Losika Ratshukudu (20) prvi je igrač iz Bocvane koji je zaigrao u SuperSport Hrvatskoj nogometnoj ligi. Debitirao je u pobjedi Slavena Belupa protiv Gorice (1:0), zatim u nedjelju asistirao u porazu od Dinama (1:4) i već u prvom nastupu pobrao simpatije koprivničke publike.
– Da, lijepo je to bilo čuti. Nisam iznenađen jer su me dobro prihvatili i navijači na utakmicama Koprivnice, mene i cijelu momčad. No, ovo je bilo veoma posebno. Bila je to vrlo dobra, ujedno i jako teška utakmica, s visokim intenzitetom. Osvojili smo tri boda nakon tako puno utakmica bez pobjede i sretni smo – ističe ovaj nasmijani mladić.
Nakon što je stigao u Slaven Belupo početkom godine, počeo je nastupati za B momčad, četvrtoligaša Koprivnicu, na dvojnoj registraciji.
– Koprivnica igra nogomet koji je vrlo sličan Slavenovu, od presinga do pozicioniranja i kretanja, zato mi je bilo lakše snaći se u novoj momčadi. Razlika je samo u intenzitetu, ali u Slavenu imam vrlo dobre suigrače koji su me cijelo vrijeme savjetovali i motivirali.
Protiv Gorice igrao je na poziciji napadača, inače je krilni napadač.
– To je nogomet, moraš pokušati dati najbolje od sebe bez obzira na poziciju. Bio sam vrlo uzbuđen što ću zaigrati i nisam bio tako loš kao što sam mislio da ću možda biti. Bilo je to novo, korisno iskustvo, uživao sam i nadam se da ću i dalje dobivati priliku. Preferiram lijevo krilo, dešnjak sam, ali i lijeva može poslužiti. Gdje god me trener stavi, dat ću sve od sebe da pomognem momčadi.
Dolazak u Hrvatsku za njega je donio i prvi susret s pravom zimom.
– Za mene je to bilo jako brutalno, nikad nisam osjetio takvu hladnoću. No, sad je puno bolje, vrijeme je sve toplije, postaje onakvo na kakvo sam naviknuo u Africi.
Kakve su razlike između nogometa u Hrvatskoj i Bocvani?
– Tehnika i intenzitet znatno su drugačiji, kao i konzistentnost. Ovdje se inzistira na pravom dodavanju u pravo vrijeme, isto tako i na presingu. U Bocvani ne moraš pritiskati suparnika od vratara kao što to Slaven radi, no, srećom, na te zahtjeve sam već naišao u Južnoafričkoj Republici, gdje sam proveo dvije i pol godine. Stoga mi nije problem igrati visoki presing kakav traže ovdje u Slavenu.
Kaže kako je uz nogomet vezan od malih nogu.
– Moj je otac bio profesionalni nogometaš, morao je prekinuti karijeru zbog ozljede, no uspio sam ga vidjeti u akciji dok sam bio mali, uvijek mi je predstavljao inspiraciju. I brat je igrao, trenutačno se posvetio studiju, no namjerava nastaviti. I moji rođaci također igraju, prava smo nogometna obitelj.
U njegovoj igri može se primijetiti „vic” i neki potezi kakvi su danas rijetki. To nije slučajno, jer je Losika kao dijete igrao nogomet s vršnjacima na ulici.
– Da, to su zabavne uspomene. Kad sam krenuo u osnovnu školu, sa sedam godina, počeo sam svakodnevno igrati nogomet s prijateljima u susjedstvu u svom selu, a s 10 godina, nakon što smo preselili bliže gradu, krenuo sam s treninzima u Akademiji. Tu je za mene počeo pravi igrački razvoj, bio sam okružen igračima koji su bili bolji od mene i želio sam od njih učiti i napredovati. Ta želja za napretkom i dalje me motivira, osobito ovdje u Hrvatskoj.
Ratshukudu je bio najmlađi igrač koji je nastupio za Bocvanu na Afričkom kupu nacija, imao je tada 19 godina. Kakve su mu ambicije u karijeri?
– Želio bih s reprezentacijom ponovno izboriti nastup na Kupu nacija što je prije moguće, da budemo redoviti sudionici kontinentalnog prvenstva. Nadam se da ću uživati igrati za Slaven, pa ćemo vidjeti ako se otvori neka nova prilika. No, trenutačno nastojim pružiti najbolje od sebe i fokusirati se na Slaven.
Kako ste uopće završili baš u Hrvatskoj?
– Nakon nastupa protiv Benina na Afričkom kupu nacija u Maroku, moj mi je menadžer rekao da postoji veliko zanimanje te je zaključio da je odlazak u Slaven najbolja prilika za mene, da je to stabilan klub u kojeg možemo imati povjerenja. Zato smo prihvatili ponudu.
Kako se osjećate u novoj sredini?
– Lijepo je, vjerojatno najbolje mjesto na kojem sam bio izvan svog doma. Iskreno, ovdje se osjećam kao kod kuće, ljudi su me jako lijepo prihvatili. Imam samo pozitivna iskustva, od igrača pa do trenera u oba kluba. Znam i par ljudi izvan nogometa. Upoznao sam par susjeda koji mi puno pomažu. Svi su me u ovom gradu sjajno prihvatili. Osobito mi se svidjela hrana, svaki put kad odemo u restoran, nastojim isprobati nešto novo.
Što vam se posebno svidjelo?
– Mlinci i ćevapi!
Kao profesionalni sportaš ne biste smjeli pretjerivati s ćevapčićima…
– Istina, znam, pazim na to. Mogu si dozvoliti ćevape poslije utakmice, ali tijekom tjedna nastojim se hraniti zdravo.
Pretpostavljamo da znate i neke hrvatske riječi?
– Dobar dan, dobra večer, dobra večer svima, kako si, dobro sam… Tu su i nogometni izrazi: leđa, desno, lijevo. Namjeravam pojačati satove hrvatskog i naučiti jezik kako bi mi bilo što lakše.
Koliko uopće znate o hrvatskom nogometu?
– Čuo sam za vaše poznate nogometaše poput Modrića, Gvardiola, Kovačića… Prije dolaska ovdje više sam bio upoznat s hrvatskom reprezentacijom i njezinim uspjesima, a manje sa samom ligom. Međutim, nakon što sam stigao i dobio malo bolji uvid, shvatio sam da je liga kvalitetna, da se ovdje igra značajno drukčiji nogomet u smislu kvalitete i intenziteta nego što je to slučaj u Africi. I za mene je izazov pokušati dosegnuti tu razinu, stoga učim od svih, ne samo od suigrača nego i od igrača drugih klubova.
Imate li omiljeni klub u Europi?
– Samo Slaven Belupo!
A nogometnog idola?
– Oduvijek sam volio Messija, on je za mene poseban i to se nikad neće promijeniti. Nadam se da ću dosegnuti barem polovicu njegove razine – zaključio je Losika Ratshukudu.
