Rusija je pojačala trgovinska ograničenja i javna upozorenja zbog cijena energije protiv Armenije, dok premijer Nikol Pašinjan usmjerava zemlju bliže Europskoj uniji i priprema se za pomno praćene opće izbore u lipnju.
Eskalacija dolazi usred brzog pogoršanja odnosa između Moskve i Erevana, nekada vrlo bliskim partnerima na postsovjetskom prostoru, i slijedi nakon višemjesečnih političkih napetosti zbog promjene vanjske politike Armenije, rješavanja sukoba u Gorskom Karabahu i njezine suradnje sa zapadnim institucijama.
Energija kao fokus nove runde spora
U središtu najnovijeg spora je energija. Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je istaknuo da Armenija dobiva ruski prirodni plin po znatno sniženoj cijeni od oko 177,50 dolara po tisuću kubičnih metara, u usporedbi s cijenom od više od 600 dolara u Europi, te je predložio da Armenija “odluči o svom geopolitičkom vektoru”.
Pašinjan je odgovorio da su cijene plina regulirane dugoročnim ugovorima između dviju zemalja i da se ne mogu jednostrano mijenjati, nastojeći problem predstaviti kao tehničko i pravno, a ne političko pitanje.
U međuvremenu, ruski zamjenik premijera Aleksej Overčuk u intervjuu upozorio je da bi bliže usklađivanje Armenije s Europskom unijom moglo dovesti do viših troškova energije i trgovinskih barijera, rekavši da će, ako Erevan promijeni kurs, “uvesti carine, cijene plina će se promijeniti, a time i cijene energije”, izvijestio je Interfax.
Cijena ruskog plina za Armeniju koja bi bila slična cijeni koju plaćaju europske države bi bio vrlo jak udarac na aremnsku ekonomiju i kućanstva koja gotovo potpuno ovise o ruskom plinu. S druge strane, možda bi takav neprijateljski potez Moskve samo ubrzao armensko okretanje Zapadu. Armenija je u veljači ove godine potpisala s Washingtonom pakt o razvoju nuklearne energije, ali do prvog reaktora bi moglo proći puno godina.
Dok su ruski dužnosnici više puta inzistirali na stabilnosti gospodarskih odnosa, niz regulatornih mjera posljednjih dana potaknuo je zabrinutost u Armeniji da Moskva provodi koordinirani pritisak jer nije samo plin u pitanju. Rusija čini 35% vanjske trgovine Armenije, prema SpecialEurasia portalu.
Rusko poljoprivredno nadzorno tijelo Rosselkhoznadzor zabranilo je uvoz armenskog cvijeća, navodeći fitosanitarne probleme, te upozorilo da bi povrće i voće također mogli biti pogođeni, prema izvješćima u ruskom i armenskom tisku. Agencija je također pokrenula pitanja o povećanim inspekcijama armenskog poljoprivrednog izvoza, prema TASS-u .
Odvojeno, rusko tijelo za zaštitu potrošača Rospotrebnadzor obustavilo je prodaju nekoliko armenskih alkoholnih proizvoda, uključujući vino i konjak od više armenskih proizvođača, navodeći kao razlog kršenja propisa o kvaliteti, izvijestio je Interfax. Također je proširilo ranija ograničenja na armensku mineralnu vodu, uključujući poznati brend Jermuk, navodeći probleme s kemijskim sastavom i zabrinutost zbog označavanja. Jasno je da su ovi novi “problemi” pronađeni čisto zbog politike, a ne zbog prehrambenih, bioloških, kemijskih ili sanitarnih pitanja.
Nadzorno tijelo reklo je da voda nije odgovarala deklariranim specifikacijama i da bi mogla zavarati potrošače, dok su armenski proizvođači u prošlosti odbacivali slične optužbe.
Armenski dužnosnici reagirali su oprezno. Pašinjan je rekao da su se ograničenja na robu koja ne zadovoljava sanitarne ili fitosanitarne standarde ponavljala tijekom proteklih osam godina, iako nije izravno komentirao je li najnoviji val politički motiviran.
Točka pritiska na izbore
Eskalacija se događa manje od tri tjedna prije parlamentarnih izbora u Armeniji 7. lipnja, glasovanja koje se općenito smatra ključnim testom Pašinjanove domaće legitimnosti i općeg smjera vanjske politike države.
Novo istraživanje javnog mnijenja koje je provela tvrtka MPG LLC, armenski član GALLUP International Association, sugerira da vladajuća stranka Građanski ugovor vodi s 28,8% podrške, a slijede je oporbeni blokovi Snažna Armenija s 14,9% i savez Hayastan s 12,1%. Dvije druge stranke nalaze se blizu ili iznad parlamentarnog praga, što ukazuje na fragmentirano zakonodavno tijelo, ali i dalje dominira vladajuća stranka.
Ista anketa pokazala je da je gotovo 60% ispitanika sigurno da će glasati, što sugerira relativno visoku angažiranost oko ovih ključnih izbora.
Kampanja, koja traje do 5. lipnja, obilježena je suprotstavljenim narativima o geopolitičkoj budućnosti Armenije: treba li nastaviti oprezno okretanje prema Europskoj uniji ili obnoviti bliže usklađivanje s ruskim ekonomskim i sigurnosnim strukturama.
Glasanje slijedi nakon godina političkih turbulencija, uključujući prosvjede, ekonomske reforme i veliku promjenu u vanjskoj politici nakon što je Armenija 2023. izgubila kontrolu nad regijom Gorski Karabah, koju je Azerbajdžan ponovno zauzeo u vojnoj operaciji (uz pomoć Turske) unatoč prisutnosti ruskih mirovnih snaga koji su ih trebali zaštititi upravo od takvog scenarija.
Ta je epizoda ozbiljno narušila povjerenje javnosti u sigurnosne obveze Moskve i postala prekretnica u vanjskopolitičkoj putanji Armenije.
Zategnuti odnosi s Rusijom pod Pašinjanom
Odnosi između Moskve i Erevana stalno su se pogoršavali pod Pašinjanom, koji je došao na vlast 2018. nakon masovnih prosvjeda koji su srušili prethodnu vladu.
Podjele su bile vidljive tijekom sastanka dvojice čelnika u Kremlju 1. travnja , koji je otkrio sve veće razlike oko političkog smjera Armenije, demokratskih procesa i vanjske politike.
Iako Armenija ostaje formalno saveznica Rusije putem Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO) i domaćin je ruskih vojnih baza, Pašinjan je sve više distancirao zemlju od institucija pod vodstvom Moskve.
Početkom 2024. Armenija je zamrznula svoje sudjelovanje u CSTO-u, navodeći kao razlog nezadovoljstvo odgovorom bloka na sigurnosne prijetnje. Armenski dužnosnici također su optužili Rusiju da nije adekvatno podržala Erevan tijekom sukoba s Azerbajdžanom.
Pašinjan je dodatno signalizirao preusmjeravanje vanjske politike aktivnijim angažmanom s europskim institucijama. Armenija je 2026. godine bila domaćin summita Europske političke zajednice u Erevanu, okupivši desetke europskih čelnika, te je održala više sastanaka EU-a i Armenije usmjerenih na trgovinu, upravljanje i sigurnosnu suradnju. Armenija je nedavno i prvi put ugostila američke vojnike na svom teritoriju kroz zajedničke vojne vježbe.
Europski dužnosnici opisali su Armeniju kao sve važnijeg partnera na Južnom Kavkazu, posebno jer EU nastoji diverzificirati energetske i transportne rute te smanjiti geopolitičke rizike u svom susjedstvu.
Rusija je, međutim, upozorila da armensko okretanje prema zapadu nosi posljedice. Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova prethodno je optužila Armeniju da se pomiče u ono što je nazvala “antiruskom orbitom”, rekavši da bi takav kurs donio “negativne političke i ekonomske posljedice”.
Armenski dužnosnici odbacili su takve karakterizacije, inzistirajući da Erevan provodi uravnoteženu vanjsku politiku temeljenu na nacionalnim interesima i gospodarskom razvoju.
Ekonomska međuovisnost i dalje jaka
Unatoč političkim napetostima, dvije zemlje ostaju duboko ekonomski isprepletene. Rusija je ključni dobavljač energije Armeniji, a Gazprom Armenija, podružnica ruskog Gazproma, drži monopol nad domaćom distribucijom plina. Plin se isporučuje preko Gruzije, a Armenija ima koristi od cijena znatno nižih od europskih tržišnih razina.
Rusija je također glavno odredište za armenski izvoz i izvor doznaka armenskih radnika u inozemstvu, što odnos čini ekonomski osjetljivim za obje strane.
Armenski dužnosnici više su puta naglasili da postojeći ugovori reguliraju određivanje cijena i opskrbu energijom te su demantirali izvješća o bilo kakvim formalnim razgovorima o povećanju cijena.
Istodobno, ruski dužnosnici sugerirali su da bi Armenija mogla izgubiti povlaštene trgovinske uvjete ako se dalje integrira s Europskom unijom ili se odvoji od ekonomskih struktura kojima upravlja Rusija.
Spor naglašava sve teže armensko balansiranje između konkurentskih geopolitičkih blokova. Od ruske invazije na Ukrajinu 2022. i sloma sigurnosnih jamstava u Gorskom Karabahu, Armenija se oprezno, ali sigurno kretala prema bližim vezama s EU i Sjedinjenim Državama, dok se i dalje uvelike oslanja na Rusiju za energiju i trgovinu.
Zapadni dužnosnici pozdravili zaokret Armenije, istovremeno pozivajući na reforme u upravljanju, vladavini prava i ekonomskoj politici. Moskva je, u međuvremenu, upozorila bivše sovjetske republike da izbjegavaju dublju integraciju sa zapadnim institucijama, tvrdeći da širenje EU i NATO-a prijeti regionalnoj stabilnosti i strateškim interesima Rusije.
Bolno okretanje malene Armenije prema Zapadu
