Ante Žigman od danas je guverner Hrvatske narodne banke – a mi smo prvi pisali da ga premijer Plenković želi na toj poziciji iako ga je htio ugurati u Vladu, ali to nije bilo formalno moguće jer mu je supruga istovremeno sjedila u Vladi.
Podsjećamo na tekst iz našeg tjednika 7Dnevno koji smo objavili još u veljači– priču o kadrovskoj kombinatorici koja je čekala pravi trenutak i na kraju se odvila točno onako kako smo naslutili.
Danas, kada se sva ta zbivanja mogu sagledati s odmakom, prenosimo tekst u cijelosti – onako kako smo ga tada napisali, u trenutku kada se sve još samo naziralo:
Htjeli su Žigmana
Nakon što je bilo potvrđeno da je guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić pobijedio oštru konkurenciju u izboru potpredsjednika Europske središnje banke te da 1. lipnja stupa na novu dužnost, otvorilo se pitanje tko će ga zamijeniti na čelu HNB-a. Tomislav Ćorić, dotadašnji viceguverner, postao je novi ministar financija, pa on, dakle, nije dolazio u obzir – ali s dobrim argumentima moglo se spekulirati da bi logično iznenađenje mogao biti tadašnji šef HANFA-e, odnosno predsjednik Upravnog vijeća te agencije za nadzor financijskih usluga Ante Žigman, inače suprug ministrice regionalnog razvoja i fondova EU-a Nataše Mikuš Žigman.
To je državna institucija koja nadzira financijsko tržište, uključujući kapitalno tržište, osiguranje, investicijske i mirovinske fondove i druge nebankarske financijske usluge. HANFA je imala vrlo važnu ulogu u financijskom sustavu jer je regulirala i nadzirala institucije koje su djelovale izvan banaka (dok je banke nadzirao HNB), a Žigman je tada mogao prijeći u Hrvatsku narodnu banku. Bio je predsjednik HANFA-e od 2018. godine, a imao je i funkcije na europskoj razini: bio je član upravljačkih tijela European Securities and Markets Authority (ESMA) i European Insurance and Occupational Pensions, gdje je sudjelovao u nadzoru i regulaciji tržišnih i sigurnosno-financijskih standarda.
Žigman je zbog svojih rezultata imao veliku podršku vrha Vlade, ali nije mogao ući u nju kao ministar financija dok mu je u Vladi sjedila supruga. No jasno je bio iskazao želju da prijeđe u HNB, a u Saboru je bez problema mogao dobiti podršku jer je imao jak CV targetiran upravo prema ovlastima HNB-a.
Velike teme
Prije nego što je postao ravnatelj HANFA-e, Žigman je gradio karijeru u javnom i privatnom sektoru ekonomije i financija: kao pomoćnik ministra financija za makroekonomske analize i planiranje, pa državni tajnik u Ministarstvu financija, potom kao potpredsjednik Povjerenstva za fiskalnu politiku Sabora i član pododbora Ekonomskog i financijskog odbora EU-a za tržišta državnog duga. Značajan dio karijere proveo je u HNB-u – uključujući rad u Uredu guvernera, a radio je i u privatnom bankarstvu (Raiffeisen Bank) kao voditelj makroekonomskih i financijskih istraživanja i glavni ekonomist, te kao član uprave u Partner banci.
Zanimljivo je da prilikom potvrde njegova mandata u Saboru nije dobio potporu Odbora za financije, što je izazvalo raspravu među zastupnicima, ali je prijedlog ipak bio upućen na plenarnu sjednicu Sabora. Točnije, broj glasova za i protiv bio je izjednačen, ali je bilo nađeno salomonsko rješenje te je prijedlog izravno pušten na plenarnu sjednicu Sabora, gdje je HDZ imao većinu, pa je tako prošao. Skandal je brzo pao u zaborav jer nije bila riječ o istaknutom političkom pitanju: dio oporbe iznosio je stavove da Žigman i HANFA pod njegovim vodstvom nisu adekvatno provodili određene nadzore i postupke nad financijskim sektorom, posebno su spominjali postupke oko velikih tema poput nadzora mirovinskih i investicijskih fondova, čime su aludirali da je nekoga štitio.
Uz to, zamjeralo mu se što se nije pojavio pred saborskim Odborom za financije i državni proračun kada se raspravljalo o njegovu mandatu, što su neki zastupnici ocijenili kao nepoštovanje parlamentarne kontrole. A neki zastupnici, poput Mostovih, argumentirali su da HANFA “ne ide u nadzore” osim u rijetkim slučajevima.
Utjecajan par
Ono što ga je osobito kvalificiralo za guvernersku poziciju bila je činjenica da je već radio u HNB-u, i to u Uredu guvernera, te je dobro poznavao taj sustav. Baš prije imenovanja na čelo HANFA-e (2018. godine), radio je kao viši savjetnik guvernera zadužen za fiskalnu politiku i analize, i u toj ulozi bio je blizak suradnik guvernera Borisa Vujčića.
Žigman je u braku s ministricom Natašom Mikuš Žigman, također istaknutom osobom u javnom sektoru: bila je državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva, a prošle je godine ušla u Vladu. Svakako je bila riječ o vrlo utjecajnom paru bliskom premijeru Plenkoviću, a u imovinskoj kartici Ante Žigmana spominjale su se dionice (npr. HT, Tesla i drugi financijski instrumenti), što je bio dio javno dostupnih podataka o njegovoj imovini kao nositelja javnih funkcija.
Cijela ta operacija seljenja Tomislava Ćorića iz HNB-a u Vladu, uz otvaranje slobodnih pozicija za novog guvernera, ali i još jednog viceguvernera odlaskom i Vujčića i Ćorića, zapravo je bila rezultat želje ministra financija Marka Primorca da ode iz Vlade. On si je u prvome redu sam izlobirao mjesto u Europskoj investicijskoj banci.
Političko imenovanje
Primorac je u sedlo uskakao idućeg mjeseca, a javna je tajna bila da mu je dosta rada u Vladi, gdje se morao boriti s deficitom koji je stalno prijetio da prijeđe tri posto BDP-a. Bio je svjestan da će novca uskoro biti sve manje zbog pada ukupne mase proračuna EU-a i nije mu se više dalo mučiti s deficitom.
EIB ima višestruke potpredsjedničke pozicije i članove uprave, a imenovanja se obično dogovaraju putem nominacija vlada država članica EU-a. Primorac je bio uskočio na tri godine s mogućnošću produljenja, i time je u velikoj mjeri utjecao na promjene i u HNB-u i u Vladi.
Europska investicijska banka financijska je institucija u vlasništvu država članica EU-a s ciljem da podupire strateške investicije u Europi, ali i izvan nje. EIB je posuđivao novac na međunarodnim kapitalnim tržištima i taj kapital davao kao povoljne kredite ili jamstva projektima koji su bili u skladu s ciljevima Europske unije. Novac koji je EIB plasirao nije dolazio iz europskog proračuna, ali je bio posvećen glavnim europskim projektima.
Pomorska veza
Među značajnim programima bili su i oni koji su se odnosili na transnacionalne energetske mreže. EIB je u iznosu većem od milijardu i pol eura odobrio financiranje podmorske veze električne energije između Španjolske i Francuske kako bi se povećala energetska povezanost i sigurnost opskrbe. Tu je bila i vodna infrastruktura te ulaganja od čak 70 milijardi eura u tehnološke sektore, uključujući AI, digitalnu infrastrukturu, zdravstvene i obrambene tehnologije.
U Hrvatskoj su pak preko EIB-a stotinama milijuna eura kredita bili financirani zeleni i transportni projekti.
Samo u 2024. godini Grupa EIB potpisala je gotovo 90 milijardi za 900 projekata visokog utjecaja. Zabilježeno je rekordno financiranje Hrvatske – ukupno 1,24 milijarde eura, ili oko 1,4 posto BDP-a, od čega je najviše bilo namijenjeno željezničkom sustavu i proširenju infrastrukture. Grad Zagreb dobio je 200 milijuna za obnovljivu energiju, prijevoz i priuštivo stanovanje, a Split 70 milijuna za projekt na Žnjanu te druge urbane investicije.
Ulazak Hrvatske u OECD mogao je presuditi
U ostala Plenkovićeva postignuća, zbog kojih je i došlo do te velike rotacije kadrova u sektoru monetarne politike i financija, moglo se upisati i lociranje carinske agencije EU-a u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu. U Europskom parlamentu je bilo održano saslušanje kandidata, a hrvatski predstavnici objasnili su zašto bi ta agencija trebala imati sjedište u Zagrebu – konkretno, bila je riječ o novoj zgradi pored Velesajma.
U konkurenciji su bili Rim, Liege, Lille, Haag, Varšava, Porto i Bukurešt, ali favoriti su bili Zagreb i Haag. Ulazak Hrvatske u OECD mogao je biti onaj jezičac na vagi koji bi presudio u korist Zagreba, a kao argument išlo je i to da su Belgija i Nizozemska već imale previše institucija EU-a na svom terenu.
Vlada je već tada pripremala prostor uz Velesajam za useljenje nove agencije, a u tom slučaju dio monetarno-financijskog kadra iz rezervoara HDZ-a bio bi pronašao u toj novoj instituciji u Zagrebu niz funkcija za popunjavanje.
