Kineski predsjednik Xi Jinping i američki predsjednik Donald Trump sastali su se ovog tjedna kako bi razgovarali o važnim događajima između dviju zemalja. Xi je dao zanimljiv komentar o tome da SAD i Kina trebaju izbjeći “Tukididovu zamku”.
Peking je tijekom ovog nedavnog posjeta poručio da SAD i Kina moraju izbjegavati sukob. Međutim, Kina očito vjeruje da bi do sukoba moglo doći. Čini se da SAD osjeća isto. Barem u ovom slučaju, karte su na stolu.
Kineski predsjednik referirao se na starogrčkog povjesničara Tukidida, koji je pisao o Peloponeskom ratu, 2400 godina starom sukobu između drevnih gradova-država Atene i Sparte za prevlast nad starom kopnenom Grčkom. Izraz Tukididova zamka popularizirao je američki politolog Graham Allison 2012. godine kako bi opisao očitu tendenciju prema ratu kada sila u nastajanju, posebice pomorska sila, prijeti da će istisnuti postojeću veliku silu kao regionalnog ili međunarodnog hegemona.
Ideja je da je uspon Atene kao pomorske sile s mnogim kolonijama neizbježno doveo do rata sa Spartom. “Upravo je uspon Atene i strah koji je to izazvalo u Sparti učinio rat neizbježnim”, navodi Tukidid. “Rast moći Atene i uzbuna koju je to izazvalo u Lakedemonu učinili su rat neizbježnim”, prijevod je sa starogrčkog.
Suvremeni teoretičar Allison je o tome pisao kada se američki predsjednik Barack Obama sastao s kineskim predsjednikom. Alan Greeley Misenheimer također je pisao o potencijalnom sukobu s Kinom u radu iz 2019. na Pomorskom ratnom koledžu. Krajem ožujka ove godine je autor Eugene Brčić Jones pisao kako američki rat u Iranu pridonosi upadanju u istu takvu Tukididovu zamku u odnosu na Kinu.
Misenheimer primjećuje da “uz to, mora se reći da racionalni imperativ američke nacionalne sigurnosne politike zahtijeva razboritu spremnost za sukob s nizom potencijalnih protivnika, uključujući Kinu, zajedno s Iranom , Sjevernom Korejom i Rusijom. Naše poznavanje povijesti i naše razumijevanje suvremenog svijeta ne zahtijevaju ništa manje. Istovremeno, Tukidid i zdrav razum slažu se u zahtjevu da se odupremo ishitrenoj pretpostavci da je rat neizbježan, jer takva pretpostavka može postati samoispunjavajuća”.
Ideja je, dakle, da rivalstvo velikih sila povećava rizik od sukoba zbog straha, nesporazuma i utrke za moć iako takav sukob nije neizbježan. Upravo u takvoj zabludi rata kojeg niti jedna strana ne želi leži “zamka”.
Napoleonova Francuska i Prvi svjetski rat
Paralele između starogrčkog iskustva grada-država i modernog sukoba istraživano je u odnosu na druge sukobe, poput Napoleonskih ratova i Prvog svjetskog rata, piše The Jerusalem Post.
U Napoleonovim ratovima, rastuća snaga postrevolucijske Francuske prijetila je poretku Europe. To je dovelo do koalicije protiv Francuske koja je okupila Englesku, Rusiju, Prusku, Austriju i druge države. Francuska je također okupila saveznike, okupirala Španjolsku te reorganizirala Njemačku i Italiju. Međutim, na kraju se Francuska nije mogla oduprijeti tolikom broju protivnika.
U Prvom svjetskom ratu, europske sile su ušle u rat dijelom i zbog uspona Njemačke. Njemačka se ponovno ujedinila u 19. stoljeću i brzo industrijalizirala, izgradivši mornaricu koja je bila na putu da konkurira Kraljevskoj mornarici. Njemačka je već porazila Francusku, Austriju i Dansku, postavljajući temelje za francusko-ruski savez, a zatim se Engleska pridružila borbi. Njemačka je u svoj savez uključila Austro-Ugarsku i Osmansko Carstvo. Njemačka i njezini saveznici izgubili su, iako je Rusija doživjela slom tijekom rata.
Ima li Tukididova zamka zapravo mnogo zajedničkog s ovim sukobima? U tim sukobima, sila u usponu na kraju je bila preopterećena, što je dovelo do propasti, barem privremene, za tu silu u usponu. Čini se da Kina nije na putu da završi poput Njemačke u Prvom svjetskom ratu, Rusije u Hladnom ratu ili postrevolucijske Francuske. Kina, a posebno njena mornarica, jačaju i ne čini se da je itko osporava.
Kineska mornarica itekako ‘počinje puhati za vratom’ američkoj
Kina je po broju ratnih plovila već prestigla SAD te prema procjenama raspolaže s oko 370 brodova naspram približno 290 američkih, no američka mornarica i dalje zadržava prednost u ukupnoj tonaži i globalnoj projekciji sile zahvaljujući većim nosačima zrakoplova i nuklearnim podmornicama, piše na stranicama američkog Kongresa. No, Kina znatno brže radi nosače aviona zadnjih godina nego što to čini SAD.
Prema podacima američkog Ureda za pomorsku obavještajnu službu (Office of Naval Intelligence), kineska brodograditeljska sposobnost procjenjuje se na više od 23 milijuna tona godišnje, dok američka iznosi manje od 100 tisuća tona, što znači da je kineski kapacitet oko 232 puta veći od američkog, prenosi američki Modern Diplomacy. Kineski stratezi otvoreno govore o želji da njihova mornarica ima svojstva projekcije moći na “plave vode”, a ne samo “zelene”, tj. žele mogućnost uspostave dominacije daleko od svojih obala.
No, Kinezi zasad ne pokazuju ikakve ambicije da žele sveopći rat.
Kojoj starogrčkoj sili više nalikuje Kina?
No, pravo pitanje je je li Kina više nalik Ateni ili Sparti? Jedan argument bi mogao biti da kao velika kopnena sila, Kina više nalikuje Sparti, a SAD kao prenapregnuta globalna sila, više nalikuje Ateni, piše Jerusalem Post.
Atena je, treba se podsjetiti, s vremenom postajala agresivnija. Uključila se u potiskivanje drugih gradova-država. Upravo je Atena pokrenula katastrofalnu ekspediciju na Siciliju tijekom rata. Upravo je Atena prva napala.
Sparta, mnogo konzervativnija država kojom je upravljao kralj koji je bio protiv rata, bila je opreznija od te dvije. Sparta se u površnim filmskim klišejima prikazuje kao ratoborna, ali zapravo je bila najmanje ratoborna zemlja. Američki rat protiv Irana i druge avanture u inozemstvu čine da SAD više nalikuju Ateni.
Kao takvo, to bi moglo izazvati zabrinutost u Pekingu . Peking je taj koji otvoreno kaže da želi izbjeći “zamku” rata, stav koji odražava želju spartanskog kralja Arhidama II., postavljajući temelje za dugoročni poraz Atene. Kaos u Ateni, poput Periklove smrti i Alkibijadovih ludorija, također nije pomogao Atenjanima.
Stoga je priča o “zamci” složenija nego što se često prikazuje. Peking potiče SAD na oprez. Kina zna da je pred izazovima. Demografski izazovi su veliki problem za Kinu. Zna da Washington također napada globalno i možda preširoko i da je američka politika kaotična.
Stoga Peking čeka i pita se što će biti sljedeće, slično kao što je to činila Sparta prije izbijanja rata 431. godine prije Krista.
Tukididova zamka: Američka avantura u Iranu
