Na današnji dan, 14. svibnja, obilježava se rođendan prvog hrvatskog predsjednika suverene i samostalne Republike Hrvatske, Franje Tuđmana. Rođen je 1922. godine u Velikom Trgovišću, a ostaje upamćen kao beskompromisni borac za neovisnost Hrvatske, njezin utemeljitelj i pobjednik u Domovinskom ratu, sa svim svojim vrlinama i manama.
Mnogi kao njegov veliki uspjeh spominju svehrvatsku pomirbu. Nije dijelio ljude na sinove partizana i ustaša već na one koji vole svoju Domovinu i one koji ju žele zatrti.
Svim generacijama ostat će upamćene njegove uzdignute ruke, stisnutih šaka uz uzvik: “Imamo Hrvatsku!”.
Imao puno protivnika
Njegovi politički i društveni neistomišljenici smatrali su da vlada previše autoritarno i suzbija ljudske slobode u demokratskoj Hrvatskoj. I danas se vode polemike, ali i sudski procesi oko pretvorbe i privatizacije te sumnjivih poslovanja njegovih bliskih suradnika u postratnom razdoblju.
No, uz svu puninu svojeg lika i dijela, Franjo Tuđman ostaje upisan u povijesnu knjigu države Hrvatske kao predsjednik koji je pobijedio u krvavom Domovinskom ratu, proveo mirnu reintegraciju Hrvatskog Podunavlja, vodio opjevane vojne akcije poput Oluje, udario temelje puta Hrvatske ka Europi i NATO savezu te bio prvi predsjednik neovisne Republike Hrvatske.
Bio u partizanima, u zatvoru zbog Hrvatskog proljeća
Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. godine u Velikom Trgovišću, rano je ostao bez majke, a otac mu je bio ugledni član HSS-a i općinski načelnik. U proljeće 1941. napušta školovanje i odlazi u partizane te postaje član Komunističke partije Jugoslavije. Djelovao je u partizanskim odredima na području sjeverozapadne Hrvatske, a 1945. upućen je u Vrhovni štab u Beogradu.
Iako je 1960. promaknut u čin generalmajora, napušta vojnu karijeru i posvećuje se znanstveno-istraživačkom radu. Odlazi u Zagreb 1961. godine, gdje postaje ravnatelj novoosnovanog Instituta za historiju radničkoga pokreta Hrvatske i izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka. Godine 1965. doktorirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Izazvao kontroverze u Jugoslaviji
Svojim se radovima ubrzo zamjerio snažnoj unitarističkoj struji u komunističkoj Jugoslaviji. Među prvima je otvorio tabu teme o hrvatskim nacionalnim pitanjima — nametanje kolektivne krivnje Hrvatima zbog NDH, povijesne uloge HSS-a, preuveličavanju broja žrtava logora Jasenovac. Partija ga optužuje za nacionalističko skretanje, a 1967. smijenjen je s položaja ravnatelja Instituta, isključen iz SKJ i odlazi u prisilnu mirovinu.
Nakon Hrvatskog proljeća 1972. uhićen je i osuđen na montiranom sudskom procesu. Zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Tita, osuđen je na dvije godine zatvora, a pušten nakon 9 mjeseci. U veljači 1981. ponovno je osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnoga djelovanja zbog intervjua stranim medijima u kojima je govorio o neravnopravnosti Hrvatske i progonu disidentskih intelektualaca. U zatvoru u Lepoglavi bio je od 1982. do 1984.
Udario temelje HDZ-a
Nakon što mu je 1987. vraćena putovnica, Tuđman putuje po Europi, Kanadi i SAD-u gdje uspostavlja veze s hrvatskim iseljeništvom. Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989., osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu s programom državnog osamostaljenja Hrvatske.
Na prvim višestranačkim izborima HDZ ostvaruje pobjedu, a Franjo Tuđman dva puta premoćno pobjeđuje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske 1992. i 1997. godine. Tijekom Domovinskog rata kombinacijom pregovaranja i primjene vojne snage iscrpljivao je snagu JNA i srpskih agresora do konačnog oslobođenja svih hrvatskih krajeva 1995. operacijom Oluja i 1998. mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja. Na vanjskopolitičkom planu izborio se za međunarodno priznanje Hrvatske i njezin prijem u UN.
