Dinamo 82, Hajduk 64. Pogled na ljestvicu jasno oslikava što je tko napravio u ovoj sezoni. Dinamo je imao jesen prepunu oscilacija, a svejedno Hajduku bježi golemih 18 bodova. Proljetno buđenje Modrih bilo je previše za Splićane. Toliko o tome kakva je – zapravo – Hajdukova sezona…
Sve utakmice SuperSport HNL-a možete gledati samo na MAXSport kanalu
Sam derbi donio nam je skroman nogomet, posebno u prvih 45 minuta, daleko ispod razine koja se najavljivala. Vjerovali smo da će igrači, lišeni rezultatskog imperativa, u prekrasnom maksimirskom ambijentu otpustiti kočnice i nagraditi nas utakmicom punom duela, energije, sprinteva i nogometne klase. Međutim, takvu smo igru vidjeli samo u pojedinim trenucima drugog poluvremena, uglavnom u izvedbi domaćina.
Dinamo je odavno prvak, igrači su već neko vrijeme malo opušteniji na travnjaku, jer već tjednima igraju samo za prestiž. I još ih u srijedu na Opus Areni čeka finale Kupa s Rijekom. Naravno da je Kovačeviću i njegovim igračima iznimno stalo uzeti dvostruku krunu kako bi još jednom pokazali tko je (daleko) najbolji u Hrvatskoj. Stoga je razumljivo da Dinamo u derbiju nije bio posebno zainteresiran za “jurnjavu” po terenu.
A i takav Dinamo opet je bio daleko iznad Hajduka. Rutinskih 2:0, uz dvije pogođene vratnice u jednom napadu. Dinamo je kod prvog gola pokazao na što se oslonio u derbiju. Miha Zajc je krasnim “plesom” izašao iz gužve, Josip Mišić sjajnom asistencijom izbacio u zicer Monsefa Bakrara, koji je odličnim udarcem poslao loptu u mrežu. Dinamo zna zabiti i kad nije u punoj brzini i zato je daleko ispred svih u ligi, uključujući i Hajduk.
Teško je, međutim, razumjeti hajdukovce. U Maksimir su došli s 15 bodova manjka, te im je derbi bio posljednja šansa da navijače eventualno uvjere kako je tolika bodovna razlika splet određenih okolnosti. I umjesto da od prve minute zaigraju s maksimalnom žestinom, kompletno prvo poluvrijeme igrali su neprobavljiv i uspavljujući nogomet. Toliko krivih dodavanja, tako malo tranzicije i trke u sprintu, toliko sporih dodavanja na svojoj polovici terena… Čak je i brzonogi Bamba u derbiju izgledao sporo.
Kad sve to gledaš, jasno je zašto Hajduk ima 18 bodova manje od Dinama. Ne zato što je Dinamo svijet za sebe, nego zato što Hajduk tijekom kompletne sezone nije uspio pronaći konstantu i prepoznatljivost u svojoj igri, a bez toga ne možeš bodove osvajati u serijama. S takvim oscilacijama nije problem objasniti posrtaje protiv Varaždina, Istre 1961, Slaven Belupa ili Gorice, a to su klubovi koji zajedno imaju manji proračun nego Hajduk.
Hajdukovih – 18 realno su rezultatski debakl u ligi poput naše. Debakl je i način na koji je Hajduk odigrao derbi. Pitanje je samo tko je na Poljudu to spreman priznati.
Mario Kovačević i Dinamovi igrači s druge strane zato imaju pravo na optimizam. Nakon što su se u Maksimiru posložili, uslijedilo je 13 pobjeda u 15 kola, samo se Rijeka izvukla s dva remija. Vidjet ćemo u srijedu u finalu Kupa može li i treći put izaći na kraj s Dinamom…
