DRAGE/PAKOŠTANE – Na muljanje s granicama pomorskog dobra upozoravali smo više puta, posebno u slučaju Sukošan koji je to na vrlo slikovit primjer možda i najbolje oslikao.
Recept je jednostavan; građevine se izgrade što bliže moru, neke doslovno u moru, pa se uz pomoć lokalnog šerifa na poziciji moći osigura da se ispred kuće “naspe” još materijala. Potom se uz osobu, zaduženu za ucrtavanje pomorskog dobra odredi da je “sve u redu” i da je građevina propisno udaljena od pomorskog dobra. Nakon toga načelnik i općina u prostornom planu predvide i izrade šetnicu te, sve legaliziraju i produže kopno u more, kako bi investitori/vlasnici nekretnina uz more, bili propisno udaljeni od pomorskog dobra.
Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, obalni pojas (pomorsko dobro) mora biti širok najmanje 6 metara od crte srednjih viših visokih voda. Na tom pojasu gradnja je u pravilu strogo zabranjena, a smije se graditi isključivo iznimno i privremeno (npr. postavljanje ležaljki ili ugostiteljskih terasa) na temelju važećih planova upravljanja i koncesija.
Stalna gradnja (poput kuća ili apartmana) dopuštena je tek izvan granica pomorskog dobra, a točna udaljenost ovisi o prostornom planu pojedine općine ili grada.
Udaljenost od mora: Minimalni zakonski minimum od 6 metara služi kao slobodan prolaz za opću upotrebu (javni pristup obali) i na njemu nitko ne može imati vlasništvo.
Na ovo upozorava i čitatelj sa zadarskog područja, pa fotografijom pokazuje primjer kako to izgleda u Dragama i Pakoštanama. Je li po zakonu ili je samo kreativno ozakonjeno? Prosudite sami.
D.G.
