Veza između Terryja i Vanesse Perroncel je stvarna, on je bio nevjeran svojoj ženi i partnerici (i ne zna se je li za javnost gore prvo ili drugo). Stvarnost je da kraljevstvo Njegovog Veličanstva drhti
Prokletstvo je, u ovom slučaju, izdaja. Nakon što netko učini ovako nešto, nosi to sa sobom (i u sebi) cijeli život. Moći će ga se osloboditi na trenutak, na dan, možda i na mjesec ili godinu, ali prije ili kasnije ono će isplivati. Ili zato što se drugi toga sjećaju ili zato što on sam toga postaje svjestan i gledajući se u ogledalo nema hrabrosti ni sebi oprostiti. A onda ga obuzme grižnja savjesti, strah od ponovnog pada u to, strah od nemogućnosti kontrole u određenim situacijama, jer će se određene situacije ponavljati s obzirom na ulogu koju lik igra. Preostaje samo jedno: tugovati, baš kao da imate posla s umrlom osobom, razumjeti to u potpunosti, razumjeti razloge koji su doveli do takvog ponašanja i, na kraju, kao terapiju, okrenuti smjer, promijeniti smjer, krenuti drugim smjerom i nadati se da će putovanje biti bolje. To je ono što John Terry već dugo pokušava učiniti. Evo što se dogodilo.
