Nogometaši Rijeke, nakon gotovo šest godina čekanja, konačno su stigli do prvenstvene pobjede u Osijeku, ujedno i prve na Opus areni, najljepšem, da ne kažemo i jedinom pravom stadionskom zdanju u Hrvata.
Izabranici Radomira Đalovića nisu odigrali perfektnu utakmicu, no bili su i više nego dovoljno dobri da s dva pogotka postignuta u pravo vrijeme zatvore susret i vrlo lako obrane puni plijen uslijed jalove terenske inicijative domaćina koji je, sada je to već jasno, u najvećoj rezultatskoj krizi otkad je mađarski kapital ušao u klub.
No, slaba igra Osijeka s početka sezone i svega jedan osvojen bod iz četiri kola ne mogu niti trebaju umanjiti vrijednost nastavka uspješnog HNL niza Rijeke, kao i činjenicu da je tek iz 13. uzastopne utakmice, što na Gradskom vrtu, što pod reflektorima popularnog “Pampasa” neka momčad Rijeke u konačnici i osjetila ligašku slast pobjede. U pravilu su Riječane posljednjih sezona čekali mučni povratci kući višesatnom vožnjom autobusom, no ovog puta momčad Radomira Đalovića nije imala puno vremena za slavlje. Em‘ su riječki dečki odmah poslije dvoboja žurili prema osječkoj zračnoj luci i kratkom letu prema Kvarneru, em‘ nikome veliko slavlje nije padalo napamet uslijed četvrtka i, možemo to slobodno kazati, najvažnije utakmice sezone – uzvratnog susreta play offa Konferencijske lige protiv ljubljanske Olimpije na njihovom terenu.
Jedan od riječkih junaka bio je Stjepan Radeljić, BIH reprezentativac koji je nastavio svoju sjajnu formu iz prošle sezone u Bijelom dresu. Sada već poslovično vrlo dobru igru u posljednjoj liniji popularni je Radelja ovog puta nadogradio svojim ukupno drugim, te prvim ligaškim, pogotkom u Bijelom dresu.
– Mogu reći da je ovo bila vrlo bitna pobjeda za nas pred odlučujuću utakmicu u kojoj nam je potrebna pobjeda i ulaz u Konferencijsku ligu. Bilo je bitno na osječki travnjak od prve minute izaći s dobrom energijom što smo i uradili. Drago nam je što smo baš mi ta generacija koja je uzela pobjedu u Osijeku prvi put nakon 2018., nadam se da će tako biti i u narednim gostovanjima – kazao je Radeljić u uvodu potvrdivši činjenicu kako je momčadi bilo puno lakše igrati nakon jednog takvog “laganog” pogotka.
– Slažem se, to te digne i da ti poticaj za dalje. Mi smo se pak od prve minute dobro postavili na terenu i mislim da smo pasevima vrlo lako dolazili do njihove zadnje trećine. Šteta što nismo zabili još koji pogodak, no u nastavku smo se dogovorili nastaviti istim putem. Iako smo malo patili iza, izdržali smo, zabili drugi pogodak i sretni se vraćamo u Rijeku – dodao je Radeljić i potom odmah najavio “bitku svih bitaka” ove sezone.
Rijeku su prošle sezone “milimetri” dijelili od ulaska u grupnu fazu Konferencijske lige i izbacivanja velikog favorita Lillea, ovog četvrtka izabranici Radomira Đalovića morat će pobijediti u Ljubljani domaćina Olimpiju s obzirom na to da je prvi dvoboj na Rujevici završio bez pobjednika (1:1). Ulog je potpuno isti, a protivnik, realno gledajući, puno lakši. Bila bi zaista šteta da Rijeka ne iskoristi ovakvu priliku kakva se, povoljnim ždrijebom, dogodi jednom u deset godina.
Daleko od toga da je Olimpija bezazlen protivnik, no ne mogu li Bijeli izaći nakraj s momčadi koju bi, lišeni rezultatskog imperativa i psihološkog pritiska vrijednog nogometnog prestiža i nekoliko milijuna eura, pobijedili u devet od deset međusobnih susreta, onda možda ova momčad naprosto nije stvorena za neke veće stvari, a svi znamo i vidimo koliko ima “štofa”.
Ova Rijeka jest priča karaktera i emocije, posebno s trenerom Đalovićem na čelu koji je u kratko vrijeme pokazao da zna i može uzeti pobjedu, kako doma (Istra), tako i na strani (Osijek). Prolazak Olimpije i povratak Rijeke na punopravnu europsku scenu nakon četiri sušne godine bio bi ogroman, veliki uspjeh i zato dvoboj protiv slovenske momčadi nikako nije još samo jedna utakmicu u nizu. Svjestan je toga i Radeljić.
– Očekuje nas u Ljubljani dosta teška utakmica. Moramo se dobro odmoriti, dobro još jednom analizirati našu prvu utakmicu, popraviti ono što nije bilo dobro. Ne sumnjam u ove momke, u ove trenere, a drago mi je što će tamo biti i naši navijači, naša podrška. Uz njihovu pomoć, vjerujem da ćemo slaviti prolazak u grupnu fazu natjecanja – podvukao je Radeljić i tako najbolje prezentirao ozračje riječke svlačionice prije najvažnije utakmice.
Pobjeda u Osijeku donijela je momcima prijeko potrebnu dozu samopouzdanja, momčad je na Opus Areni pokazala da su energetski padovi u igri očito više plod “glave” nego nogu i manjka aerobnog kapaciteta pluća. Osim toga, Đalović je odmorio neke od ključnih igrača svoje momčadi, izgleda da je i Fruku dobro došla pošteda, čim je ušao u igru vrlo je brzo stigao do svoje ukupno treće asistencije ove sezone teledirigiranom loptom upućenom Pašaliću. Đalovića može veseliti iznimna lakoća dolaska u matnu priliku i sve bolja, konkretnija igra jedinog riječkog sudionika na netom završenom Euru u Njemačkoj.
Uz odmornog Fruka, ubojitog Pašalića, neumornog Jankovića i izrazito motiviranog Ivanovića, kojem će to možda biti i posljednja utakmica u Bijelom dresu, ova se Rijeka ima itekako pravo ne samo nadati već vjerovati u pobjedu u Ljubljani. Pobjedu koja će ove momke vinuti u europske visine, tamo gdje većina njih još nikada nije bila, na velikoj europskoj sceni gdje nogomet igraju “veliki” dečki.
Vrijeme nogometnog odrastanja i sazrijevanja često zna biti bolno (gubitak naslova i Kupa protiv Dinama prošle sezone), vrijeme je za naplatu “školarine” i silnu radost vrijednu nastupa u Konferencijskoj ligi. Ova Rijeka to sigurno može, mora to prije svega dokazati sama sebi. Tamo gdje se to jedino i mjeri, na terenu.
