću svaka čast, on je pokazao da je najbolji trener u SHNL-u, a kroz koliko je samo sumnji prošao. Njegov je Dinamo pomeo konkurenciju, igraju kao strojevi. Prvih mjesec dana se tražio, kombinirao što i kako. Po meni je on apsolutno dokazao da može biti trener Dinama. To je moje mišljenje, tako ja to vidim. Isto kao što mislim da se Garcia nekako još traži, a to mi nije drago jer je prošla cijela sezona. Nadam se da će standardizirati ekipu i profilirati na koga računa, na koga ne. Teško je i igrati kad nemaš neku standardizaciju. Ne može se dogoditi da jedan zadnji vezni igra dvije utakmice, a onda tri netko drugi. Kao treneri imaju drugačije vizije, drugačije vide nogomet i to je sve legitimno. Ali, generalno je Kovačević pokazao više od Garcije, a pritom uopće ne mislim da je Garcia loš stručnjak. Samo se nadam da će čim prije postići tu stabilizaciju koja je ključna za uspjeh – zaključio je Drago Gabrić razgovor o psihološkoj i motivacijskoj strani uoči posljednjeg derbija sezone.
