U Rijeci su uoči finala Kupa poprilično tihi, nemaju problem s tim da Dinamu prepuste ulogu velikog favorita u srijedu na Opus Areni. A realno i jest tako, tko bi stavio novac na momčad koja u prvenstvu zaostaje 33 boda za suparnikom s kojim igra finale?
Međutim, kad malo zagrebete ispod površine, brzo ćete pronaći razloge za riječki optimizam. Momčad koju vodi Španjolac Victor Sanchez jedina je ovog proljeća – i to u dvije utakmice – ravnopravno parirala zahuktalom Dinamu. Na Rujevici će posebno podvući posljednji ogled u Maksimiru u kojem su gubili 1:0, pa zahvaljujući boljoj igri i dominaciji poveli 2:1, da bi Modre spasio penal. “Koji je bio dosta sumnjiv, recimo li-la”, podvlačili su nam iz riječkog tabora nakon te utakmice.
Sjetit ćete se i 1. studenoga (12. kolo), kad je Dinamo u Maksimiru pobijedio Rijeku (2:1), a Rijekin gazda Damir Mišković se nakon utakmice obrušio na suce: “Ovo je sramota sudačke organizacije, samo je Mišić morao dobiti najmanje tri žuta kartona.”
Komisija za suce dala je Rijeci za pravo, Mišić je u tom derbiju zaslužio isključenje, a tada je rezultat bio 1:1.
– Pokazali smo u ovoj sezoni da itekako možemo parirati Dinamu. Zašto ne bismo imali pravo na optimizam? – pita Mišković.
Imaju igrači Rijeke itekako veliki i financijski motiv. Po klupskom pravilniku će, ako osvoje Kup, podijeliti oko pola milijuna eurae, što je za hrvatske, a poglavito riječke prilike doista primamljiv novac.
Rijeka se uzda i u tradiciju. Mnogi pamte finale Kupa igrano u Puli 2019. Dinamo je bio veliki favorit uoči sraza s Rijekom. Na klupi Nenad Bjelica, a na terenu Petković, Olmo, Oršić, Ademi, Rrahmani, Majer, Gavranović… Dinamo je bio krcat klasnim igračima i talentima, reprezentativcima, prekaljenim igračima koji su te sezone u prvenstvu osvojili čak 92 boda, ili 25 više od drugoplasirane Rijeke (67).
Međutim, Rijeka je i te sezone protiv Dinama imala odličan učinak – pobjedu, dva remija i poraz. Stoga su Riječani na finale u Pulu stigli kao autsajderi, ali i s dobrom dozom optimizma. Već su u poluvremenu preko Čolaka i Tibora Halilovića poveli 2:0, da bi finale završilo 3:1 za Rijeku. Dinamo je kod 1:2 promašio penal, Sluga je obranio Olmov udarac. Točku na veliku pobjedu stavio je Kvržić, zabivši u završnici utakmice.
– Naravno da dobro pamtim tu utakmicu – smije se Mišković. – Ako smo mogli tada, možemo i sada…
O radu trenera Sancheza puno toga se već napisalo, dosta toga i lošega, svakako s razlogom, ali nitko ne može poreći da je Rijeka najviše pokazivala baš protiv najjačih suparnika. U Maksimiru je, napisali smo već, dvaput bila blizu toga da sruši Dinamo, a posebno je dojmljiva bila protiv Strasbourga u nokaut-fazi Konferencijske lige.
Doduše, ni u jednoj od tih utakmica Rijeka nije pobijedila, izborila je tek dva remija (Dinamo u Maksimiru 2:2, Strasbourg u Francuskoj 1:1), uz dva poraza (1:2 u Maksimiru i 1:2 na Rujevici protiv Strasbourga). I to nešto govori o ovoj momčadi. Može odigrati sjajno, ali kao da nije dovoljno dobra kad treba napraviti onaj najteži korak.
Je li finale Kupa prilika da Riječani sruše i tu tezu? Bit će kompletni, s potpuno spremnim Frukom i iznimno motivirani da pokažu kako su i dalje momčad koja je sposobna osvajati trofeje. U Osijeku će u srijedu istrčati bez posebnog imperativa, sve što dobro naprave bit će veliki bonus. Dinamo je taj koji u finalu može puno više toga izgubiti…
