Videozapis pun emocija, suza radosnica i iskrenog poštovanja i ljubavi, trenutak kada su maturanti smjera zrakoplovnih tehničara iz Tehničke škole Zadar svojoj razrednici Nini Lučić, na zadnji nastavni dan, poklonili automobil izazvao je ogromnu pozornost diljem cijele Lijepe Naše.
– Nina je čudo, bila im je kao druga majka, zaslužila je, da je bar više ovakvih…, samo su neki od komentara, a svi su primijetili isto, da o mladima ne govori pesimistično, kako to obično danas biva, već u njima vidi ljude pune potencijala i dobrote.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
No, svojevrsnu slavu, kaže za Zadarski list, nije očekivala, niti je navikla na to. Ona, kaže skromno, samo radi svoj posao. Međutim, slikovito rečeno, vidi se iz aviona da ga radi svim srcem.
– Kada zatvorim vrata učionice, imam osjećaj da sam u najboljem okruženju na svijetu. Obožavam raditi s mladima. U njima je toliko pozitive, ljubavi, neiskvarenosti… Mladima treba dati priliku i pitati ih, to su ljudi koji dolaze u školu s različitim pričama, situacijama, obiteljskim problemima. Oni osjete kad ih netko zaista čuje, zato mi baš smeta kada ih se gleda kao brojeve, kao robote – priča “omiljena profa” i ističe da, ako mladima damo ljubavi, oni to vraćaju, i to višestruko.
U njenim učionicama nema nikakvog kažnjavanja, sve se rješava dogovorom. Dogovor, otkriva, učenici uvijek ispoštuju, u startu su dogovorili jedno, ali vrijedno pravilo, a to je – uzajamno poštovanje. Isto je u svim četirima školama u kojima radi. Naime, završila je studij pedagogije i sociologije, a predaje u matičnoj, Tehničkoj školi, u Pomorskoj školi, u Strukovnoj školi Vice Vlatkovića i u Glazbenoj školi Blagoja Berse.
– Kada sam krenula u četiri škole, pitala sam se kako ću sve to stići. Ali, sada kad vrtim film unatrag, mislim da se sve događa s razlogom. Tada sam imala težak period, učenici su mene digli, unijeli su mi toliko veselja u život. U sve četiri škole imam i divne kolektive i ravnatelje koji su mi uvijek izlazili ususret. Svima sam im silno zahvalna – ističe Nina za Zadarski list i napominje kako je uvijek i sa svim roditeljima učenika imala divnu suradnju.
U takvim je okolnostima, nastavlja, sve lagano, a odnose s ljudima gradi prilično jednostavno. Naglašava da nitko, naravno, nije savršen, no da u svakome treba tražiti dobro. A mnogo dobroga je u mladim ljudima danas i uspoređujući sadašnje te prijašnje generacije, Nina ne vidi neku razliku.
– Problema s autoritetom nemam, sve dolazi prirodno, mladi i dalje poštuju profesore. Oni samo traže vrijeme. Tempo života jest takav da odrasli često nemaju vremena, roditelji danas rade po nekoliko poslova da bi djeci osigurali egzistenciju. I onda, kada razrednik, a posao razrednika je puno više od dvaju školskih satova tjedno, osjeti da ga učenik treba, da nekome treba više podrške, onda mu to i da. U tome je cijela poanta – govori Nina.
Sve u svemu, kaže Nina, raditi u prosvjeti je prekrasno, rad s mladima traži trud i ljubav, no uvijek se dobro dobrim vraća.
– Mladima treba usaditi to da na probleme, a bit će ih svakome u životu, gledaju kao priliku za rast. Znaju mladi danas odustati nakon prve prepreke. Tu uskačemo mi odrasli, u psihološkom smislu, tada ih poguramo, prvi put, drugi, treći, kasnije nauče i sami. Najsretnija sam kad mi kažu: razrednice, pa riješit ćemo, idemo dalje – kazuje Nina za Zadarski list.
Moja reakcija na članak je…
