Kristijan Aleksić (50), hladnokrvni ubojica, ponovno je šokirao hrvatsku javnost nakon što je u subotu oko 23:05 sati u Drnišu iz vatrenog oružja ručne izrade usmrtio 19-godišnjeg maturanta i dostavljača Luku Milovca. Aleksić je nakon zločina pobjegao, što je izazvalo potpunu blokadu i zatvaranje svih ulaza i izlaza iz grada, a građani su bili upozoreni da ne napuštaju domove. Nakon više od 30 sati potrage, u noći s nedjelje na ponedjeljak, uhićen je svega stotinjak metara od svoje kuće, a danas je službeno priveden na ispitivanje u Državno odvjetništvo (DORH).
Zločin se dogodio kada je mladi dostavljač hrane stigao pred Aleksićevu kuću kako bi mu predao narudžbu. Mještani ističu da su se radnici bojali dostavljati hranu Aleksiću jer je terorizirao cijelo susjedstvo, zbog čega su te večeri na dostavu prema svemu sudeći krenula dvojica. Aleksić je iz vatrenog oružja s više hitaca usmrtio 19-godišnjaka na terasi, dok je drugi dostavljač uspio pobjeći i alarmirati policiju, no ranjenom mladiću, kojeg susjedi opisuju kao “pravog anđela”, nije bilo spasa.
Ovaj stravičan zločin ponovno je otvorio pitanje odgovornosti pravosudnog sustava, s obzirom na to da je Aleksić opasan povratnik s čak pet pravomoćnih presuda. Glavni ravnatelj policije Nikola Milina potvrdio je da je policija još u travnju 2023. godine pretražila njegov stan i pronašla ilegalno oružje ručne izrade. Iako je podignuta optužnica, sudski postupak do danas nije započeo, što mu je omogućilo da ostane na slobodi i počini novo ubojstvo istim tipom oružja, dok je u međuvremenu živio od majčine mirovine i naknade za njezinog njegovatelja.
Brutalni zločin iz devedesetih koji je godinama bio misterij
Mještani u svojim svjedočanstvima tvrde da je sustav potpuno zakazao te da je Aleksić bio drzak prema ženama, dok se muškaraca bojao. Navodi se i bizaran incident od prije tri godine kada je u stanu zaključao medicinsku sestru koja je došla pregledati njegovu majku, zbog čega je žena zadobila teški PTSP. No, Aleksić je javnosti otprije poznat po iznimno brutalnom ubojstvu 22-godišnje Marijane Sučević, bolničke pralje u splitskom KBC-u, koje se dogodilo 27. svibnja 1994. godine u Prgometu.
Sudsko vijeće je tijekom kasnijeg postupka zaključilo da je Aleksić ovaj zločin pripremao gotovo godinu dana. Marijana se u večernjim satima vraćala kući od autobusne postaje kada joj je napadač prišao s leđa na neosvijetljenom putu i zadao joj ukupno 17 ubodnih rana nožem u leđa, prsa i ruke, a na kraju joj je s četiri udarca željeznom armaturnom šipkom razbio lubanju. Njezino je tijelo idućeg jutra pronašao stočar na traktoru, no istraga je godinama tapkala u mraku i išla u pogrešnom smjeru prema KBC-u Split, sumnjajući na medicinske škare kao oružje.
Tek je angažmanom svjetski poznatog forenzičara Henryja C. Leeja utvrđeno da metal s odjeće i medicinske škare nemaju isti sastav, no ubojica je idućih sedam godina proveo na slobodi. Za to vrijeme, obitelj žrtve proživljavala je dodatni teror jer je oca ubijene djevojke netko svakodnevno, osim vikendom, nazivao na telefon i prijetio mu jezivim riječima: “Što ti se dogodilo jednoj kćeri, može se dogoditi i drugoj!”

Sotonistički rituali i prevara na poligrafu
Preokret u slučaju dogodio se tek 2001. godine kada se Aleksić u jednoj teretani u Drnišu pred svjedocima počeo hvaliti da je upravo on ubojica Marijane Sučević, što je policiji dojavio anonimni muški glas. Do njegova uhićenja ipak dolazi nakon što ga je vlastita majka Ljuba prijavila, ali zbog obiteljskih prijetnji jer je bio ljutit što je boravila kod drugog sina. “Da sam znala da će ga povezati s ubojstvom, nikad ga ne bih prijavila. Ne bih osam godina u kući skrivala ubojicu, makar mi bio sin”, izjavila je kasnije njegova majka, a iste godine je i njegov mlađi brat Goran uhićen jer je stolicom i nožem napao roditelje, navodi u svom izvještaju Večernji list.
Nakon uhićenja, Aleksić je policiji i istražnom sucu detaljno priznao zločin i opisao dimenzije kuhinjskog noža, tvrdeći da ga je na nasilje potaknula fascinacija američkim filmovima i skok adrenalina te da je samo htio provjeriti je li sposoban ubiti čovjeka. Istražiteljima je otkrio da je datum ubojstva urezao na dimnjaku kuće, što je tamo i pronađeno. Također se pokazalo da je Aleksić tijekom prve istrage hladnokrvno prošao i prevario poligraf jer je bio među prvima ispitanima u selu.
Psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je u vrijeme ubojstva bio smanjeno ubrojiv i da pati od teških psihičkih tegoba, a otkriveno je i da je bio opsjednut sotonizmom. Doma je crtao pentagrame, po ormaru ispisivao simbole “666”, a taj je broj samoinicijativno dopisao i na nalaz splitske psihijatrije gdje se liječio sredinom devedesetih. Na suđenju 2002. godine naglo je povukao priznanje, počeo se ponašati provokativno i podrigivati te je neuspješno pokušao prebaciti krivnju na svog brata.

Šokantne rečenice sa suđenja i hladnokrvna reakcija na presudu
Tijekom sudskog postupka prepričani su potresni detalji i obiteljska saznanja koja su ukazivala na to da je žrtva predosjećala tragediju. Kako je na sudu posvjedočila Dunja Sučević, sestra ubijene djevojke, Marijana joj je prije smrti povjerila rečenicu koja je tek kasnije dobila svoj smisao: “Marijana mi je rekla da se boji samo Boga i jedne osobe, čije ime ili nadimak počinju na K, ali ne mogu se točno sjetiti.”
Unatoč činjenici da DNK profil tvari ispod noktiju žrtve i kapljice krvi na njezinoj odjeći (koja je pripadala ženskoj osobi) nisu odgovarali Aleksiću, a oružje koje je navodno slomio i bacio nikada nije nađeno, sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Spomenke Tonković proglasilo ga je krivim. Osuđen je na 12 godina zatvora uz obvezno psihijatrijsko liječenje, što je Vrhovni sud kasnije preinačio i povećao na 14, odnosno ukupno 15 godina objedinjenog zatvora.
Nakon odslužene kazne pušten je na slobodu, a mediji su još s njegova suđenja zapamtili nevjerojatnu razinu hladnokrvnosti i odsutnosti empatije. Novinski izvještaji s izricanja presude prenose njegovu bizarnu reakciju u sudnici u trenutku kada mu je izrečena dugogodišnja robija: Dok mu je sud izricao kaznu, djelovao je potpuno nezainteresirano za težinu zločina. U jednom trenutku pitao je pravosudnog policajca koliko je sati, a nakon odgovora da je nešto prije podneva, ubojica je hladno ispalio: “Super, taman na ručak.”

