Hrvatska, ali i regionalna javnost očajna je i potpuno ogorčena na drniškog ubojicu koji je brutalno i bez ikakva povoda oduzeo život mladom dostavljaču, maturantu Luki Milovcu. No, kako raste svijest o smrti mladića koji je ovim poslom želio nešto zaraditi i koji se pripremao za maturalnu zabavu, bijes javnosti sve se više preusmjerava na hrvatske pravosudne institucije.
Ubojica Kristijan Aleksić je, podsjetimo, za stravično ubojstvo 22.-godišnje djevojke već odležao 12-godišnju zatvorsku kaznu. Kazna za ubojstvo višestrukim ubodima je, smatra javnost, sramotna, pa se sve glasnije traži odgovornost pravosudnih tijela koji su Aleksića pustili – iako on nikada nije pokazao žaljenje niti empatiju zbog ubijene djevojke.
Štoviše, Aleksić koji je kod kuće pravio spiskove budućih žrtava i koji je izrađivao ubojito oružje, godinama je bio strah i trepet za stanovnike Drniša koji sada svjedoče da im je prijetio. O tome na kakvom je glasu bio ovaj bešćutni ubojica, govori i činjenica da mu mladi dostavljač Luka nije želio sam doći na kućni prag.
Ogorčena javnost sve više vapi za doživotnom i smrtnom kaznom
U komentarima ispod medijskih natpisa o zločinu u Drnišu, po društvenim mrežama i u televizijskim emisijama, sada se sve više zahtijeva doživotna zatvorska kazna za ubojice ovakvog profila. Neki idu tako daleko da, po uzoru na neke američke države, sve glasnije zazivaju i uvođenje smrtne kazne.
Smrtna kazna je, podsjetimo, u Hrvatskoj postojala i to ne tako davno. Posljednja osoba koja je smaknuta u Hrvatskoj (u sklopu tadašnje Jugoslavije) bio je Dušan Kosić koji je strijeljan 1987. zbog ubojstva supružnika Matijević iz Karlovca i njihovo dvoje male djece. Ubojica se na stravičan zločin odlučio nakon što je ovoj obitelji odlučio ukrasti novac. kojim je poslije vraćao dugove. Kosić najprije je željeznom šipkom svom snagom udarao po glavi Slavicu Matijević (25). Kad je ona pala mrtva, otišao je do njezine dvogodišnje kćeri Dragane i zadavio je, a osmomjesečnu bebu Snježanu je zatukao pepeljarom po zatiljku. Zatim je pronašao sjekiru i čekao dok suprug Čedomir Matijević (32) nije došao kući. Udarao ga je do smrti.
Lazarević: “Sjećam se posljednje smrtne kazne”
Obzirom da je vješanje u Jugoslaviji je ukinuto 1959. godine, Dušan Kosić je osuđen je na smrtnu kaznu strijeljanjem i to bez prisustva javnosti. Predsjednik Okružnog suda Slobodan Božić tog 28. siječnja 1987. pokucao je na vrata samice karlovačkog zatvora u kojoj je ležao Kosić: “U ime naroda, obavještavam vas da će se smrtna kazna strijeljanjem izvršiti u roku od četiri sata. Vaša posljednja molba za pomilovanjem je odbijena”, kazao je sudac i ubojici ispunio posljednju želju. Tražio je rakiju, a dobio 2 dcl konjaka kojeg je naiskap popio.
U streljačkom vodu bilo je sedam policajaca s puškama u rukama, a zbog njihove sigurnosti, njihova imena nikad nisu ušla u sudski spis. “Kosić je na Jamadol gdje su ga doveli na izvršenje kazne doveden sa povezom preko očiju”, objasnio nam je bivši policijski inspektor Branko Lazarević koji se dobro sjeća izvršenja posljednje smrtne kazne.
Dodao je i kako policajcima zaduženim za strijeljanje taj zadatak nije bio nimalo lagan: “Tada, u tim vremenima, streljački vod se sastajao od 12 policajaca, s tim da bi jedan od njih pucao ćorcima. Na taj način niti oni sami nisu znali od čijeg je metka osuđenik pao, odnosno, svi su vjerovali da je baš u njihovoj pušci bio ćorak.” Lazarević kaže kako se ne sjeća da je javnost tada imala nešto osobito protiv smrtne kazne, da za krvoločne ubojice nije bilo sućuti, te da takve od smrtne kazne nije moglo spasiti nikakvo ljudsko pravo: “Donekle je to i logično. Ma, molim vas, tko bi mogao žaliti za ubojicom koji je jedno dijete zadavio, a drugo ubio pepeljarom ubio u kolijevci, i to sve radi novca?”
