Na suđenju za ratni zločin u Dusini kod Zenice optuženi Šerif Patković ustvrdio je da nije poznavao Zvonka Rajića te da nije bio u blizini njegova tijela u trenutku pogibije.
Odgovarajući na pitanja braniteljice Lejle Terzimehić, Patković je rekao kako je 26. siječnja 1993. u jutarnjim satima iz zapovjedništva brigade stigla informacija o oružanom sukobu u selu Dusina. Naveo je da je tada doznao kako je ranjen ili poginuo Čamdžić, zapovjednik čete koju je ranije poslao na to područje, prenosi Detektor.
Ispričao je kako su nakon toga krenuli prema Dusini te stigli do ulaza u selo, gdje je, prema njegovim riječima, bilo mnogo pripadnika drugih jedinica. Tamo je vidio svoje vojnike i mještane koji su vodili kolonu zarobljenika. Jednog od vojnika upitao je što se dogodilo, a dobio je odgovor da je stigla naredba da se zarobljeni odvedu u Lašvu.
‘Rajič drugdje poginuo’
Patković tvrdi da se kod Dusine zadržao svega desetak do 15 minuta jer se žurio vratiti u zapovjedništvo. Govoreći o samom sukobu, naveo je da su se borbe vodile na dva dijela sela, prema Busovači i prema Donjoj Višnjici. Kazao je kako je “Rajić poginuo na drugom dijelu sela”, dok je on u Dusinu stigao iz drugog smjera.
“Doista nisam vidio tijelo. To je bilo na drugom kraju sela Dusina prema asfaltnom putu, a ja dolazim iz drugog pravca”, izjavio je Patković.
Tužiteljica Sanja Jukić poručila je da će komentar na njegovo svjedočenje iznijeti u završnoj riječi. Patković je optužen da je kao zapovjednik Drugog bataljuna Sedme muslimanske brigade Armije BiH, nakon zauzimanja sela Dusina 26. siječnja 1993., ubio lokalnog zapovjednika HVO-a Zvonka Rajića dok je ranjen ležao na zemlji.
Na suđenju je svjedočio i Nermin Tajan, nekadašnji pomoćnik zapovjednika za sigurnost Drugog bataljuna Sedme muslimanske brigade. Ispričao je kako ga je Patković tog dana pozvao da zajedno odu na teren.
Prisjetio se da im se putem prema Dusini pridružilo nekoliko vojnika koji su išli u istom smjeru. Nakon dolaska u selo raspitivao se gdje je poginuo zapovjednik čete, nakon čega su se on i Patković razdvojili.
Tajan je kazao da se kasnije ponovno spustio do Patkovića te da je tada vidio kolonu vezanih pripadnika HVO-a. Kako je naveo, čuo je da će biti odvedeni u Lašvu radi razmjene. Dodao je da su zarobljenici ondje i predani, najvjerojatnije Vojnoj policiji, nakon čega su se vratili u kasarnu.
Tijekom unakrsnog ispitivanja tužiteljica Jukić pitala je svjedoka koliko je vremena prošlo od trenutka kada su se razdvojili do njegova povratka u Dusinu. Tajan je odgovorio da je riječ o pet do šest minuta te da je za to vrijeme mogao vidjeti Patkovića.
Tužiteljica ga je podsjetila i na raniji iskaz iz istrage u kojem nije spominjao da su ih putem sustigli vojnici, već da su ih zatekli tek u selu. Svjedok je odgovorio da su ih i susreli putem i zatekli u Dusini.
Na pitanje zašto ranije nije spominjao dvojicu ili trojicu vojnika koji su im se pridružili, Tajan je rekao da je odgovarao isključivo na pitanja koja su mu bila postavljena. Dodao je i da on osobno nije bio naoružan, ali da misli kako je Patković imao pištolj. Nastavak suđenja zakazan je za 29. svibnja.
