Ono što je Plenković u pozadini napravio, ne može napraviti gotovo nitko: Mnogi će biti ljubomorni

Iako poziciju najdugovječnijeg državnog dužnosnika još drži Stjepan Mesić koji je deset godina vladao kao predsjednik Republike, neosporno je da je Andrej Plenković prvi hrvatski premijer kojemu je pošlo za rukom da formira tri uzastopne vlade. S aktualnom vladom, ovom trećom, nalazi se na polovici mandata, jer je njegova vlada formalno izglasana u Saboru 17. svibnja 2024.

Treća vlada može se nazvati i najizazovnijom za Plenkovića: u prvoj su ga HDZ-ovci i dobar dio javnosti dočekali raširenih ruku kao iskusnog diplomata s briselskih pozornica koji će u domaću političku arenu unijeti rijetko viđenu svježinu.

Briselski dečko u to je doba najavljivao pomlađivanje Vlade i stranke, jamčeći HDZ-ovcima da njihova stranka neće i ne može biti talac jednog čovjeka. Godine su prolazile, smjenjivali su se ministri, preživljavale krize, a HDZ, Vlada, pa u konačnici i kompletna politička scena u našoj zemlji sveli su se na jednog čovjeka – premijera Andreja Plenkovića.

Vješto balansiranje

Možda ga povremeno može pecnuti Zoran Milanović, jedini koji mu je verbalno, liderski i karizmom donekle dorastao. No Plenković obavlja kudikamo odgovorniji posao jer, što god tko mislio o njemu, on u premijerskim cipelama neumorno hoda već deset godina hoda, i za to vrijeme uspio je i osijedjeti, i izgubiti dvadesetak kilograma, i nametnuti se kao veliki lider koji je eliminirao svaki oblik konkurencije, što nije bilo nimalo jednostavno, osobito u ovom trećem mandatu, kada je ušao u koaliciju s Domovinskim pokretom. Konzervativni su to, seoski momci s kakvima Plenković kao Granićev kadar sa Zrinjevca nikada prije nije imao posla.

Dok je on birao odijela i cipele za diplomatske večere, Josip Dabro, Stipo Mlinarić Ćipe i njima slični zanat su pekli po seoskim šorovima, gdje se stječe mudrost kakvu Granić ipak ne može prenijeti. Ti su mudri momci, pucači i bećari, u prvoj polovici aktualnog mandata Plenkoviću izazivali glavobolje, ali prostora za manevar nije bilo jer je, ko za vraga, u Saboru većina bila tako tijesna da je Plenković u jednom trenutku bio prisiljen braniti Dabrine ustaške bećarce, što onom briselskom momku s početka ove priče nikada prije ne bi palo na pamet. Vješt kakav jest, kao političar koji spretno balansira, Plenković je momke iz DP-a smirio dovodeći u vladajuću većinu nove žetončiće – Darija Zurovca i HSS. Bivša SDP-ovka Boška Ban žetončićem se više ne može ni zvati jer ju je Plenković toliko impresionirao da je odlučila pridružiti se vladajućoj stranci, pa sada Dabro može nastaviti pjevati po sudovima, a Plenković djelovati po samitima.

Na jednom takvom važnom samitu, onom Inicijative triju mora, i ovih je dana bio domaćin u Dubrovniku, gdje je plivao kao riba u vodi. To je jedan od događaja koji su obilježili prvu polovicu njegova trećeg mandata, u kojem je Hrvatska preuzela predsjedanje EUMED-om, preuzimajući time aktivnu ulogu u skupini mediteranskih zemalja, a Plenković je nedavno sudjelovao i na sastancima fokusiranima na regionalnu stabilnost i klimatske promjene. Tijekom prve dvije godine Vlada je intenzivno radila na ispunjavanju kriterija za ulazak u klub najrazvijenijih te smo sada u završnoj fazi pristupanja OECD-u, što Plenković ističe kao jedan od ključnih strateških ciljeva.

Rast plaća

Možda nije ključan cilj, ali je svakako veliki korak i to što je u prvoj polovici ovog mandata uspio sjesti za stol s predsjednikom Milanovićem te održati dvije važne sjednice – Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost. Jedna je od glavnih tema drugog dijela Plenkovićeva mandata i krovni dokument za rješavanje priuštivog stanovanja, odnosno Nacionalni plan stambene politike, koji je predstavljen još lani. Ove godine Vlada je pak silom prilika zbog rata na Bliskom istoku i zatvaranja Hormuškog tjesnaca uvela 10. paket mjera pomoći, što je premijer predstavio kao novi, veliki paket subvencija za energente, čime je, kako to sam voli naglasiti, nastavio politiku zaštite građana od inflacijskih pritisaka, iako inflaciju nije uspio suzbiti, naprotiv, u tome smo europski lideri.

Da je paket pomoći uistinu velik, Plenković naglašava i spominjući njegovu vrijednost od 450 milijuna eura, čime se subvencioniraju cijene struje i plina do kraja rujna ove godine. Od početka svibnja Vlada je bila prisiljena intervenirati i kako bi limitirala cijene goriva, što je također posljedica rata. Kad smo kod rata, spomenimo i to da je u prvoj polovici ovog Plenkovićeva mandata konačno zaživio i dugo najavljivani plan ministra obrane Ivana Anušića o vraćanju obveznog vojnog roka. Ono što Plenković također često ističe kao svoj uspjeh u ovom mandatu svakako je snažan rast BDP-a te povećanje životnog standarda.

U tom kontekstu spominje se da je prosječna plaća dosegnula 1527 eura, a cilj je 1600 eura do kraja četverogodišnjeg razdoblja. Udio javnog duga u BDP-u kontinuirano je padao te se spustio na 56 posto. Važno je spomenuti i nastavak ulaganja u LNG terminal na Krku te povećana izdvajanja za jačanje obrambenih sposobnosti države. U prvom dijelu ovog trećeg mandata Plenković je uspio osigurati i rast mirovina pa je posljednje usklađivanje početkom godine iznosilo 2,68 posto. Neosporno je i to da su u ovom mandatu pojačana izdvajanja za demografsku revitalizaciju, demografija je, dapače, dobila i vlastiti resor. Osigurano je i 650 milijuna eura za energetsku učinkovitost.

Ovisnost o fondovima

Nabrajajući ono čime se Plenković voli hvaliti, moglo bi se zaključiti kako je Hrvatska u prvoj polovici njegova trećeg mandata bila zemlja meda i mlijeka. Nije, međutim, u surovoj realnosti sve tako slatko. Ključne reforme i dalje izostaju, a poseban je problem zdravstveni sustav, koji je u potpunom kolapsu iako se od nasljednice Vilija Beroša, Irene Hrstić, puno očekivalo. Lani je, primjerice, zabilježen najveći broj pritužbi građana pučkoj pravobraniteljici na zdravstveni sustav u protekla tri desetljeća. Liste čekanja i dalje su jedan od vodećih problema građana, pri čemu izvješća Europske komisije, pa i toliko željenog OECD-a, pokazuju da ključni problem nije manjak kadrova, nego loša organizacija sustava i akumuliranje dugova u bolnicama.

Sličan problem postoji i u drugom resoru pa svjedočimo stambenoj krizi i nedostupnosti nekretnina. Ekonomski institut procijenio je da Hrvatskoj nedostaje više od 230 tisuća stambenih jedinica. Hrvatska je postala europski rekorder po dobi u kojoj mladi napuštaju roditelji dom – prosjek je 31 godina, što se može okarakterizirati kao posljedica neuspjele stambene politike. Oporba je nedavno oštro napala i novi zakon o priuštivom stanovanju, tvrdeći da on više pogoduje špekulantima nego građanima. U ovom mandatu Plenkovića je oporba nastavila kritizirati i zbog pritiska na neovisne institucije, što nije sasvim utemeljeno jer, primjerice, DORH pod palicom Ivana Turudića funkcionira besprijekorno, pa podjednako padaju i HDZ-ovi i razni drugi kadrovi neovisno o stranačkom predznaku. Stranački predznak nije previše važan ni građanima koji jedva spajaju kraj s krajem, jer bez obzira na sve Vladine mjere, cijene hrane i osnovnih potrepština u Hrvatskoj ostaju visoke, a to najviše pogađa najsiromašnije slojeve građana i umirovljenike, kojima malo znače Plenkovićeve priče o rastu mirovina. Velik dio ekonomskog rasta kojim se Plenković hvali u ovom mandatu bazira se, tvrde kritičari, na novcu iz Nacionalnog plana oporavka i otpornost, pa proizlazi da je Hrvatska u nedostatku ključnih reformi postala ovisna o europskom novcu. Osim što se nismo uspjeli riješiti ovisnosti o europskom novcu, Plenković nije uspio ni iskorijeniti korupciju.

To potvrđuje primjer bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša, koji je smijenjen pod sumnjom na korupciju i primanje mita, a potom zbrinut odnosno zaposlen u Vinogradskoj bolnici na temelju diskutabilnog natječaja. Osim Beroša, iz Plenkovićeve je vlade s pozicije ministra poljoprivrede otišao i Josip Dabro, što je izazvalo prve veće tenzije s Domovinskim pokretom, ali i velik potres u Hrvatskim šumama, koje je Dabro nazvao leglom kriminala. Kriminal se, po svemu sudeći, legao i u drugim sferama, pa je tako uhićen HDZ-ov kapitalac i glavni državni inspektor Andrija Mikulić. O aferama u sportskim savezima usko vezanima uz vladajuću stranku nije potrebno ni govoriti. No zato treba spomenuti odlazak ministra financija Marka Primorca, nakon kojeg je Plenković u Vladu vratio Tomislava Ćorića, kojega muči inflacija.

Duga kampanja

Jedan od ključnih Plenkovićevih ciljeva bili su lokalni izbori, održani u svibnju prošle godine, na kojima je HDZ pod njegovim vodstvom još jednom odigrao dominantnu ulogu. Tu pak HDZ-ovci kao njegov najveći uspjeh ističu osvajanje Splita, kojim sada upravlja njihov Tomislav Šuta. Nedugo nakon toga uslijedili su i europski izbori, na kojima je HDZ pod Plenkovićevim vodstvom osvojio šest mandata, što je ocijenjeno kao jedan od najboljih rezultata među strankama EPP-a. Kao što su Plenkovićevi kadrovi dominirali na nacionalnim lokalnim izborima, tako je on svoju poziciju u HDZ-u učvrstio na lokalnim unutarstranačkim izborima.

Prema svim relevantnim anketama, HDZ je u prvoj polovici njegova trećeg mandata ostao uvjerljivo najjača stranka s potporom oko 30 posto, što je pokazatelj Plenkovićeve sposobnosti da i u neprirodnoj koaliciji zadrži birače centra i održi HDZ na poziciji desnog centra. Oni koji poznaju njegov smjer reći će kako on HDZ profilira kao modernu suverenističku opciju. No, kako god ga profilirao, u drugoj polovici mandata očekuju ga previranja s oporbom vezana uz Ustavni sud, unatoč tomu što je Milanoviću dao zeleno svjetlo da na Vrhovni sud instalira svoju kandidatkinju Mirtu Matić. Boljke pravosuđa tek su jedna od tema kojima će se baviti. Od njega građani očekuju da makroekonomske brojke kojima se hvali pretvori u stvarni osjećaj boljeg života, što neće biti lako sve dok ne stabilizira cijene hrane i kvadrata stanova.

Upitno je, međutim, kako će i s kime to provesti, jer javnost često ima dojam da on sve resore u Vladi nosi na svojim leđima te da mu manjka ministara koji su kadri provesti dugo najavljivane sveobuhvatne reforme. Osim samog premijera, kao ministri koje građani ističu u pozitivnom kontekstu spominju se tek ministar branitelja Tomo Medved, kojeg javnost cijeni zbog mirnog vođenja resora i izbjegavanja afera, te Ivan Anušić, koji se izdvaja kao ministar s odličnim PR-om i jasnim stavovima o modernizaciji vojske. Druga polovica trećeg mandata za Plenkovića bi se mogla pretvoriti u dugu kampanju i pripremu za ulazak u četvrti uzastopni mandat, a nakon toga mu je samo nebo granica.