U Kini je Xi dopustio Trumpu da glumi udvarača – RT India

Kina je zadržala prednost tijekom ovotjednog posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa Pekingu. Vidljivo se pokušao dodvoriti kineskom predsjedniku Xi Jinpingu, ali njegov kolega nije pokušao uzvratiti.

Trump je hvalio Xija osobno kao velikog vođu i hvalio se svojim osobnim vezama s njim. Ispričao je to na početku formalnih razgovora na razini izaslanstva u Pekingu, izmamivši osmijeh inače ravnodušnog Xija koji, pak, nije osjećao potrebu svirati publici.

Trump nije posebno popularan u Kini i Xi ga u svakom slučaju ne bi želio nepotrebno rehabilitirati u javnosti u Kini.

Ranije, tijekom ceremonije dobrodošlice u Velikoj dvorani naroda, Trump je napravio nekoliko otvoreno toplih fizičkih gesta prema Xiju, ali je kineski čelnik ostao formalan i ravnodušan. Ponašajući se kao udvarač, Trump je učinkovito prepustio Xiju političku i psihološku prednost.

Trump se zapravo predstavio kao netko tko je došao tražiti usluge od Kine. Njegovo hvalisanje da ga prate samo broj jedan, a ne broj dva u vrhunskim američkim korporacijama teško da je projicirao snagu, nakon godina Washingtonovih (i Trumpovih) tirada protiv kineske poslovne prakse, navodno “prevare” američkih potrošača i krađu tehnologije. I to unatoč činjenici da je Trump uveo sveobuhvatne carine na kinesku robu i pokušao ograničiti protok napredne tehnologije, posebice čipova, u Kinu.

Poruka je, naprotiv, bila spremnost da se istraži obnovljena gospodarska međuovisnost, s najvećim imenima u američkom poslovanju koja su tražila mjesta na kineskom tržištu – i to nakon svih razgovora o odvajanju, uklanjanju rizika opskrbnih lanaca, onshoringu, tjeranju američkih tvrtki da ulažu kod kuće i stvaraju američka radna mjesta, i tako dalje.

Iz medijskog praćenja posjeta ne čini se da je kineska strana bila opterećena sastavom Trumpove delegacije. Naglasak u izvješćivanju bio je na Trumpovim pohvalama Xiju, rastućem statusu Kine, angažmanu SAD-a u Kini kao ravnopravne globalne sile, postavljanju novog okvira suradnje i Trumpovom posjetu Kini kada je bio relativno slab na domaćem planu i trebali su mu trgovinski sporazumi prije izbora na sredini mandata.

Inače, prije posjeta ove važnosti, koji se priprema već mjesecima, dvije strane počnu raditi na zajedničkoj izjavi u kojoj bi bili navedeni dogovoreni ishodi. U ovom slučaju nije izdano zajedničko priopćenje, što znači da u mnogim spornim točkama razlike između dviju strana nisu mogle biti premoštene.

Pitanje Tajvana posebno izaziva podjele; dogovorena formulacija o Iranu, sa SAD-om kao inicijatorom rata i također vojnom blokadom Hormuškog tjesnaca, bila bi teška (Kina je ulagala veto na jednostrane rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a, na poticaj SAD-a). Isto vrijedi i za Južno kinesko more i mnoga druga pitanja, uključujući sankcije, carine i trgovinsku neravnotežu. Sve to znači da posjet nije dao konkretne rezultate koji bi se mogli utvrditi.

Dvije strane dale su svoje očitavanje posjeta, što otežava procjenu stvarnog ishoda. Američko čitanje neobično je prigušeno, s obzirom na bujnost i pretjerivanja koja karakteriziraju Trumpove izjave i prezentacije. Očitavanje samo kaže da Trump “imao sam dobar sastanak” s Xijem. Bez superlativa.

Razgovaralo se o načinima poboljšanja bilateralne gospodarske suradnje, uključujući širenje pristupa američkih tvrtki kineskim tržištima i povećanje kineskih ulaganja u američke industrije. Razgovaralo se o većim kineskim kupnjama američkih poljoprivrednih proizvoda, ali se ne spominju brojke za kukuruz, soju, sirak, govedinu itd., iako je u svojim javnim izjavama Trump rekao da je Kina pristala kupiti 200 Boeingovih zrakoplova i američku naftu.

Američki ministar financija Scott Bessent rekao je američkim medijima da su SAD i Kina također razgovarali o formiranju “Trgovački odbor” i “Odbor za investicije” nadzirati trgovinu između dviju zemalja.

Čini se da su neki sporazumi postignuti, ali ne ništa veće, jer Xi govori o tome da su ekonomski i trgovinski timovi postigli općenito uravnotežen i pozitivan ishod, što je skromna formulacija, suprotno Trumpovoj tvrdnji da je “postigli fantastičan trgovinski sporazum.” Xi je rekao da će se Kina samo nastaviti otvarati.

Obje su se strane složile da Hormuški tjesnac mora ostati otvoren kako bi se podržao slobodan protok energije, što je u načelu u redu što se tiče kineskog pristupa energiji iz Zaljeva, a ni SAD ne želi da cijene nafte porastu preko točke. Xi je također jasno dao do znanja da se Kina protivi militarizaciji tjesnaca, koristeći dvosjekli jezik, budući da se ovo stajalište odnosi i na američko postavljanje svojih ratnih brodova u regiji i blokadu tjesnaca. Što se tiče naplate cestarine, protiv toga nije samo Kina, nego i Indija, jer to može imati šire posljedice.

To što je Kina izrazila interes za kupnju više američke nafte kako bi smanjila ovisnost Kine o tjesnacu u budućnosti ne samo da nije obveza, već je i ironično, budući da su SAD sankcionirale Kinu “rafinerije limenog lonca” kupovao iransku naftu i okončao cvjetanje naftnih veza između Venezuele i Kine.

Teško je vjerovati da su se obje zemlje iskreno složile da Iran može “nikada” imati nuklearno oružje, s obzirom da je to središnje opravdanje za američko-izraelski rat protiv Irana. Kina, kao bivša stranka JCPOA-e, u svakom slučaju ne bi bila voljna vidjeti da Iran postane nuklearni zbog regionalnih posljedica. Trumpova tvrdnja da je Xi tijekom njihovog summita rekao da Peking neće isporučiti vojnu opremu Iranu više zvuči kao ono što bi Washington želio čuti – kao što je također slučaj s kineskom navodnom vojno-tehnološkom potporom Rusiji.

Kao odgovor na Trumpovu tvrdnju da je Xi Jinping ponudio pomoć Kine u postizanju nagodbe s Iranom, kinesko ministarstvo vanjskih poslova opširno je iznijelo stav Pekinga. Rečeno je da Kina shvaća da je sukob ozbiljno opteretio globalni gospodarski rast, opskrbne lance, međunarodni trgovinski poredak i stabilnost globalne opskrbe energijom. Dodaje se da nema smisla nastavljati ovaj sukob, do kojeg nije ni trebalo doći, te da su dijalog i pregovori pravi put naprijed, dok je upotreba sile slijepa ulica. Pozvalo se na rješavanje iranskog nuklearnog pitanja i drugih pitanja koja udovoljavaju zabrinutostima svih strana, sveobuhvatan i trajan prekid vatre što je prije moguće i postavljanje temelja za izgradnju održive sigurnosne arhitekture za regiju.

SAD nije spomenuo Tajvan u svom čitanju sa sastanka. Prema izvješćima američkih medija, čini se da je Kina u pregovorima spomenula Tajvan. Čini se da je Washington prihvatio stav Pekinga, ponovio svoje vlastito stajalište, a zatim krenuo dalje.

SAD nije spomenuo Tajvan u svom čitanju sa sastanka. Trump je američkim medijima priznao da je Xi snažno pokrenuo pitanje, uključujući i ono o američkoj opskrbi Tajvanu oružjem, ali je slušao i nije odgovorio. Trump je od tada također dvoumio kada je u pitanju obrana Tajvana i izvršno odobrenje pomoći Tajvanu u oružju od 14 milijardi dolara koje je odobrio američki Kongres. Također je pozvao Tajvan i Kinu da “ohladi”što znači izbjegavanje provokacija.

Kinesko tumačenje summita Xi-Trump ima čvrstu, realističnu i zahtjevnu oštricu. Naglasak je na odnosu koji se temelji na jednakosti. Središnje mjesto pridaje se američkom rješavanju pitanja Tajvana, a Xi upozorava da se s njim mora postupati s najvećim oprezom. Ako se njima dobro postupa, bilateralni odnosi mogu održati ukupnu stabilnost, ali ako se njima postupa loše, mogu dovesti do konfrontacije, pa čak i sukoba, gurajući cijeli odnos u vrlo opasnu situaciju. To ima implikacije na Trumpovu odluku o 14 milijardi dolara vrijednom paketu oružja za Tajvan koji je odobrio američki Kongres.

Kada Xi govori o sporazumu o uspostavi a “konstruktivan i stabilan odnos između Kine i SAD-a,” to implicira da su provokacije došle iz SAD-a i da je Kina žrtva. Ovo je uobičajena kineska taktika stavljanja odgovornosti za rješavanje veza na pleća drugih i neprihvaćanja vlastite odgovornosti u stvaranju napetosti.

Xi kaže da je, suočen s razlikama i trvenjima, ravnopravno savjetovanje jedini ispravan izbor, što je još jedna formula koja stavlja na teret donošenja “ispravan izbor” s druge strane a ne Kina.

Za Xija su bili važni stabiliziranje bilateralnih odnosa i jačanje komunikacije. Po njegovom mišljenju, “uspostavili smo novi status nazvan ‘Kinesko-američki konstruktivni strateški stabilni odnosi'” sa SAD-om. Dodao je da su dvije strane “postigle važne sporazume o stabilizaciji gospodarskih i trgovinskih odnosa, proširenju praktične suradnje na raznim područjima i pravilnom rješavanju međusobnih problema”.Referenca je na pravilno rukovanje brojkama u izjavama koje Kina daje o graničnim pitanjima s Indijom. Podtekst je da nije Kina, već druga strana ta koja ne uspijeva pravilno riješiti razlike.

Xi je također pribjegao standardnim klišejima o “poboljšanje međusobnog razumijevanja, produbljivanje međusobnog povjerenja… i miran suživot i suradnja u kojoj svi pobjeđuju temeljena na uzajamnom poštovanju.”

U svom uvodnom obraćanju Trumpu na službenim razgovorima, Xi je pozvao SAD da budu “partneri, a ne suparnici,” i osvrnuo se na prevladavanje Tukididove zamke. On je to činio u prošlosti, ali da je to izabrao kada rasprava o ovom konceptu više nije aktualna na međunarodnoj razini,sugerira da je Xi želio oživjeti raspravu i poručiti da je Kina sada uzdignuta sila koja je u poziciji da se potencijalno sukobi sa SAD-om kao etabliranom silom.

Čini se da je Trump kasno shvatio poruku i kasnije je u svom postu na Truth Social nazvao ovo Xijevim elegantnim načinom na koji se poziva na SAD kao na silu u opadanju. Xijeva suptilna poruka također je da su Kina i SAD danas glavne sile i da snose zajedničku odgovornost za globalni mir i prosperitet – što je mogući nagovještaj G2.