Hrvoje Balen, predsjednik udruženja ICT kompanija unutar Hrvatske udruge poslodavaca, ima pregršt posla i još više otvorenih tema. Nakon dubrovačkog sastanka Inicijative triju mora u razgovoru za Poslovni dnevnik tumači zašto podržava američke investicije u Hrvatskoj te kakvo je obrazovanje potrebno za svijet koji opisuje kao ‘AI first’.
Možemo li vjerovati da će najavljeni podatkovni centar u Topuskom biti izgrađen?
Na na svaku privatnu investiciju gledam pozitivno, a ova, štoviše, ima i potporu vrha Vlade pa ne vidim razloga zašto bih sumnjao hoće li se u nekom opsegu i dovršiti.
Kako vidite tu investiciju?
To je bila ciljana najava baš za forum Inicijative triju mora i možebitni poticaj drugim investitorima iz SAD-a. Projekt vidim kao poticaj za buđenje energetske infrastrukture koja nam nedostaje. Još nedavno se spominjalo da je došlo do zastoja gotovo tri milijarde eura privatnih investicija u obnovljive izvore energije, koje se odgađaju zbog toga što energetska infrastruktura nema dovoljan kapacitet da ih prihvati i s druge strane zato što nemamo riješena regulatorna pitanja. Ova investicija može biti katalizator. SAD je spreman pratiti i štititi svoje investicije. Živimo u čudnom vremenu i važno nam je imati takve investicije jer one predstavljaju i određenu zaštitu ovog prostora. S razvojne strane, dobro je biti na karti tehnoloških investicija i udaljavati se od percepcije Hrvatske isključivo kao turističke destinacije poznate po suncu, moru, sportu ili nekim televizijskim serijama.
U kontekstu umjetne inteligencije kao industrije novog doba, podatkovni centar je moderno skladište ili nije?
To trebate pitati g. Andabaku. Koliko sam informiran, to zaista jest data centar, koji bi trebao ugostiti infrastrukturu velikih davatelja podatkovnih i AI usluga. Koliko će hrvatske firme koristiti tih kapaciteta, ovisit će o tome koliko će usluge biti cjenovno konkurentne i kako će biti povezane s drugim svjetskim centrima.
To nisu radna mjesta, tu će veliki AI proizvođači skladištiti podatke. Je li to u ICT svijetu niže vrijedna, visoko vrijedna ili kakva investicija?
Sigurno je da je riječ o velikoj investiciji i ne bih se usudio davati joj kvalitativnu ocjenu niti procjenjivati utjecaj na stvaranje nekog novog Infobipa. Zaposlit će određenu operativu i inženjering u fazi projektiranja i izvedbe, a zasigurno će stvoriti radna mjesta u kraju koji je ekonomski jako daleko od prosjeka Hrvatske.
Što je još bilo zanimljivo u Dubrovniku?
Pokazalo se da Inicijativa triju mora ima jako puno smisla. Kada gledamo vertikalu sjever-jug, od Baltika do Crnog mora i Jadrana, kreiran je prostor koji bi, kada bi bio jedinstveno tržište, predstavljao devetu najveću ekonomiju svijeta i raste puno brže od “starih članica” EU-a te je postao neka vrsta inovativnog i obrambenog zida Europe.
Upravo zato suradnja u inovacijama, uz kibernetičku i fizičku sigurnost, postaju ključne, osobito dok zaostajemo za Kinom i SAD-om. S druge strane, evidentno je da možemo biti most između EU-a i SAD-a jer smo kroz povijest navikli biti i partneri i konkurenti. Unatoč tome što je sada ponešto nestabilno, tržište SAD je za naše tvrtke vrlo važno i nadamo se skoroj ratifikaciji sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Ima li ICT potencijal postati značajniji od turizma za hrvatsku ekonomiju?
Bilo je govora o tome može li ICT postati jači od turizma, koji izravno čini oko 12 posto, a neizravno čak 17 posto udjela u BDP-u. ICT je trenutačno na sedam posto udjela u BDP-u, s ciljem da dosegne 13 posto do 2032. godine prema Strategiji digitalne Hrvatske. Međutim, svi se nadamo da će i turizam rasti u dodanoj vrijednosti pa je moguće i da će njegov udio ponešto porasti. Je li moguće da ICT toliko poraste u sljedećih šest godina?
Gledajući kroz brojeve, to je moguće, uz intenziviranje ulaganja u R&D, ubrzanje transformacije poslovanja temeljenom na prodoru AI te potpori repatrijacije pojedinih segmenata poslovanja domaćih tvrtki. Što se tiče rasta ICT-a, razvoj umjetne inteligencije znači da će svaka kompanija morati postati “AI first”, dakle, promijeniti način poslovanja, u kojem će korištenje umjetne inteligencije biti presudno, bez obzira na sektor.
Kako će to izgledati u praksi?
Umjetna inteligencija je nezaobilazna. Pravnici i odvjetnici će istraživati pravna rješenja, marketinški stručnjaci pripremati kampanje i raditi personalizacije, voditelji projekata prikupljati zahtjeve od klijenata i pripremati funkcionalne specifikacije, inženjeri optimizirati projekte… Tvrtke koje neće imati implementirane sustave koji su pametniji od današnjih široko dostupnih alata neće biti konkurentne. Pregazit će ih tvrtke koje koriste AI. Luksuz ignoriranja umjetne inteligencije mogu si priuštiti samo oni koji žele propasti, a vjerovat ću da takvih baš i nema.
Zbog svega navedenog, otvara se veliki posao implementacije AI-ja za hrvatske uslužne ICT tvrtke. S druge strane, važan je i razvoj vlastitih proizvoda. Želimo imati što veći udio tvrtki koje razvijaju vlastite digitalne proizvode jer prodajom licenci ostvarujete puno veći prihod nego kada klijentu naplaćujete stručnjaka po satu.
AI se također usko specijalizira, u kojim nišama hrvatske tvrtke imaju najviše šansi?
Biti u nekoj niši je dokazani imperativ za globalni uspjeh. Hrvatske tvrtke vjerojatno neće razvijati velike jezične modele. Rekao bih da su, prema onome o čemu smo govorili kroz nacionalni plan, naše industrijske niše industrijska primjena, kibernetička sigurnost, zdravstvo, pravosuđe, transport, obrazovanje, obrambena industrija. Tu su i područja koja danas možda još ne vidimo dovoljno jasno – industrija zabave i sporta. Teško ćemo pokriti sve, ali upravo na spoju ICT-a i domenskih znanja događat će se najveći pomaci.
Je li ICT kao industrija ‘odrastao’ do točke u kojoj je teško krenuti od nule?
Nije. Ulazak u industriju je i dalje relativno jednostavan – ne treba puno novca za početak. Potrebni su inovativnost, upornost i podaci. U Hrvatskoj je ta scena dosta živahna, a u prilog tome govori činjenica da je inovativnim tvrtkama na raspolaganju gotovo milijardu eura iz različitih izvora. Hrvatska je mala, ali upravo s takvim pristupom može privlačiti talente, mentore i investitore.
Tko su ti mentori?
Tu su organizacije poput Croatian Business Angel Networka, venture capital i private equity fondova. Scena je dosta velika i treba iskoristiti potencijal naših tvrtki koje su dosegle status jednoroga jer oni često okupljaju ekosustave oko sebe. U proteklih šest mjeseci hrvatske tvrtke su predlagale i svoje projekte za IPCEI inicijativu tj. velike konzorcije za istraživanje u područjima od zajedničkog europskog interesa. Riječ je o projektima koji idu “beyond the state of the art” (bolje od vrhunskog, op.ur.) – dakle, projektima koji mogu konkurirati američkim i kineskim inovacijama. Hrvatske tvrtke nastoje sudjelovati u tim konzorcijima, a područje umjetne inteligencije posebno je zanimljivo. Nadam se da će naše Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije vrlo skoro donijeti odluku o tome tko će dobiti državno financiranje. Članovi HUP ICT i ostatka zajednice nominirali su čak 26 projekata, a među onima koji su bili na europskim “matchmaking” događanjima može se čuti da su prilično visoke kvalitete.
Što bi to ‘beyond the state of the art ‘ konkretno bilo?
U jednom trenutku su veliki jezični modeli, LLM, bili “beyond the state of the art”, a danas govorimo o stvarima poput specijaliziranih velikih modela koji mogu kvalitetno raditi i sa strukturiranim podacima, naprednim AI agentskim sustavima, fizičkim AI platformama, AI sustavima za simulacije kibernetičkih napada, AI rješenja za svemirske tehnologije.
Koja bi služila čemu?
Ovakvi važni projekti ne kreću odmah od krajnjih korisnika nego promatraju tehnologije kao platforme za koje će tek u drugom koraku doći na red konkretna primjena.
To je onda temeljno znanstveno istraživanje koje nije odmah usmjereno na primjenu?
Tako je, riječ je o tehnologijama koje čine razliku jer otvaraju prostor za potpuno nove platforme.
Radi se na projektima o kojima još ne možemo imati ni jasnu predodžbu, a još se nismo ni navikli na to da zbog AI-ja 140 tisuća poslova nestaje i ljudi moraju promijeniti opis radnog mjesta.
Ovu činjenicu treba sagledati, ne samo iz činjenice što će nestati, već što će se novo kreirati.
Da, ali u što će se ta radna mjesta promijeniti i u što bi se ljudi trebali prekvalificirati?
Umjetna inteligencija će obilježiti 21. stoljeće i pobjednik će biti onaj tko će najbolje znati iskoristiti u svojoj matičnoj struci ono što AI pruža. Većina stručnjaka i zaposlenika će zahvaljujući AI-ju postati puno učinkovitiji. Primjerice, kod radiologa se danas prilično dugo čeka za očitanje nalaza jer nema dovoljno specijaliziranih liječnika. Uz AI podršku, specijalisti će biti znatno učinkovitiji i drastično će se smanjiti vrijeme od dijagnoze do početka terapije, naravno uz AI kao pomoć, ne kao donositelja odluka. Inovacije i tehnološke revolucije su u prošlosti uvijek stvarale nova radna mjesta.
Kako se uspješno prilagoditi AI revoluciji?
Moramo se vratiti obrazovanju – temelju koji je izgradio ovu civilizaciju – a obrazovanje se sada treba jako izmijeniti. Sustav u kojem se obrazujemo 8 plus 4 plus 4 godine, pa zatim četrdeset godina radimo isti posao, se raspada. Sada se moramo obrazovati, pa raditi, pa se ponovno obrazovati, pa opet raditi, pa možda nakon pet godina promijeniti profesiju i opet se obrazovati i naizmjenično stalno tako. Cjeloživotno obrazovanje je do sada bilo važno, a od sada postaje apsolutno presudno. Hrvatski sustav HZZ vaučera za obrazovanje odraslih je jedinstven primjer u EU jer svaka osoba ima mogućnost obrazovati se na račun EU sredstava. Ministarstvo rada i Hrvatski zavod za zapošljavanje izgradili su ekosustav i platformu preko koje se pojedinci mogu dodatno obrazovati na više od 400 akreditiranih institucija, a novi programi se dodaju kontinuirano.
Ali u što da se prekvalificiraju ljudi koji rade poslove koji nestaju?
Prema analitičkom izvješću “The economic opportunity of generative AI in Croatia” koju je inicirao Google, procjenjuje se da bi gotovo milijun radnih mjesta moglo biti značajno unaprijeđeno korištenjem umjetne inteligencije, nešto više od 600 tisuća neće biti zahvaćeno uopće, dok bi sto tisuća radnih mjesta moglo biti automatizirano. Za početak, svi profesionalci bi trebali postati svjesni kako ispravno raditi s AI alatima. Treba svakako uzeti u obzir dob pojedinca, temeljnu naobrazbu i iskustvo, ali sigurno je da će trebati još ljudi u zdravstvu, njezi i skrbi, obrtničkim zanimanjima, uslužnim djelatnostima i sl., dok bi oni koji imaju visoku naobrazbu mogli pronaći u upravljanju podacima, programiranju korištenjem novih AI alata, analitici, zaštiti podataka i sigurnosti, vođenju projekata i sl.
AI dovodi do slabijeg zapošljavanja mladih. Odakle bi trebali doći budući seniori?
To je ključno pitanje. U hrvatskom gospodarstvu nemamo dovoljno velikih kompanija koje će sustavno brinuti o razvoju ljudi, dok male tvrtke nemaju te kapacitete. Sustav brige o zapošljavanju mladih mora postati drugačiji. Postojala je mjera oslobađanja mladih od plaćanja doprinosa kako bi tvrtke mogle zauzvrat investirati u mentorstvo i razvoj te smatram da bismo takve mjere trebali ponovno uvesti jer će AI u ovoj fazi mladima otežati ulazak na prvo radno mjesto. S vremenom će se dinamika promijeniti no moramo sada napraviti “meku” tranziciju.
Kompanije će smanjiti troškove i povećati profit na uštrb vlastite budućnosti koju im porezni obveznici trebaju spašavati razvojem mladih?
Velike i srednje velike kompanije to razumiju, imaju dovoljan volumen poslovanja i neće promijeniti dinamiku zapošljavanja mladih. No, u Hrvatskoj je 94 posto mikro i malih tvrtki koje nemaju dovoljno kapaciteta za sustavan rad s mladim ljudima, dok se istovremeno bore na globalnom tržištu i moraju implementirati AI. Stoga treba pomoći upravo njima kako bi lakše izdvojile svoje najbolje ljude da rade s pripravnicima i uvode ih u posao. Možda će velike tvrtke i tehnološke tvrtke zapošljavati više pripravnika, ali neće svi moći tako. Pojedini industrijski i uslužni sektori će vjerojatno imati drugačiju dinamiku. Kroz određeno razdoblje sve će se uravnotežiti, ali privremeni poremećaj će postojati. Malim tvrtkama i mladim ljudima treba pomoći u premoštavanju najtežeg razdoblja.
U pravilu je nezaposlenost mladih dosta veća od nezaposlenosti ostalih skupina i bez implementacije umjetne inteligencije. Zato mladima sada treba pomoći. Ne možemo im poručiti “snađite se”.
Ulazimo li u fazu težeg zapošljavanja mladih?
Već smo ušli. To pokazuju i brojke – mladi se sve teže zapošljavaju. Zapadno društvo od 1970-ih živjelo je u prosperitetu temeljenom na tehnološkom razvoju. Sada dolazimo do točke kada ekonomski model koji je funkcionirao do 2022. postaje ugrožen. Moramo pronaći nove načine za rast jer ono što je prije funkcioniralo više ne daje iste rezultate. Generacije Z i Alfa vjerojatno ne mogu očekivati isti životni put kakav su imali Generacija X i boomeri.
A zašto bi živjeli lošije?
Ne znam hoće li živjeti lošije, ali sigurno će živjeti drugačije od boomera.
Boomeri su generacija koja je oduvijek puno radila i mnogi rade i danas iz mirovine. Generacija Z više pita za svoja prava – imaju li prostora birati?
Imaju. I uvijek su imali. Na nama je da im pomognemo.
Boomerima je možda bilo lakše – školovali su se 8+ 4+4 i potom radili, a što danas reći nekome tko ima 18 godina i treba odlučiti što će studirati?
Možda treba krenuti još ranije od toga. Možda se trebamo pitati što reći nekome tko ima 13 godina i mora odabrati srednju školu.
Moraju li već s 13 godina izabrati što će biti kad odrastu?
To nije dobar put i ne bismo ih trebali tjerati u takav sustav, nastao 60-ih godina prošlog stoljeća. U doba umjetne inteligencije pobjednik će biti onaj tko u svom bazičnom obrazovanju stekne što više općeg znanja. Koncept strukovnog obrazovanja i dalje ostaje važan, ali ljudi koji žele biti tehnološki stručnjaci, profesionalci, menadžeri, istraživači, te imaju namjeru studirati i stvarati novu vrijednost u AI ekonomiji moraju što dulje ostati u općem obrazovanju. Zato je dobro postaviti cilj povećanja mladih u gimnazijskom obrazovanju, primjerice i do 50 posto.
Na tome treba najviše raditi jer takvi učenici imaju veću šansu završiti fakultet, smanjujemo “drop-out”, a opće obrazovanje daje im bolje preduvjete za korištenje umjetne inteligencije jer će naučiti postaviti pravo pitanje i dobiti kvalitetan odgovor. Ljudi moraju naučiti učiti, a to se često bolje razvija u općem nego u usko strukovnom obrazovanju.
Mi smo danas potkapacitirani u gimnazijskom obrazovanju, a ono što nam dodatno nedostaje i sve će više nedostajati jest interdisciplinarnost. Usmjeravanje ljudi u uske silose gubi smisao. Zato u svijetu pobjeđuju integrirana sveučilišta, koja mladima omogućuju da kombiniraju kolegije iz različitih područja. Oni koji ostaju neintegrirani postaju gubitnici.
U hrvatskom javnom prostoru od ovoga što vi govorite puno je glasnija poruka: ‘Idite u strukovne škole da biste imali zanimanje.’ Je li to onda pogrešno?
Ja to apsolutno poštujem. Ako netko sebe vidi kao automehaničara, električara, krovopokrivača ili vodoinstalatera, onda svakako treba ići u strukovnu školu. Ali imamo i velik segment strukovnog obrazovanja koji nije obrtnički, nego opće strukovni.
Da, i onda se polaže državna matura i ide se na fakultet, pa se stvara uvjerenje da gimnazijsko obrazovanje nije ni potrebno ni poželjno…
Ali to nije točno. Zato se i radila reforma u kojoj se u strukovne škole uvodi modularnost, što je podržao i HUP, kao i jačanje općeobrazovnih predmeta. To je tek korak prema snažnijem općem obrazovanju jer upravo to će nam trebati ako želimo odgovoriti na potrebe industrije. ICT-u ne trebaju samo tehničari i ljudi nižih kvalifikacija. Trebaju mu visokoobrazovani ljudi, opće obrazovani ljudi koji su sposobni dalje se razvijati. AI nam donosi mogućnost bržeg uključivanja ljudi u posao, ali znanje koje nam treba postaje šire, složenije i općenitije.
Ali i državna politika ide prema tome da potičemo obrazovanje za usluge u turizmu, umjesto za opsluživanje svjetskog gospodarstva umjetnom inteligencijom?
Kolegica Maruška Vizek je na Ekonomskom institutu radila istraživanje koje pokazuje da u sredinama gdje turizam jača pada interes za obrazovanjem. Nama je posao da djelujemo, lobiramo i upućujemo na ono što bi bilo dobro. Možemo pokazivati na različite načine što bi trebalo biti drugačije, a i ovaj razgovor ima cilj otvoriti perspektivu da postoje sektori i tvrtke kao svojevrsni “hubovi znanja” iz kojih se mogu graditi globalne karijere – ne za repetitivne poslove, nego za razvoj sebe, svojih bližnjih i zajednice.
Kakva nam je budućnost obrazovanja u AI-ju?
Mogućnosti su velike. Koliko znam, CARNet radi na implementaciji brojnih rješenja, radi se na usklađivanju sa standardima UNESCO-a, a posebno se puno radi na personalizaciji nastave. Poanta više nije u tome da netko “zna” ili “ne zna”, nego da svi kreću iz različitih početnih pozicija. Postoji zanimljiva priča da Ronald Reagan nije volio čitati pa su mu pripremali dokumentarce kako bi se bolje upoznavao s nekim temama. Zamislite sada da imate definirani set gradiva i ishode učenja, a do tog znanja možete doći na mnogo različitih načina. AI vam može, primjerice, napraviti strip o Krbavskoj bitci ili pjesmicu koja objašnjava neki povijesni događaj. Učenje više ne mora biti suhoparno – može se prilagoditi načinu na koji pojedinac najbolje uči.
Kako naučiti koji mi način učenja odgovara?
To je posao učitelja – da prepozna učenika i usmjeri ga. To će i biti ono što će razlikovati učitelje koji doista znaju poučavati od onih koji se i dalje oslanjaju isključivo na učenje napamet.
Gubimo li kao društvo zbog velike želje mladih da studiraju u inozemstvu?
Sigurno gubimo jedan dio mladih koji odlaze. Ali često ponavljam da hrvatsko tržište rada, kakvo smo nekad poznavali, više zapravo ne postoji. To se počelo mijenjati 2013., a deset godina kasnije dodatno se učvrstilo ulaskom u Schengen i uvođenjem eura. Iz Varaždina je danas možda lakše otići u München nego u Dubrovnik. Mi moramo nadoknaditi dio bazena koji gubimo. Naše pronatalitetne politike ne daju dovoljne rezultate i zato se moramo ozbiljno usmjeriti na imigraciju ljudi kakve želimo.
Kakve želimo?
Trebaju nam visokoobrazovani ljudi, radnici u uslugama i proizvodnji visoke dodane vrijednosti i studenti. Studenti su posebno važni jer najbolje doprinose demografiji – integriraju se u društvo, stvaraju veću dodanu vrijednost i češće žele ostati.
Želimo da dolaze iz Indije ili…?
Želimo ljude koji su nam kulturološki relativno bliski jer će integracija biti lakša. Ali mislim da je i Indija jedno od mjesta iz kojih želimo privlačiti ljude.Tamo živi gotovo dvije milijarde ljudi, a danas upravo ljudi indijskog podrijetla vode kompanije poput Microsofta, IBM-a i Googlea. Gledati na Indiju kroz prizmu pedesetih godina prošlog stoljeća potpuno je pogrešno. Možemo biti veliki pobjednici ako ih počnemo gledati drukčije.
Uz Indiju, zanimljivi su i Filipini, Vijetnam te sjeverna Afrika, s kojom nas povezuje Mediteran. Djelomično smo izgubili Kazahstan i Uzbekistan kao potencijalne izvore talenata, a Ukrajinu sve više gledam kao dio Europe. Ne bih zanemario ni Južnu Ameriku. Španjolska često govori da joj upravo Južna Amerika pomaže popunjavati demografske i tržišne potrebe.
Dakle: prvi krug su jugoistočna Azija, Indija i sjeverna Afrika; drugi Kazahstan i Uzbekistan; treći Južna Amerika. Za to nam treba sustavna imigracijska politika.
