Otkako je Matjaž Kek 2018. napustio Rijeku (vraća se!?), među trenerima koje je odabirao Damir Mišković samo su dvojica imali više od 50 klupa. To su bili Rožman i Tomić. Iako se činilo da bi Victor Sánchez mogao biti taj, gotovo je sigurno da će se zaustaviti na 43 utakmice. To je čak jedan nastup manje od Sopića, ali istovrsna brojka koju je ostvario Bišćan.
Sánchez ima priliku oprostiti se od Rijeke s osvojenim Kupom. Nije tajna, naprotiv, da Mišković od početka nije kliknuo sa Španjolcem. Ne zato što nije htio, nego zbog Sánchezovih metoda upravljanja kadrom, a koje su, po mnogima, bile nelogične i kao takve uzrokom brojnih gubitaka s momčadima koje su objektivno slabije od Rijeke. U dosadašnjih 40 nastupa Sánchezova Rijeka imala je i dojmljivih partija. Možda su najuvjerljivije djelovali upravo protiv najjačeg suparnika, Dinama, i kad su u studenome izgubili 1:2 u Maksimiru, ali i nakon 0:0 na Rujevici i 2:2 na Maksimiru u 2024. Vjerojatno nije slučajno da Sánchezova taktika djeluje uvjerljivo protiv najjačeg suparnika, koji je, usput rečeno, u 16 prvenstvenih dvoboja u 2024. pobijedio sve osim te dvije utakmice s Riječanima.
Postavlja se logično pitanje zašto onda Sánchez nije pokazivao uspješnost i s objektivno manje kvalitetnim suparnicima, nego je u 40 utakmica ostvario jedan od najslabijih bodovnih prosjeka (1,58) među trenerima Rijeke s više od 25 klupa. Sánchez, koji je 11 godina samostalni trener, dojmio je okruženje senzacionalnom igrom i pobjedom nad Hajdukom (5:0) u studenome. No, puno toga govori činjenica da je dva kola prije kraja sezone Hajduk ostvario 15 bodova više, a da je i Dinamo na +33. Najviše se pričalo o Sánchezovu tehničko-taktičkom pristupu nakon utakmica sa Strasbourgom. Rijeka je djelovala uvjerljivo s jakim suparnikom, a to onda izaziva još više dvojbi u Sánchezovim pristupima u lakšoj konkurenciji HNL-a.
Protiv Dinama u finalu Kupa Španjolac treba izvući najbolje od sebe u pripremi utakmice, a upravo je nedostatak te očite razlike u međusobnim susretima važan faktor očekivanja finala. Što to Sánchez radi protiv Dinama da mu momčad djeluje razigranije nego protiv drugih? Prije svega, manje “kemija” s izborom najbolje momčadi. Nadalje, Rijeka je u Maksimiru u oba gostovanja znala nametnuti svoju igru. To je bio i posjed, i kombinatorika i dovoljno hrabrosti da se napadne.
U porazu u studenome (1:2) Rijeka je imala veći posjed (54-46), više velikih prilika (4-2) i udaraca (12-10, okvir 4-5). Na Rujevici u veljači (0:0) u prvom dijelu su dominirali (60-40 posjed) jer je Dinamo igrao “na čovjeka”. U drugom dijelu bilo je obrnuto, Dinamo je imao 61, a Rijeka 39% loptu, no nije bilo pogodaka. U travnju u Maksimiru Dinamo se nametnuo, ali su Riječani bili vrlo opasni u tranziciji te, iako su završili dvoboj s igračem manje (Oreč crveni), epilog je bio remi.
Sánchez se očito zna dobro postaviti prema jačim suparnicima, odabrati igru koja tog trenutka može donijeti najviše te iskoristiti motivaciju igrača u trenutku kada je pritisak manji jer su očekivanja manja s jačima. U finalu ta “nepisana pravila” ne vrijede. Pritisak je uvijek prisutan kad se u jednoj utakmici igra za trofej. Logika ukazuje da, ako jači suparnik (Dinamo) pruži standardni maksimum, onda je i u standardnom maksimumu manje kvalitete momčadi bliži uspjehu. Ako jači smanji razinu svog standarda, onda Rijeka to može iskoristiti.
