U dobi od 76 godina preminuo je Veljko Barbieri, istaknuti hrvatski književnik, novinar i jedan od najpoznatijih autora gastro-literature, što je za Jutarnji list potvrdila njegova kći Sara.
Rođen je 14. svibnja 1950. u Splitu. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu studirao je filozofiju i španjolski jezik.
Godine 1991. dragovoljno je pristupio Hrvatskoj vojsci u kojoj je ostao do umirovljenja 2001. Dobitnik je najviših ratnih odlikovanja, a zbog obrane Pakraca proglašen je njegovim Počasnim građaninom.
Književni i gastronomski rad
Barbieri je bio iznimno plodan autor čija su djela prevedena na brojne svjetske jezike. Spojio je književnost, povijest i gastronomiju po čemu je postao prepoznatljiv široj javnosti.
- “Kuharski kanconijeri” (I–IV): Njegovo kapitalno gastro-djelo u kojem kroz rafinirani stil i povijesne anegdote slavi mediteransku i dalmatinsku kuhinju, od antike do modernog doba.
- Televizijski rad: Na Hrvatskoj televiziji vodio je popularni i dugovječni serijal o povijesti hrane “Jelovnici izgubljenog vremena”.
- Ostala gastro-djela: Autor je knjiga poput 134 male priče o hrani, 100 mitova o hrani, Priča o dalmatinskoj kuhinji i drugih.
- Romani i proza: Pisao je i klasične, povijesne te ratne romane. Ističu se ratni dnevnik Tko je sa mnom palio kukuruz, romani smješteni u antičko doba Epitaf carskog gurmana i Dioklecijan (za koji je dobio nagradu Matice hrvatske za knjigu godine), te knjige posvećene Splitu i Hvaru.
Bio je potpredsjednik Društva hrvatskih književnika (DHK) u dva mandata. Za svoj je rad primio brojna domaća i svjetska priznanja, uključujući nagrade August Šenoa, A. B. Šimić te prestižne međunarodne nagrade Gourmand Book Award u Barceloni i Švedskoj za najbolju kulinarsku literaturu svijeta.
Veljko Barbieri potječe iz ugledne obitelji: bio je unuk makarskog gradonačelnika, sin poznatog novinara i urednika Frane Barbierija, brat cijenjenog chefa Andreja Barbierija te nećak i imenjak utemeljitelja lanca marina ACI, Veljka Barbierija.
D.G.
