Vladimir Putin stigao je u Peking 20. svibnja nadajući se da će mu poremećaj globalnih energetskih tržišta uzrokovan iranskim ratom konačno dati prednost da zaključi jedan od najznačajnijih – i najneuhvatljivijih – energetskih sporazuma svog predsjedništva. Kinesku prijestolnicu napustio je praznih ruku, barem po to pitanju, piše BneIntelliNews.
Državni posjet dolazi samo nekoliko dana nakon što je američki predsjednik Donald Trump napustio Peking. Dvojica predsjednika potpisala su novi sporazum o strateškom partnerstvu i ponovno se obvezala na svoje partnerstvo “bez granica”, gestama koje su očito bile usmjerene prema Bijeloj kući.
Također su potpisali niz sporazuma o bilateralnoj suradnji i ekspresivno pokazali strateško jedinstvo. Čak 40 ugovora i sporazuma. Ruski predsjednik Vladimir Putin doveo je vrlo veliku delegaciju visokih dužnosnika i poslovnih čelnika, uključujući čelnike triju najvećih ruskih energetskih tvrtki, Gazproma, Rosnjefta i Novateka, željnih produbljivanja već snažnih komercijalnih i političkih veza.
No, dvojica čelnika nisu uspjela postići napredak u vezi najbitnijeg projekta, plinovoda Snaga Sibira 2 za koji je Moskva najavila da će se o njemu “detaljno raspravljati”. Nakon summita, ruski glasnovovornik Dmitrij Peskov izjavio je da su Peking i Moskva postigli dogovor o ključnim parametrima projekta, ali da “neke nijanse tek trebaju biti razjašnjene”, bez jasnog vremenskog okvira za projekt, prenosi ruska RIA Novosti.
“Ovo je ogroman udarac za Rusiju i Putina, koji je prije posjeta nagovijestio da se nazire proboj”, rekao je Lyle Morris, viši suradnik za kinesku nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku pri Institutu za politiku azijskog društva za američki CNBC.
No unatoč ponovljenim obećanjima prijateljstva i strateške koordinacije, summit je završio bez ikakvog javnog napretka u vezi s dugo odgađanim plinovodom Snaga Sibira 2 (SS2) – projektom vrijednim više milijardi dolara koji bi trebao prenositi 50 milijardi kubičnih metara ruskog plina u nerazvijene sjeverozapadne regije Kine rutom koja prolazi kroz Mongoliju. To je otprilike količinski trećina plina koji je Rusija prodavala EU i zajedno s postojećim plinovodom Snaga Sibira 1 (PoS1) nazivnog kapaciteta od 35 milijardi kubičnih metara uvelike bi doprinio ponovnom pokretanju unosnog ruskog poslovanja s isporukom plina. Pojedini analitičari su susret Xi-ja i Putina i vidjeli kao priliku da se (konačno) dogovori upravo taj projekt plinovoda.
Rusija je počela s plinovodima u Europu 1970-ih i izgradila veliku mrežu plinovoda za dostavu plina na Zapad koja je besprijekorno funkcionirala tijekom cijelog Hladnog rata. Ti projekti plinovoda kulminirali su plinovodom Sjeverni tok 2, koji nikada nije potpuno pušten u pogon zbog političkih prepirki, a potom je uništen eksplozijom 2022. godine. Zbog toga oko 70% ruske infrastrukture za izvoz plina ide prema zapadu, a dva plinovoda Snaga Sibira namijenjena su diverzifikaciji izvoznih ruta.
Razgovori o puštanju u rad građevinskih radova za plinovog Snaga Sibira 2 sporo napreduju, navodno jer se dvije strane cjenkaju oko cijene plina. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je novinarima da su “osnovni parametri razumijevanja” za plinovod na mjestu, uključujući njegovu trasu i način izgradnje. To je diplomatski jezik za: još se nismo dogovorili o cijeni. A pregovori o cijeni traju već oko deset godina. Moskva žuri sklopiti posao. Peking ne.
Sporazum koji je potreban Rusiji
Stratešku logiku koja pokreće hitnost Moskve nije teško razumjeti. Ruski izvoz plina u Europu propao je od invazije na Ukrajinu 2022. godine, a državne tvrtke Gazprom zabilježile su pad isporuka od 44% prošle godine, na najnižu razinu od sovjetskog doba. Snaga Sibira 1, postojeći plinovod za Kinu, dosegao je svoj operativni limit tijekom 2024.-2025. Plinovod Dalekog istoka, koji će dodati 12 milijardi kubičnih metara godišnjeg kapaciteta, planiran je za 2027., ali će se postupno povećavati kapacitet. Snaga Sibira 2 bi bila glavni dobitak.
Predložena ruta duga 2600 kilometara protezala bi se od poluotoka Jamal u sjevernom Sibiru kroz Mongoliju do Kine, prenoseći oko 50 milijardi kubičnih metara plina godišnje – što je ekvivalentno oko 12% procijenjene ukupne potrošnje plina u Kini u 2025. godini.
U punom kapacitetu, plinovod bi otprilike udvostručio trenutni ruski udio u uvozu kineskog plina s oko 10% na približno 20%, temeljno preoblikujući geografiju izvoza Moskve i smanjujući njezinu ovisnost o EU tržištima.
No, Peking igra tvrdo kako bi postigao najbolji mogući dogovor. Ugovori o plinovodima opisani su kao brak: potrebno je vrijeme da osvojite partnera, ali nakon što ste sklopili vezu, vezani ste za cijeli život. Za razliku od nafte koja se lako može transportirati brodom na bilo koje tržište, isporuke plina plinovodima su fiksne nakon što su izgrađeni plinovodi, a višedesetljetni ugovori o cijenama imuni su na fluktuacije ili krize na energetskim tržištima.
Peking je navodno tražio plaćanje cijena bliskih ruskim domaćim cijenama, koje su uvelike subvencionirane. Prosječna ruska prodajna cijena plina Kini prošle godine bila je 249 dolara po tisuću kubičnih metara. Kina želi da to bude otprilike 120 dolara. Rusija inzistira na jamstvu punjenja plinovoda od 80%; Kina nudi 50%, stvarajući Rusiji značajan rizik od neiskorištenih kapaciteta i nasukanog kapitala.
Rusija se nadala da će nestabilnost uzrokovana sukobom na Bliskom istoku natjerati Kinu da pokaže veću fleksibilnost u pregovorima o cijenama. Moskva je izračunala da će zatvaranje Hormuza, koje je poremetilo katarski izvoz LNG-a i znatno podiglo cijene azijskog plina, učiniti naftovod bez izlaza na more koji zaobilazi pomorska uska grla privlačnijim Pekingu u novim uvjetima. Iako taj energetski šok stvara nove poticaje Pekingu da razmotri dodatni kopneni naftovod koji u potpunosti zaobilazi pomorska uska grla, analitičari ostaju skeptični da bi to promijenilo pekinšku pregovaračku računicu. Kina ima oko 1,23 milijarde barela kopnenih zaliha sirove nafte – dovoljno za otprilike 92 dana potreba za rafiniranjem, prema Kpleru, kako bi mogla prebroditi kratkoročne oluje. Ali u konačnici, Kina uvijek razmišlja dugoročno i nastoji osigurati jeftin i pouzdan izvor energije za nekoliko idućih desetljeća.
Kineska računica
Sankcije Rusiji pretvaraju plinovodni posao u tržište koje daje snagu kupcu. Kineski stav prema projektu godinama je bio “ako se dogodi, odlično, ako ne, snaći ćemo se”, rekao je Aleksej Gromov, voditelj ruskog Instituta za energetiku i financije za ruske Vedomosti.
Štoviše, s kineskim nastojanjem da postane prva svjetska elektro-država i eksplozijom kapaciteta obnovljivih i nuklearnih izvora energije, plin je samo jedan dio kineskog energetskog miksa – koristan dodatak, ali ne i ključan. Pregovori o prvom ugovoru o plinovodu Snaga Sibira također su trajali desetljeće, a formula cijene plina koji se njime prenosi nikada nije javno objavljena.
I već ima alternativne izvore plina. Kineska domaća proizvodnja plina porasla je za 2,7% u prva četiri mjeseca godine, a sve veće količine plina dopremaju se iz središnje Azije. Turkmenistan je započeo izgradnju plinovoda TAPI koji bi trebao opskrbiti Kinu s 30 milijardi kubičnih metara plina iz najvećeg plinskog polja na planetu. Kazahstan također već šalje plin Kini putem plinovodnog sustava Srednja Azija-Kina, koji prolazi kroz Turkmenistan, Uzbekistan i Kazahstan prije ulaska u kinesku regiju Xinjiang i namjerava prenamijeniti više plinovoda iz sovjetskog doba kako bi povećao količine.
Tijekom travanjskog posjeta ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova Pekingu, kineski potpredsjednik vlade Ding Xuexiang istovremeno je potpisivao sporazume o proširenju suradnje u plinskom sektoru s Turkmenistanom i takav tajming je bio jasan signal da Moskva nije jedina opcija Pekinga. Ako plinovod SS2 može opskrbiti ekvivalentom više od 40 milijuna metričkih tona godišnjih potreba Kine za ukapljenim prirodnim plinom (LNG), vrijednost te opskrbe mjeri se u odnosu na alternative, a ne u odnosu na potrebe Rusije.
Unatoč zapadnim sankcijama, Kina je od početka rata između Rusije i Ukrajine u veljači 2022. kupila ruska fosilna goriva u vrijednosti većoj od 367 milijardi dolara. Izvoz ruske nafte u Kinu porastao je za 35% u prvom tromjesečju 2026., prema Putinovom predsjedničkom pomoćniku Juriju Ušakovu. Kina kupuje, no ona jednostavno preferira kupovati pod svojim uvjetima.
“Izgradnja prvog plinovoda Snaga Sibira trajala je oko 20 ili više godina, a Kinezi se žestoko cjenkaju oko cijene. Što se tiče ovog drugog plinovoda, priča neće biti drugačija, sve će karte biti u kineskim rukama”, rekao je Gromov.
Memorandum o SS2, potpisan između Gazproma i kineskih kolega iz rujna 2025., ruski su dužnosnici prikazali kao veliki napredak, ali nije predstavljao obvezujući konačni sporazum i pregovori su zapravo i dalje neizvjesni.
Kremljev pomoćnik za vanjsku politiku Jurij Ušakov rekao je uoči putovanja u Peking da će se o naftovodu “čelnici detaljno raspravljati”. Svaka godina koja prođe bez rješavanja spora oko cijena godina je u kojoj prihodi Gazproma ostaju smanjeni, strateška izloženost Rusije zatvaranju europskog tržišta ostaje neosigurana, a pregovaračka pozicija Pekinga, ako ništa drugo, jača.
Zapad zabrinut: Zašto Rusija i Kina trebaju jedna drugu
