Dalija Orešković ima jednu omiljenu temu i ne misli je se odreći. Thompson, ustaški poklič, HDZ i HRT – kombinacija koja zastupnicu tjera za tipkovnicu svaki put kad se za to ukaže povod, a povoda, čini se, ne nedostaje. Najnoviji je bio prijenos Thompsonovog koncerta na Tijelovo na javnoj televiziji, što je za Orešković bilo previše da prođe bez komentara.
Nije to ni izbliza prvi put. Zastupnica godinama uporno ponavlja iste teze o Thompsonu, NDH i onome što ona vidi kao tihu rehabilitaciju ustaškog naslijeđa u javnom životu Hrvatske. Njezini kritičari kažu da joj je to postala jedina tema, da svjesno bira najekstremnije primjere iz publike i da govori sve manjem krugu istomišljenika koji ionako misle isto što i ona. Njezini pristaše kažu da je upravo ta upornost poanta – da bez takvih glasova određene pojave ne bi nailazile ni na kakav otpor.
Ovaj put je za metu uzela i HRT, kojemu zamjera što je prijenosom koncerta javnom spektaklu dao institucionalnu dimenziju. Objavu je napisala onako kako ih uvijek piše – gusto, metaforično, s dozom ironije koja neće svima sjesti. Premijera je smjestila u sporednu ulogu, a Thompsona okrunila za „kralja” kojemu Plenković služi kao „dosadna reklama usred filma”. Reakcije su bile predvidljive – jedni klimali glavom, drugi prevrtali očima.
„U-tjelovljenje novog kralja”
„Na blagdan Tijelova, U-tjelovljenje novog kralja, nove vjere, nove domoljubne mjere… Možda bi se mogla snimiti i uvodna emisija, poput onih koje se prikazuju neposredno prije velikih utakmica ili Eurosonga. Pa u njoj ispričati priču o premijeru koji je s djecom došao na generalnu probu, o crnokošuljaškoj mladeži koja je uoči koncerta pjevala o Juri Francetiću u Bogovićevoj ulici u Zagrebu, o oslobađajućoj presudi za jedan urlik ‘za dom spremni’ u live prijenosu, jer je počinitelj, eto, bio uzbuđen iščekivanjem velikog spektakla.”
„Spektakl je doista bio velik. Bio je sve samo ne koncert na kojem se publika okuplja zbog glazbe. Bila je to manifestacija sile koja se potom prelila na ulice, na tribine i stadione, na prijeteće grafite, pa čak i na mise na kojima se nekoga proklinje, neka pate i neka umru u patnji ako im se ne sviđa to crnokošuljaško domoljublje.”
„Normalizacija ustaškog pokliča”
„Uslijedila je turneja Thompsonovanja po lijepoj našoj i po susjednoj nam BiH. Uslijedila je normalizacija ustaškog pokliča i rehabilitiranje NDH, pjev saborskog zastupnika iz redova vladajuće većine o Anti Paveliću kao vođi svih Hrvata, i mise na kojima se blagoslivljaju pronađeni posmrtni ostaci njezine vojske, prekriveni zastavama Republike Hrvatske, ove naše, po Ustavu još uvijek antifašističke.”
„Dobro je da se taj spektakl U-tjelovi još jednom, na Tijelovo. HRT kao javni medijski servis dat će mu institucionalnu dimenziju.”
„Pucanj iz pištolja na početku utrke”
„’Jugoslavija je mrtva’ poručio je autor stihova ‘loša bila četr’es’peta, rasula nas preko svijeta’. Mislili smo da se sprda ili da je zaostao u razvoju događaja, kad ono, ispostavilo se da je ta rečenica bila kao pucanj iz pištolja na početku utrke, start za povijesni revizionizam, start za govor mržnje protiv svakoga tko na činjenice i na razum ukazuje, start za prijetnje i protjerivanje svih čija krvna zrnca nisu domoljubna ako su crvena, a ne crna.”
„Da, treba nam ta snimka, ne samo na Tijelovo, nego svaku večer, prije ili iza dnevnika, da se sudara s poslanicama, pardon – izjavama premijera, da premijera stavi na sporedno mjesto, kao dosadnu reklamu usred filma. Kralj je ipak samo jedan, ne mogu biti dva. Kralj vjere od ognja i mača, kralj domoljublja zaogrnutog u ustaške pokliče, kralj države u kojoj su državne institucije u službi jedne političke stranke”, zaključila je Orešković.
