Naša zemlja, zemlja koja je u taktičkom smislu najviše utjecala na ovaj sport, nije uključena u njegovu karijeru. Ali u nogometu koji zahtijeva projekte, ali živi u hitnim slučajevima, koji traži spektakl, ali obrađuje rizike, koji gubi talente i onda ih juri, tko bi im mogao dati ključeve?
Postoje treneri koji mijenjaju momčadi. A tu su i oni koji mijenjaju nogomet. Pep Guardiola pripada drugoj kategoriji. Za Fabija Capella to ga je promijenilo ne samo na bolje nego i na gore, zbog nebrojenih pokušaja imitacije kojima se, poput Settimane Enigmistice, Pep može pohvaliti: ali naravno, teško mu je zamjeriti. S druge strane, i za prepisivanje je potrebna inteligencija. Sad kad se, nakon oproštaja s Manchester Cityjem, ponovno zaustavio na pauzi, tko zna koliko (i tko zna hoće li možda početi ići u kino s Jurgenom Kloppom, drugom bebom umirovljenikom iz klupa), postavlja se pitanje, pomalo retoričko i pomalo sjetno obojeno, zašto ne Italija? Bio bi to spektakl, injekcija energije. Za reprezentaciju. Za veliki klub. Za revoluciju.
