Maldivske vlasti istražuju smrt petero talijanskih ronilaca koji su prošlog tjedna poginuli u špiljskom sustavu Devana Kandu, a fokus istrage trenutačno je na pitanju jesu li tijekom zarona otišli dublje od planiranog. Dok službeni rezultati još nisu objavljeni, među stručnjacima za ronjenje i hiperbaričnu medicinu pojavile su se dvije različite teorije o tome što je dovelo do tragedije.
Prema prvoj teoriji, koju prenosi Reuters, uzrok nesreće moglo bi biti ronjenje na velikim dubinama s neadekvatnom opremom. Maldivski ronilački stručnjak Shafraz Naeem objasnio je da se ulaz u špilju nalazi na oko 55 metara dubine, gdje prirodno svjetlo dopire samo do prve komore, dok dalje vlada potpuni mrak.
Naeem upozorava da je na toj dubini iznimno rizično koristiti obični komprimirani zrak, kakav se koristi za rekreativne zarone do otprilike 30 metara. Zbog visokog tlaka može doći do trovanja kisikom, odnosno prekomjernog unosa kisika u organizam, što može izazvati gubitak svijesti, oštećenja živčanog sustava i ozbiljne fiziološke posljedice. Za takve dubine, tvrdi, nužna je specijalizirana obuka i korištenje posebnih plinskih mješavina s helijem.
Moguće je da su bili “usisani” u špilju
Drugu teoriju iznio je Alfonso Bolognini iz Talijanskog društva za podvodnu i hiperbaričnu medicinu, koji smatra da neiskustvo ili trovanje kisikom vjerojatno nisu uzrok nesreće jer su stradali ronioci bili vrlo iskusni profesionalci. Kao primjer naveo je profesoricu Monicu Montefalcone, koja je iza sebe imala više od 5000 zarona i sve potrebne certifikate. Istaknuo je i da je na zaron povela vlastitu kćer, što prema njegovu mišljenju pokazuje da nije očekivala ozbiljan rizik.
Prema njegovoj teoriji, skupina nije planirala ulazak u špilju, nego samo pregled njezina ulaza tijekom povratka sa zarona na koraljnom grebenu. No upravo bi konfiguracija špilje i snažne podvodne struje mogle biti ključ tragedije. Bolognini tvrdi da se na oko 50 metara dubine stvara takozvani „Venturijev efekt“, zbog kojeg voda kroz suženi prolaz naglo ubrzava i stvara snažan efekt usisavanja. Smatra da je upravo takva struja mogla iznenada povući ronioce u unutrašnjost špilje.
U potpunom mraku i uz podizanje sedimenta s dna vidljivost je navodno pala gotovo na nulu, što je moglo izazvati dezorijentaciju i paniku. U pokušaju pronalaska izlaza ronioci su, prema toj teoriji, ostali bez zraka.
Najsmrtonosnija ronilačka tragedija u povijesti Maldiva
Ne isključuje se ni mogućnost da je struja prvo povukla jednog člana skupine, dok su ostali stradali pokušavajući ga spasiti. Ovu teoriju dodatno podupire činjenica da stručnjaci organizacije DAN Europe u početku nisu mogli ni uvesti podvodnog robota u špilju upravo zbog izrazito snažnih morskih struja na ulazu.
Tragedija se dogodila tijekom privatnog zarona koji nije bio dio službene znanstvene misije u kojoj su talijanski istraživači proučavali morski ekosustav i utjecaj klimatskih promjena na tropsku bioraznolikost.
Skupina je u špiljski sustav ušla 14. svibnja, nakon čega je pokrenuta velika spasilačka operacija. Nesreća je ubrzo proglašena najsmrtonosnijom ronilačkom tragedijom u povijesti Maldiva.
Tijela su naknadno pronađena
Tijelo instruktora Gianluce Benedettija pronađeno je 15. svibnja na dubini od 60 metara. Tijekom potrage dan kasnije preminuo je i jedan pripadnik Maldivskih nacionalnih obrambenih snaga zbog komplikacija povezanih s dekompresijskom bolešću.
Preostala četiri tijela pronašao je 18. svibnja specijalizirani finski ronilački tim unutar treće komore špilje, gdje su bila smještena jedno uz drugo. Tijela su potom postupno izvučena iz špilje uz pomoć finskih i maldivskih ronilaca te policije.
Maldivski predsjednički ured 20. svibnja potvrdio je da su izvučena i posljednja tijela, čime je završena višednevna operacija potrage i spašavanja. Sva tijela prebačena su u mrtvačnicu u glavnom gradu Maleu, gdje se nastavlja službena istraga o točnom uzroku smrti.
