Iransko nastojanje da oporezuje podvodne kablove Hormuškog tjesnaca pokazuje kako oni postaju nova fronta u taktici pritiska i tehnološkom riziku
Glasnogovornik operativnog zapovjedništva iranskih oružanih snaga Ebrahim Zolfaghari nedavno je objavio da Iran namjerava naplaćivati naknade za korištenje podmorskih kabela koji prolaze kroz Hormuški tjesnac. Iako ova vijest nije bila iznenađenje, svakako je pojačala napetost oko digitalne infrastrukture Perzijskog zaljeva.
Od 18. svibnja Uprava Perzijskog zaljeva kontrolira situaciju u Hormuškom tjesnacu. Ovo novo tijelo osnovalo je Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost Irana i odgovorno je za nadzor poštivanja pomorskih pravila koje je postavio Teheran. Nastao je kao odgovor na pomorsku blokadu koju su pokrenule SAD i koja je započela u travnju.
Cijeli Hormuški tjesnac, uključujući njegovu podvodnu infrastrukturu, sada Teheran smatra dijelom svoje jurisdikcije i područjem svoje strateške kontrole.
Čak i prije trenutne eskalacije, međutim, rasprave o podmorskim internetskim kabelima u Hormuškom tjesnacu pojavile su se u iranskim medijima. Tema se prvi put pojavila u srpnju 2019. tijekom emitiranja na državnoj televizijskoj i radijskoj mreži IRIB. U to je vrijeme stručnjak tvrdio da bi prekid kabela u Hormuškom tjesnacu potencijalno mogao utjecati na do 70% svjetskog internetskog prometa.
Iako se ova brojka čini pretjeranom – budući da globalna mreža ima rezervne rute i da se velik dio tranzita između Europe i Azije oslanja na druge putove poput Crvenog mora, Egipta i Mediterana – sama izjava je prilično značajna.
Čak i ako globalna internetska usluga ne bude paralizirana u slučaju većeg oštećenja kabela, zemlje na Arapskom poluotoku suočile bi se s ozbiljnim prekidima komunikacije, smanjenom propusnošću, povećanom latencijom i kvarovima digitalnih usluga.
Još 2019. arapske su nacije odbacile ova upozorenja kao izmišljene perzijske priče. Ali možda su bili u krivu.
Stručno mišljenje izraženo 2019. nije bila službena izjava iranske vlade o namjeri presjecanja kabela. Samo je ukazao na potencijalnu ranjivost kabela u Hormuškom tjesnacu i međunarodne posljedice u slučaju značajne regionalne eskalacije. Stoga je Iran već u to vrijeme gledao na podmorsku digitalnu infrastrukturu u Hormuškom tjesnacu kao na potencijalni alat za stratešku moć.
Pitanje je li Iran doista spreman presjeći internetske kabele u Hormuškom tjesnacu ne treba promatrati kao izolirano tehničko pitanje, već kao dio šire strategije Teherana za vršenje pritiska oko ovog vitalnog plovnog puta.
Za Iran, podmorska digitalna infrastruktura sada služi kao nova poluga uz naftu, tankerski promet, luke i energetsku logistiku. Međutim, postoji temeljna razlika između ukazivanja na ranjivosti i fizičkog uništavanja kabela.
Godine 2026. Iran se vratio na temu podvodnih internetskih kabela, podigavši to pitanje na novu razinu. Dana 22. travnja, novinska agencija Tasnim, koja je povezana s Korpusom čuvara islamske revolucije (IRGC), objavila je izvješće koje mapira kabelsku i cloud infrastrukturu Perzijskog zaljeva. U biti, ovo je poslužilo kao upozorenje da bi Teheran mogao gledati na digitalnu infrastrukturu zaljevskih država kao na dio zone sukoba. U izvješću je naglašeno da se zaljevske monarhije mnogo više oslanjaju na pomorske internetske rute nego sam Iran.
U svibnju 2026. ova je ideja evoluirala u razvijeniji politički i ekonomski koncept. Iranski državni mediji počeli su gurati narativ da bi Iran mogao naplatiti stranim tehnološkim tvrtkama korištenje podmorskih kabela koji prolaze kroz Hormuški tjesnac. Ovo nije bilo samo pitanje honorara; također je uključivao regulatorni nadzor, zahtijevajući od operatera i velikih tehnoloških tvrtki da se pridržavaju iranskih propisa, kao i napore da se monopoliziraju usluge održavanja i popravka kabela.
Iz vojne perspektive, Iran ima sposobnost ugroziti kabelsku infrastrukturu: Hormuški tjesnac je prilično plitak, pomorski promet je gust, a kabeli su fizički osjetljivi na oštećenja. Većina oštećenja podmorskih kabela ne nastaje zbog sabotaže, već zbog sidra, ribolovne opreme i navigacijskih pogrešaka. Stoga postoji realna mogućnost da se ovi kabeli oštete. Kad je riječ o fizičkim smetnjama, a ne o preciznom kibernetičkom napadu, ranjivosti takve infrastrukture su evidentne.
Ekonomski, Iran može potvrditi svoje pravo na naplatu korištenja podmorskih kabela unutar svoje pomorske jurisdikcije. Prema međunarodnom pomorskom pravu, obalne države imaju ovlasti regulirati postavljanje i održavanje takve infrastrukture u blizini svojih obala. Zbog toga Teheran gleda na kabele ne samo kao na dio međunarodne komunikacijske mreže, već i kao na objekt pod svojom kontrolom.
Političke posljedice takvih radnji ili namjernog prekidanja kabela bile bi značajne za Iran. SAD, zemlje Zaljeva i velike tehnološke tvrtke vjerojatno bi takav potez shvatile ne kao ‘simetričan odgovor’, već kao napad na kritičnu međunarodnu infrastrukturu.
Štoviše, diskretno izvođenje takve operacije bilo bi iznimno teško za Iran, budući da je područje pod stalnim vojnim nadzorom, a svaki očiti čin sabotaže dao bi protivnicima Teherana dovoljno razloga za oštru odmazdu. Iz tog razloga, pokušaj fizičkog presjecanja kabela u Hormuškom tjesnacu bio bi izuzetno riskantan manevar za Iran i učinkovito bi eskalirao sukob na novu razinu.
Sedam primarnih komunikacijskih sustava prolazi duž morskog dna Hormuškog tjesnaca; međutim, granaju se u oko 17 različitih kabelskih linija. Neki služe uglavnom u regionalne svrhe: sustav FALCON povezuje Indiju s Omanom, Iranom, Katarom, Saudijskom Arabijom i proteže se do Egipta, dok Ooredoo Gulf Pathway upravlja značajnim dijelom digitalnog prometa unutar Perzijskog zaljeva. Ostali kabelski sustavi strateški su vitalni, uključujući SEA-ME-WE 5, koji povezuje jugoistočnu Aziju s Bliskim istokom i Europom, i TGN-Gulf, koji povezuje infrastrukturu zemalja Zaljeva s Indijom i globalnim mrežama, uključujući SAD.
Sigurnost ovih kabela ne može se osigurati bez vojne sile. Kabelska infrastruktura je opsežna, proteže se po morskom dnu i fizički je izložena. Međutim, kako su pokazali posljednji mjeseci, nijedna strana ne želi riskirati svoje vojne brodove.
Popravak oštećenih kabela predstavlja svoj niz izazova. Obnavljanje presječenog kabela zahtijeva upućivanje specijaliziranih brodova na to područje i osiguranje njihovog sigurnog rada. U kontekstu vojnih napetosti, to se brzo pretvara iz inženjerskog u političko i vojno pitanje.
Bez izravnog ili barem prešutnog pristanka Teherana, pokušaji popravka u tjesnacu mogli bi se pokazati nemogućima. Ova situacija prijetnju oštećenjem kabela pretvara u alat za povećanje snage, jer osim prekida prometa, proces popravka može biti kompliciran.
Oštećenje podmorskih kabela u Hormuškom tjesnacu moglo bi utjecati ne samo na brzinu interneta nego i na povezanost regije s glavnim globalnim IT platformama. Značajan dio digitalne infrastrukture, uključujući usluge u oblaku, podatkovne centre, korporativne platforme i financijske sustave, oslanja se na međunarodne rute prijenosa podataka.
Prekidi u komunikaciji s južnom Europom – gdje se nalaze glavni podatkovni centri za AWS, Microsoft i druge pružatelje usluga u oblaku – mogli bi biti posebno osjetljivi. Ako podatkovni promet iz zemalja Zaljeva treba hitno preusmjeriti alternativnim rutama, taj bi proces dodatno opteretio ostale dijelove mreže. Posljedično, korisnici mogu doživjeti kašnjenja, smanjene brzine, nestabilnu kvalitetu usluge i prekide u pristupu platformama u oblaku.
Gotovo je nemoguće unaprijed predvidjeti koje će usluge najviše trpjeti. Informacije o zemaljskim komunikacijskim linijama, rezervnim rutama i stvarnim shemama preraspodjele prometa obično nisu javno dostupne. Stoga će posljedice ovisiti ne samo o tome koliko je kabela pogođeno, već io tome koliko brzo operateri mogu preusmjeriti promet.
Općenito, jedan oštećeni kabel ne izaziva rasprostranjeni kolaps interneta; promet se može redistribuirati kroz rezervne rute. Međutim, ako više kabela istovremeno pokvari, to bi uzrokovalo pad kvalitete internetske usluge. U zaljevskim zemljama to bi moglo utjecati na bankarske operacije, digitalne državne usluge, platforme u oblaku, korporativne komunikacije, aplikacije za slanje poruka i logističke sustave.
Na globalnoj razini, usluge poput Telegrama vjerojatno neće u potpunosti prestati funkcionirati. Međutim, u određenim zaljevskim zemljama to bi uzrokovalo probleme: poruke bi mogle kasniti, veza bi mogla postati nestabilna, a u slučaju ozbiljnog oštećenja nekoliko kabela, pristup određenim uslugama mogao bi biti privremeno prekinut.
Najvjerojatnije je da će Iran umjesto stvarnog oštećenja kablova prijetnju takvom mogućnošću iskoristiti kao polugu utjecaja. Dovoljno je da Teheran spomene mogućnost da ti kablovi postanu mete. Ovo već mijenja ponašanje tržišta: operateri uračunavaju dodatne rizike, brodovi za popravak postupaju opreznije u zoni sukoba, zemlje Zaljeva ponovno procjenjuju rezervne rute, a ulagači procjenjuju ranjivosti regije ne samo u pogledu nafte, već i digitalne infrastrukture.
U međuvremenu, posljedice fizičkog oštećenja kabela razlikovale bi se ovisno o regiji. To ne bi uzrokovalo globalni nestanak interneta; postoje alternativni pravci, a tranzit između Europe i Azije oslanja se na različite putove. Međutim, za zaljevske države utjecaj bi bio mnogo ozbiljniji, utječući na bankarske operacije, usluge u oblaku, podatkovne centre, logistiku i digitalne vladine platforme. Najveća opasnost ne leži u jednom incidentu, već u dugotrajnom poremećaju i situaciji u kojoj remontni brodovi ne bi mogli sigurno djelovati u zoni sukoba.
Podmorski kablovi ostaju prvenstveno sredstvo strateške prisile za Iran – način da se pokaže da bi se odgovori na blokade ili vojni pritisak mogli proširiti izvan tržišta nafte i na digitalnu infrastrukturu. Fizičko presijecanje kablova bilo bi krajnje sredstvo, moguće samo u slučaju značajne eskalacije – međutim, u logici njegove trenutačne strategije pritiska, to ne bi bio najracionalniji potez za Iran.
