Frajer je “bomba”, vidjet ćeš… Mobitel pamti poruku koja je sletjela početkom kolovoza 2024. godine. Adresirana je iz Maksimira, gdje se smatralo da je Dinamo našao i bolju opciju od Marina Šotičeka, kojeg su Plavi pikirali, ali Božidar Šikić nije bio sklon spuštanju cijene, pa je tadašnji top-talent HNL-a za tri milijuna eura preselio u Basel.
OK, imam rješenje, odmahnuo je rukom tadašnji sportski direktor Marko Marić i dva tjedna potom za lov (i) na Ligu prvaka Sergeju Jakiroviću iz Kolumbije dostavio “dečka koji obećava”: brz, okomit, dribling, udarac, lijeva noga, mladi reprezentativac…, stajalo je u “highlightsima” 20-godišnjaka iz Deportivo Calija, za kojeg su Zagrepčani odlučili iskeširati 2,1 milijun eura.
Juan Córdoba, o njemu je riječ, trebao je biti priča. No, ubrzo je postao svojevrsna personifikacija Marićeva rada: “Dobro, s obzirom da je rođen u Medellínu, igrao u Caliju, možda imamo ulaz kod Netflixa za novu sezonu Narcosa”, u formi su bili navijači dok su promatrali kako padaju dionice Kolumbijca u Dinamu.
U svojoj prvoj sezoni 2024./25. igrao je ukupno 17 utakmica za Modre, 11 u SHNL-u, 3 u Kupu, dvije u kvalifikacijama za Ligu prvaka, a ubilježio je i 16 minuta u Ligi prvaka u momčadi Fabija Cannavara u onoj pobjedi nad Milanom 2:1 u Maksimiru. Postigao je dva pogotka i upisao tri asistencije, uklapajući se u kriminal jedne sezone. Priča je potom postao dva puta, i to zbog dva propala transfera – odlazak u Sporting Gijón, a onda i u Dynamo Houston stopirao mu je pad na liječničkom.
Pa je potom otišao u domovinu liječiti se od ozljede, pojavile su se priče i o interesu Qarabağa, razmatralo se i o posudbi, a iako su proljetos za vrijeme ozljede Matea Lisice stizale vijesti da se nameće i da će ipak dobiti šansu, Córdoba dalje od klupe nije mogao. A onda je “don Juan” dočekao svojih dvadesetak minuta u Koprivnici, nakon 14 mjeseci bez službene minute, i pritom zabio gol koji je otvorio pitanje: radi li se o labuđem pjevu ili dramatičnom preokretu njegove zagrebačke epizode.
Odgovor je u ovome času teško nazrijeti. Ugovor mu traje do ljeta 2028. godine, no budućnost mu neće definirati i dalje valjani paraf, već prije klupska analiza potpisana od strane Marija Kovačevića i Zvonimira Bobana. Obje opcije, zapravo, “igraju”, jer u maksimirskim kružocima naveliko se priča o ljetnom prijelaznom roku, gdje se može načuti kako je Dinamo aktivno u potrazi za krilima, no primarno za profilima kakav je – Córdoba. A s druge strane, u eteru i dalje egzistiraju šuškanja da bi Maksimirskoj 128 nakon kraja sezone na pozdrav mogli mahnuti Mounsef Bakrar i/ili Fran Topić. Što, primarno, otvara prostor, pogotovo ako Dinamov establišment ne uspije dovoljno rano osigurati željena pojačanja. Kovačević ga je, konačno, interno prije dva-tri mjeseca hvalio u kontekstu napretka i zalaganja…
Ujedno, doduše, i Kolumbijac je prodajni potencijal, što dokazuju prijašnji interesi, kao i činjenica da se radi o zanimljivom kapacitetu, pogotovo zbog igračkih osobina uz podatak da i dalje ima samo 22 godine. Teško je, doduše, očekivati da bi nakon duge pauze ovoga časa mogao opet doseći ponudu iz MLS-a, tešku 2,5 milijuna eura, no u Dinamovoj projekciji transferne zarade sigurno ne bi bio “fusnota”…
Je li u svemu njegov nastup u Koprivnici primjer “kataloške prodaje” i stavljanje u izlog, ili ipak naznaka velikog preokreta njegove Dinamove karijere zasad je teško nazrijeti, ali da… Možda nisu Narcosi, ali drama s potencijalnim neočekivanim “twistom” svakako jest.
