Obitelj britanskog para osuđenog na 10 godina zatvora u Iranu zbog optužbi za špijunažu izrazila je užas nakon što je s njima izgubila svaki kontakt.
Lindsay i Craig Foreman, oboje 53, uhićeni su u siječnju 2025. dok su putovali Iranom tijekom putovanja motociklom oko svijeta.
Par iz Istočnog Sussexa trenutačno se nalazi u teheranskom zatvoru Evin, osuđeni su za optužbe za špijunažu, što oštro poriču.
Njihova obitelj sada strahuje da je paru prekinut telefonski pristup – njihov jedini način kontakta s vanjskim svijetom – kao odmazda zato što su javno govorili o njihovom pritvoru.
Njihov sin, Joe Bennett, izjavio je: “Jednostavno ne znamo jesu li moja mama i Craig sigurni. Craig nam je rekao da će možda morati prestati jesti ako im se pozivi oduzmu. Nisam razgovarao s mamom više od tjedan dana. Svaki dan tišine pogoršava situaciju. Ne znamo što im se događa i prestravljeni smo zbog njih.”
Telefonski pristup prestao je ranije ovog mjeseca, nakon intervjua za medije u kojem se par navodno osjećao “napušteno” i vjerovao da su mogućnosti za njihovo oslobađanje sve manje, prema njihovoj kampanji.
U veljači je Ministarstvo vanjskih poslova privremeno povuklo osoblje iz Irana zbog prijetnji američkih napada na tu zemlju.
I dalje se savjetuje da se ne putuje u Iran, upozoravajući da su britanski i britansko-iranski državljani suočeni sa “značajnim rizikom od uhićenja, ispitivanja ili pritvaranja”, dodajući da “posjedovanje britanske putovnice ili veze s UK može biti dovoljan razlog za iranske vlasti da vas privedu.”
Glasnogovornik vlade prethodno je osudio zatvorske kazne para kao “potpuno užasne i potpuno neopravdane”, potvrđujući njihovu dobrobit kao “prioritet”.
U svom prvom intervjuu od napada SAD-a i Izraela na Iran 28. veljače, gospođa Foreman rekla je za ITV News da je mogla čuti “zviždanje projektila i zujanje dronova” u blizini, s “ljudima koji hiperventiliraju, vrište”.
Dodala je: “Prvi dan ste to mogli osjetiti, udar bombi, raketa, projektila.”
Opisujući zatvorske uvjete, gospođa Foreman je rekla: “Kada se zgrade tresu, nema se kamo otići. Ove zgrade nisu dizajnirane za sigurnost. Nema izlaza za požar, nema pristupa van za nas. Ako se zgrada sruši, to će biti kraj.”
