Joséu je suđeno da se vrati u Madrid kako bi pokupio dijelove Real Madrida. Istina je da ne navijaš za njegove timove, svatko ima svoj: ti navijaš za Mou
S onu stranu pobjednika i gubitnika, s onu stranu igrača i uspješnih, s onu stranu veterana koji sve znaju i onih novih koji napreduju, s onu stranu genija i prosječnosti, s onu stranu normalnog – “Želio bih biti normalan”, rekao je u ovim satima – i s onu stranu posebnog, a on jest: on, s onu stranu mode jer je i sam moda, s onu stranu kategorija jer je on sam kategorija, s onu stranu religija jer morate imati nepokolebljivu vjeru u sebe da biste osjećali kao početak i kraj svega – tako je – izvan svake rasprave koja se njega tiče, gdje raspravljamo ide li još u korak s vremenom ili je zaostao. Ups, možda je to predaleko. I ovaj put, ne, nismo čuli da dolazi. José Mourinho u Real Madridu, pitanje je trenutaka, sve dok zvono zazvoni u Valdebebasu i djeca u dvorištu se prestanu tući. Događa se tako i nije u redu ni reći da se prošlost vraća – bio je u Madridu u trogodišnjem razdoblju 2010.-13. – to je jednostavno ista priča, ispričana na isti način, raskomotite se, José dolazi. Ponudit će namrgođen profil, pokazat će šamanski pogled koji mu je prirodan, objasnit će urbi et orbi ravu i favu, kako on i samo on to može. A to je: očaravajuće. Mourinho je opet grom bez bljeska koji mu prethodi i nema veze hoćete li sada s njim imati posla kao s vremenom. Postoji onaj pravi: nije osvojio trofej od 2022., bila je to Konferencijska liga s Romom, a u Madridu Konferencija nije na izborniku, a nije osvojio prvenstvo od 2015., bio je to Mourinho-Povratak u Chelsea. A tu je i percepcija vremena koja govori o Mourinhu poput g. Wolfa, čovjeku koji rješava probleme.
